“Možete samo do lipnja” - ta kratka rečenica već godinama određuje život stotina mladih ljudi u Zadru. Za nju ne treba prevoditelj. Svaki student, svaka mlada obitelj, svaki radnik koji traži krov nad glavom zna što znači. To nije poziv – to je istjerivanje. U Zadru 2025. stan više nije prostor za život, nego artikl s oznakom: “Idealno za Airbnb.” Iznajmljuje se brzo, kratko, skupo – i samo dok ne stigne turist.
Dugoročni najam postaje rijetkost, a dugoročni ostanak – nemoguća misija. Studenti žive na crno, sele u lipnju, iseljavaju usred ispitnih rokova. Mlade obitelji sele treći, peti, sedmi put. I nitko ne zna kad će biti kraj. Dok oglasnici nude krevete na noć, grad bez stanara postaje grad bez života.
Stan u Zadru danas je čekiranje na Booking.com-u
Ako si student, mlada obitelj, radnik, nisi stanar, nisi građanin, nisi poželjan. Samo si smetnja između dvije sezone. Najmodavci te neće. Oglasnici te ignoriraju. A Grad te uvjerava da “stambena politika dolazi”.
U međuvremenu, realnost je surova i svakodnevna: “Slobodno do lipnja.”, “Ne tražimo studente.”, “Idealno za Airbnb.”, “Dostupno od 1.9. do 1.6.” To nisu iznimke. To je postao standard. Zadar 2025. nije grad za život. On se iznajmljuje i to na noć.
Sve manje ljudi ovdje stanuje, a sve više turista odsjedne. Stanovi više nisu domovi. Postali su investicije, prilike, kvadrati koji vraćaju trostruko više ako ih se puni ručnicima, a ne knjigama i bebama. Zadar nije sam, ovo je priča koja razdire Split, Dubrovnik, Šibenik. Ali Zadar je sada idealni slučaj. Grad koji je izgubio kontrolu nad najmom, nad regulacijom, nad vlastitim tkivom. On je mali grad za razliku od Splita. U njemu studenti žive “na crno”, bez prijave i bez prava, sele usred ispitnih rokova i trpe uvjete koji podsjećaju na logiku kampiranja, ne stanovanja. Mlade obitelji uopće ne dolaze. One koje su tu, bore se. Po treći, peti, sedmi put sele stvari u kombiju, jer je opet svibanj. Sezona dolazi. I sve što su gradile mora izaći van.
Gosti važniji od građana
Istovremeno, više od 15.000 turističkih kreveta, većinom u privatnom smještaju, čeka goste, ne stanare. Kreveta ne nedostaje. Osim ako ih tražiš za više od tjedan dana. U oglasnicima se više ne traži najmoprimac, nego prolaznik. Ako si student, najbolje ti je – nestati.
- Od svibnja do listopada živimo kod roditelja, jer nas stanodavka izbaci zbog turista, kaže Lana iz Zadra.
Zadar je prepun smještaja, ali ne za one koji žele ostati. Prema podacima Turističke zajednice grada Zadra, 2024. godine evidentirano je više od 15.000 kreveta u privatnom smještaju, a stvarni broj daleko je veći zbog neprijavljenih najmova. Ni studenti nisu iznimka: mnogi nisu prijavljeni, niti imaju ugovor.
Stanovi imaju rok trajanja – točno do početka sezone
Dugoročni najam? Skup. Rijedak. Nesiguran. Evo nekoliko primjera stvarnih oglasa: Voštarnica, 3 sobe, 73 m² – 1250 € mjesečno, Crvene kuće, 2.5 sobe, 85 m² – 1200 € mjesečno, Centar, jednosoban, 33 m² – 650 €.
Stanovi preko godine sve su skuplji i manje dostupni, studentima posebno. Čak 50% ispitanika živi “na crno”, bez ugovora, što ostavlja prostor za izbacivanje bez ikakvih posljedica.
“Selila sam se usred ispitnih rokova. Jer je sezona.”
“Rekli su nam da ne smijemo koristiti klimu više od 15 minuta dnevno.”
“Stan nije imao krevet, ali su tražili 600 €.”, samo su neki od komentara očajnih studenata.
U anketi među 45 studenata i mladih u najmu 100% ih stan traži više od mjesec dana, 70% je moralo iseliti zbog turista, a 90% se barem jednom selilo usred ispitnih rokova. Svi se osjećaju kao “gosti” u gradu u kojem bi trebali učiti, rasti, živjeti.
