Prof. dr. sc. Vanda Babić Galić, posebna savjetnica hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova, sveučilišna profesorica, rođena Bokeljka koja je već 30-ak godina posvećena zaštiti i očuvanju hrvatske baštine Boke, pričala nam je o svojim novim izazovima i ciljevima. Naime, odnedavno je znanstvena savjetnica na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu pa je otkrila što ju je motiviralo te što planira učiniti za nacionalnu zajednicu, ali i za svoj Zadar s kojim, naravno, ostaje povezana.
Usporedila je Sveučilište u Zadru, kao i sam grad Zadar, nekad i danas te na koncu govorila o trenutačnom položaju Hrvata u Crnoj Gori.
Novi izazovi
Što Vas je potaknulo na angažman na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu?
- Trenutak spoznaje da određene zamisli, koliko god željeli, ne možete ostvariti iz sredine u kojoj jeste, ma koliko se trudili i ma koliko bili uporni i otporni na sve udarce i prepreke. Međunarodni znanstveni skup Identitet Hrvata Boke koji sam idejno osmislila pa, uz pomoć resornih ministarstava i znanstvenih institucija, provela bio je početak mog puta ka novim izazovima, put promjene. Svima nam je potrebna promjena. Ona nije lagana, nužno ne donosi dobro, no u pravilu je dobra, natjera te izaći iz određenog komoditeta u nešto novo, nepoznato, ali dovoljno snažno da možeš učiniti korak više. Ono “više” odnosi se na misiju, ono nešto što te vodi u životu, a u prvom redu to je biser hrvatske kulture, Boka kotorska i sve ono što se u njoj nalazi, a dio je našeg identiteta i prepoznatljivosti. Sve oko te teme uvijek je dovoljan poticaj, pa i za krupne korake kakav je ovaj prema Zagrebu gdje sam angažirana već drugu godinu u svojstvu savjetnice ministra vanjskih i europskih poslova, a što se jako dobro uklopilo u Programski odjel za Hrvate u BiH i hrvatsku manjinu u Europi koji vodim na Institutu za migracije i narodnosti. No, ipak najveći razlog jest rad na enciklopediji Boke kotorske koju su Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar i IMIN pokrenuli što zahtijeva moje puno vrijeme i angažman.
Što biste izdvojili kao glavne ciljeve?
- Kao što sam već istaknula, to su dakle Enciklopedija Boke kotorske, uključivanje hrvatske kulture u kurikulum kako kod nas, tako i u Crnoj Gori, upoznavanje domovinske Hrvatske s hrvatskom manjinom i njezinim vrijednostima koji su temelj našeg nacionalnog stupa, kralježnica hrvatskog bića te međusobno upoznavanje i uvezivanje hrvatske manjine kako bismo svi zajedno kao narod bili na dobitku.
Otvaranje podružnica u Zadru
Na koji način ostajete povezani sa svojim Zadrom?
- U Zadru sam doma. S domom si uvijek povezan. Tu je moj suprug i moji prijatelji koji životu daju smisao.
Što Zadar može dobiti Vašim djelovanjem?
- Zadar je mjesto mog prebivališta, grad kojemu sam dala najljepši dio svoga života, grad u kojemu sam proživjela i preživjela Domovinski rat, grad koji se podigao iz pepela i pretvorio u ljepotana, grad po mjeri čovjeka i Zadar je uvijek prisutan u mojim projektima i nakanama. Povezanost Boke i Zadra je stoljećima neupitna i snažna, tako je i moja vezanost za ovaj grad prirodna i odlazak iz njega je, vjerujem, privremen. Ono što mi je namjera jest pokušati otvoriti nekoliko podružnica znanstvenih instituta koji Zadru nedostaju, a donijet će mu kako mogućnost novih radnih mjesta, tako i širenje interdisciplinarne znanstvene palete koja će Sveučilištu u Zadru pridodati još jednu novu kvalitetu.
Smatrate li da su studenti na gubitku zbog Vašeg napuštanja Sveučilišta u Zadru?
- Prema onom što mi pišu, rekla bih da im je žao što neće imati mogućnosti slušati neke kolegije koje su stariji kolege mogli. Pritom mislim na kolegij o hrvatskoj kulturi Boke kotorske, Paškoj pučkoj poetici i Teoriji i praksi medija. Iskreno, i meni je žao što mi nije dana mogućnost ostati dostupna sa svojim izbornim kolegijima, no sadašnji propisi Sveučilišta u Zadru ne dopuštaju vanjsku suradnju pa ću ove kolegije od jeseni predavati na Sveučilištu u Zagrebu, no na zadarskom Sveučilištu održavat ću gostujuća predavanja koja će pokrivati one teme za koje su studenti bili zainteresirani, a i dogovorno s kolegama postoji mogućnost nastavka suradnje kad je hrvatska književnost i baština Boke u pitanju tako da će se zadarski studenti moći priključiti zagrebačkim u terenskoj nastavi, dakle posjetu Boki, otoku Pagu, Vrani, ali i Zagrebu.
