Škabrnja je, uz Vukovar, simbol stradanja Hrvatske u Domovinskom ratu. Vukovar i Škabrnja utjelovljuju sva mjesta višegodišnjeg stradanja diljem Lijepe Naše.
- Škabrnjske su rane još vrlo duboke, stravičan je to podsjetnik na zločine za koje do danas gotovo nitko nije osuđen. Škabrnja je kao hrvatsko domoljubno selo bila oaza hrvatske neuništivosti, ponosa i dostojanstva. To i takvo selo bilo je trn u oku gušiteljima hrvatskih nacionalnih osjećaja, kazao je Ražov.
Prije 32 godine tog kobnog jutra, 18. studenoga 1991., pripadnici JNA i srpskih paravojnih formacija ubili su i masakrirali 31 nedužnog civila te 13 pripadnika HV-a. Škabrnja je imala ukupno 86 vojnih i civilnih žrtava. Tijekom okupacije još je bilo 12 poginulih branitelja iz drugih mjesta.
Jedinstveni memorijalni centar
- U jednom danu uništeno je mjesto u kojem je do tada živjelo gotovo 2.000 ljudi i bilo jedno od najrazvijenijih u ovom kraju. Ubijeni su nedužni ljudi i zauvijek razorene obitelji. Najstrašniji zločin se nikad ne smije zaboraviti. Ljudske živote više ne možemo vratiti, ali možemo i moramo napraviti sve da zauvijek čuvamo uspomenu na njih kao nešto najsvetije, rekao je poznanik Ante.
Škabrnja je jedinstven memorijalni centar. Iako su ljudi okrenuti prema budućnosti, atmosfera rata nazočna je još uvijek.
- Prije Domovinskog rata Škabrnja je bila istoznačnica hrvatskog domoljublja, bogatog sela, blagih, vrijednih, poštenih, gostoljubivih i bogoljubivih ljudi, naglasio je Milković.
Škabrnja i Vukovar i ostala stratišta, kaže, govore o cijeni hrvatske slobode, mi moramo čuvati istinu o pravednom Domovinskom ratu, o hrvatskim braniteljima.
- Tko može tog 18. studenoga opisati bol, plač, tjeskobu i osjeća nemoći i žena, bježeći pred ljudima kojima mi čovjek, ni priroda ni kultura nije sveta. Ustvari, tim ljudima ništa nije sveto. Porušili su crkvu, župni stan, kuće, zgrade i gospodarske objekte. Poubijali su živalj, zapalili prirodu i ostavili trag svoga identiteta. Obrušili se na nevine civile, kaže Milković.
Žrtva i herojstvo Škabrnje, Vukovara i ostalih mjesta te ‘91. godine zapalili su vatru slobode i pobjede. Ta vatra zapaljena krvlju naših heroja gori i danas, govore sugovornici, daje im snagu i inspiraciju da zajedno čine sve za dobro i budućnost našeg naroda, naše Hrvatske, naše Škabrnje.
- U svakodnevnoj molitvi se obraćam Ocu Nebeskom i molim neka se sjeti svih koji su u Škabrnji i Vukovaru, kao i u svim drugim mjestima u obrani slobode nevino stradali, kaže baka Marija, jedna od sugovornica, prije nedjeljne mise koju je u crkvi Velike Gospe predvodio župnik don Ivan Rončević.
Mrtvo selo iz pepela postalo feniks
Srca ponosna i hrabra nadahnuta nadnaravnom snagom nisu se predavala iako su bili svjesni neusporedive sile, moći i tehnike nasuprot. U toj borbi iz poraza u žrtvi i krvi branitelja i civila rodila se iskra i plamen hrvatske slobode i pobjede.
- Kao vjernica vjerujem da su naši stradali došli pred lice milosrdnog Suca, ali i da oni koji su tako nemilosrdno postupali prema našim stradalnicima bez suda, da neće izbjeći sud Boga pravednoga, s vidnim emocijama će gospođa Ivković.