Zadar mora postati grad u kojem svaka mlada obitelj može planirati život
- Zadar mora postati grad u kojem svaka mlada obitelj može planirati život s krovom nad glavom, stabilnim najmom i realnim troškovima stanovanja, ističe gradonačelnik Šime Erlić.
Najavljuje četiri modela stanovanja u sklopu novog gradskog programa – više od 700 stambenih jedinica: za mlade, ranjive skupine, deficitarne kadrove. Dio stanova predviđen je za najam uz mogućnost otkupa.
- Jedinice lokalne samouprave nemaju alate za kontrolu i evidenciju načina korištenja nekretnina. Podaci su u Poreznoj upravi. Grad ne zna koliko je stanova stvarno dostupno za cjelogodišnji najam, priznaje Erlić.
Stambena politika: više obećanja nego stanova
Grad najavljuje ograničenje broja apartmana po kvartu, ograničenje turističkih kreveta, više zelene površine oko zgrada, planove, studije, mjere…
No, konkretne zaštitne mjere za studente i obitelji još ne postoje. Zakonski, najmodavac može izbaciti studenta u lipnju. I hoće. I izbacuje. Ne samo studente, nego i obitelji.
- 3 dana mi je dao da se iselim iz stana, gdje da idem, samohrana sam majka s dvoje djece, a stanova nema, kaže jedna zadarska majka.
- Stanodavac je rekao da ćemo biti dugoročno. U travnju je pitao ‘dokad mislite ostati?’ Do lipnja, rekli smo. Otišli smo. Sad plaćam 550 €, ali znam da ništa nije sigurno, iskustvo je studentice Magdalene.
Između potrebe i profita
Neki najmodavci žele iznajmljivati dugoročno, ali “Studentima da, obiteljima ne – premali su stanovi.”, “Imali smo obitelj – nikad više!”, “Nakon četiri godine morali smo sve baciti iz stana. Uništeno.”, iskustva su, pak, najmodavaca.
- Grad se pretvara u grad duhova. Ne vodi se računa o duši grada. To bi se Zadru moglo dogoditi, na najboljem je putu, iskreno kaže jedna najmodavka, a najmoprimci dodaju da je lakše je pronaći stan s kućnim ljubimcem nego s djetetom.
Dok grad gradi “strateške dokumente”, studenti i mlade obitelji sele. Dok se usvajaju planovi, cimeri traže stan. Dok se čeka novi POS, Facebook grupe su prepune poruka: “Tražimo stan – ODMAH!” I dok turisti spavaju, Zadar nestaje. Ako ne nosiš ručnik i kofer, nisi poželjan.
Austrija, Njemačka, Španjolska – sve one već imaju sustave regulacije stanovanja, ograničenja turističkog najma, porez na prazne stanove. U Zadru, sve na čekanju.
Studenti i obitelji ne traže luksuz, traže pravo na postojanje. Jer grad bez stanovnika nije grad. A Zadar je na putu da to postane.
Grad koji se iznajmljuje, ne živi
Dok čitate ovaj tekst, netko seli iz stana. Možda student. Možda mlada mama s bebom. Možda netko koga nikad nećemo upoznati jer je odustao i nikad se nije ni doselio.
U istom trenutku, na Poluotoku netko kuca šifru na lokot apartmana. Na zidu piše “Welcome”, ali to nije poruka za one koji žive ovdje. To je poruka za prolaznike. Jer Zadar više ne gleda prema svojim građanima. Gleda prema sezoni.
Ipak, grad ne čine turisti. Grad čine ljudi koji ga svakog dana žive. Koji ga grade, studiraju, rađaju, odgajaju, njeguju. Ljudi s prijavom, obavezama, snovima i korijenima. Bez njih, Zadar je scenografija bez radnje. Kulisa bez sadržaja. Turistička razglednica bez stvarnosti.
Zadar je danas grad s dušom na čekanju. Na čekanju su studenti. Na čekanju su mlade obitelji. Na čekanju je cijela generacija koja bi ovdje trebala učiti, raditi, rađati, živjeti. A dok oni čekaju, apartmani ne čekaju nikoga. Gosti dolaze, gosti odlaze, a stvarni ljudi nestaju. Gradonačelnik obećava, ali do tada, stvarnost se ne odgađa. Rok za iseljenje stiže svakog svibnja. U lipnju nemaš dom, samo prtljagu. Zadar je prepun smještaja, ali ne za život. Ovdje se više ne stanuje. Ovdje se noći.