Domovinski rat - iz djetinjih u čvrste cipele
Možete li usporediti Sveučilište nekad i danas?
- Naravno. Kao i usporediti grad Zadar onda i danas. Treba imati na umu da govorimo o dva vremena. Filozofski fakultet 1986., kada sam upisala prvu godinu, bio je poznat po snažnoj Katedri za arheologiju, kroatistiku i na njemu ste mogli sresti poznata učena imena, časne akademike i profesore i bili ste dio akademske elite, poznate i priznate kako u široj hrvatskoj, tako i na europskoj znanstvenoj sceni. Osim prednosti i privilegije da vam predaju akademici poput Brozovića, Glavičića, Cambija, Kolumbića, Obada i drugih, mi studenti sa svih odjela smo se poznavali, provodili vrijeme zajedno, razmjenjivali skripte, knjige, odlazili u kazalište i kino Pobjedu, sjećam se Polnoćke u sv. Šime i nakon toga pjesme kod Suraća. To sve pripada prošlom stoljeću. Kao i Domovinski rat u kojem smo iskočili iz djetinjih i uskočili u čvrste cipele te naučili kako se srcem može obraniti grad, domovina. Danas su neka druga vremena, vrijednosti i polazne točke, no jedno je sigurno - imamo moderno Sveučilište, interdisciplinarno, snažno i mlado, no dovoljno odraslo da može pružiti još više i još bolje. Jednako tako i grad Zadar, sveučilišni je grad koji plijeni svojom ljepotom, tamo gdje su bile vojarne sad su knjižnice, športski centri, a Poluotok je dobio dvije obnovljene palače, riva novi sjaj, još samo ostaje vratiti život Gradu u onom smislu kakvog zaslužuje s manje jeftinog turističkog sadržaja, a s više kulturnog turizma koji Zadar još nije iskoristio kako bi pokazao sve ono što krije u svom imenu Za dar.
Imat ćete uskoro i gostovanja u Gradskoj knjižnici Zadar?
- Gradska knjižnica ima posebnu energiju, mjesto je susreta, književnih i inih razgovora, naprosto oaza mira i kulture, nešto poput ogromnog dnevnog boravka s puno sadržaja, magičnosti i mogućnosti. Transformira se u danu od kafića do večernje kulturne scene, interdisciplinaran prostor koji educira, oplemenjuje i čini te radosnijim. Trenutačno dogovaramo neke projekte, susrete te predstavljanja koja za sada ne bih isticala, no ono što je sigurno je da su namijenjeni građanima Zadra, studentima i svima koje zanima ono nešto više.
U kakvom su položaju danas Hrvati u Crnoj Gori i postoji li način za poboljšanje situacije?
- Hrvati u Crnoj Gori su priznata autohtona manjina, organizirana oko Hrvatskog nacionalnog vijeća i Hrvatske građanske inicijative koja je politička stranka Hrvata. Od 2020. do danas Crna Gora se našla u dubokoj institucionalnoj i političkoj krizi, a nedavni predsjednički izbori donijeli su promjene i novog, mladog predsjednika Jakova Milatovića. Uskoro su Parlamentarni koji su važni jer se izborom nove Vlade može riješiti kriza u kojoj su se našli, no vidjet ćemo vodi li to ka Europi i kakav će odnos biti prema našem narodu i našoj baštini. Kada se hrvatska baština Boke bude nazivala svojim imenom, kada bazen u Kotoru promjeni ime, kada SPC u Crnoj Gori smanji pritisak na hrvatske gradove poput Tivta, kada spomen-ploča u Morinju postane moralni čin i povijesna činjenica i kada građanska Crna Gora vrati postavke na vladavinu prava, onda ćemo moći govoriti o boljim vremenima. Kakogod, hrvatski narod u Boki je na svom ognjištu, dovoljno snažan oduprijeti se novim izazovima, čvrst i postojan, ali i svjestan kako Vlada RH budno prati i brine o njima kao i o svim onim pitanjima koje smo započeli rješavati prije duboke političke krize u Crnoj Gori.