S tugom, ali i ponosom Škabrnjani i Škabrnjanke prisjećaju se i iskazuju potrebu za dostojnim odavanjem počasti žrtvama, kao zalog budućnosti, prosperitetu i zajedništvu.
- U molitvi i trpljenju smo skupa s Marijom Majkom Isusovom koja nam ulijeva zraku nade i svjetlosti, znakovite su riječi gospođe Nade.
Škabrnja dostojanstveno obilježava tragediju koja se, uz ogromne žrtve, pretvorila u pobjedu. Unatoč svim tužnim životnim pričama koje su svjedočile o studenome 1991. godine, herojska Škabrnja je danas mjesto modernog prostornog uređenja i velikog broja mladog stanovništva, a ratne rane na prvi se pogled na njenoj vanjštini jedva primjećuju.
- Svaki će se žitelj Škabrnje sjetiti natpisa koji su ih dočekali kada su se 1995. godine vratili u svoje mjesto. Oni koji su uništavali, palili, i mrzili željeli su od Škabrnje napraviti “mrtvo selo”, ali nisu uspjeli. Vratili su se ljudi i obnovili, izgradili, uljepšali svoje mjesto. Škabrnja danas izgleda ljepše nego prije rata, govori Žilić.
U Škabrnji je prema Popisu stanovništva 1991. godine bilo 1.953 stanovnika i 397 kućanstava. Prema Popisu stanovništva 2021. danas je ovdje 1.329 žitelja i 398 kućanstava.
- Iako su ljudi okrenuti prema budućnosti, atmosfera rata nazočna je još uvijek, kao da neka viša sila stalno vraća sjećanja. Ipak, u ratu posve spaljena, uništena i raseljena Škabrnja, poput feniksa iz pepela ustaje i ide prema prosperitetnijoj budućnosti, uvjerljiv je “stari” prijatelj Ivan.
Poželjno mjesto za život i mladima i starima
Uređene su prometnice, nogostupi, komunalna infrastruktura, vodovodna mreža, obnovljena škola, izgrađen dječji vrtić, sportska igrališta, velebna crkva i cijeli niz projekata koji su omogućili da Škabrnja bude poželjno mjesto za život kako starijima, a tako i mladima koji se sve više vraćaju u Škabrnju i tamo zasnivaju obitelji.
- Poljoprivreda i turizam, glavne su okosnice gospodarskog razvoja mjesta, a u Općini se sve više razmišlja i o obnovljivim izvorima energije s novim solarnim poljima, govore na jutarnjoj, nedjeljnjoj kavi kod Moke.
Planova za budućnost ovog mjesta je puno. Ono već danas ima gotovo cijelu infrastrukturu, a zbog svoje dobre cestovne povezanosti položaj je vrlo atraktivan.
- Jedan od projekta je dogradnja dječjeg vrtića s jasličkom skupinom kao i zemljište za mlade obitelji na Vlačinama. Također i završetak općinske zgrade i memorijalnog centra čija je izgradnja započela prije desetak godina. Dakako i dovođenje struje na groblje sv. Luka, rekonstrukcija ulaza u Škabrnju iz pravca Zadra i Benkovca i drugo na dobrobit svih mještana. Planova je puno, Bože usliši naše molitve, poželi Pavičić.
Dok razgovaram s posjetiteljima kafića, iz zvučnika znakovito dopiru milozvučni stihovi kultne domoljubne pjesme Croatio iz duše te ljubim: “Svake noći za te Boga molim, pivajući kamenu i drači. Croatio ka mater te volim, umorna si, samo mi ne plači…”.
- Demografska obnova je sveti cilj. Moja je stranka Bog i Crkva. Neka se dogodi hrvatsko čudo, neka bude više rođenih nego umrlih da se na sve strane čuje dječja cika i vika. Neka nam mladi ostanu, neka osnivaju obitelji i neka imaju posla, poželio je Bilaver.
