Baš kada se činilo da tradicija neće biti iznevjerena i da će se i ovog puta na zadarskim lokalnim izborima pojaviti makar jedna od mikroskopskih mutacija HSP-a, stigla je objava da je propao četverokraki dogovor između Mosta, Hrvatskih suverenista, HSP-a i stranke DOMiNO. Sve je već, sukladno sporazumu s nacionalne razine i po uzoru na neke druge lokalne sredine, bilo dogovoreno, pa čak i princip raspodjele mjesta na listama za Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu, usuglašeno je da će, kao sigurno najjače koalicijsko ime, zajednički kandidat za gradonačelnika Zadra biti Damir Biloglav, dok bi Đani Bunja ušao u utrku za župana.
Kuhanje u Mostu
A onda se zakuhalo u Mostu odakle je nakon desetak dana razmišljanja “desna priča” obustavljena, a “crna koalicija” prepolovljena, pa su DOMiNO i Suverenisti ostali s jedne, a Most i HSP osvanuli s druge strane. Biloglav će i u ovom raspletu biti kandidat DOMiNA i Suverenista za gradonačelnika, ali se, barem do danas, nisu pojavila imena kandidata iza kojih će na gradskoj razini stati Most i HSP.
Tako se otvorila mogućnost da ovo budu izbori u kojima se ni na jednoj “gradskoj” listi i ni u jednom obliku neće pojaviti neka od “pravaških stranaka”. Što se HSP-a tiče, pompozno dugačak naziv propale koalicije, koja se željela pozicionirati desnije od HDZ-a, bila je još jedna prilika da se brojem političkih partnera barem pokuša kompenzirati sve manji pojedinačni stranački rejting i izbjegne suočavanje s nepremostivom visinom izbornog praga. Pojavljivanje HSP-a na gradskim izborima sada ovisi o Mostu i njegovim pokušajima da za gradonačelničkog kandidata privuku neko jako ime, primjerice poduzetnika Mladena Ninčevića. Ako u tome uspiju, HSP bi se ipak još jednom pojavio, pa makar opet u ulozi pukog “koalicijskog privjeska”.
Dvije vrste “zadarskih” desničara
Kada je Zadar u pitanju, postoje samo dvije vrste desničara: oni koje je HDZ već sažvakao i ispljunuo i oni kojima će to tek napraviti. Bilo na izborima, bilo u koaliciji s HDZ-om, desničari su u Zadru jednako završavali – milimetar iznad ili duboko ispod izbornog praga. Pritom, “genski zapis” HDZ-a nepopravljivo je vidljiv u kadrovima svih vrsta HSP-a, Suverenista, Domovinskog pokreta i brojnih drugih desničarskih stranaka. HDZ je držao vlast, a ti su kadrovi jahali po ringišpilu do te mjere da su koalicijski pregovarači zadarskog HDZ-a imali osjećaj da pred svake izbore razgovaraju s istim ljudima, samo što oni sada predstavljaju neku drugu strančicu.
Ni u Medulićevoj više ne znaju s koliko različitih HSP-ova su jednom već bili u koaliciji. Bio je HSP, bio je HSP 1862, bio je HSP Ante Starčević, pa je bio Modes, pa ... nema tko od pravaša nije u nekom trenutku utrčao u “topli bratski zagrljaj” HDZ-a kao stvarne matice hrvatske desnice.
I svaki je put ta “ljubav” urodila kakvim-takvim plodovima samo za nekolicinu ljudi koji ni sami nisu znali kako su se i zbog čega u ključnom trenutku, a to je obično pred sklapanje “velike desne koalicije”, baš oni zatekli na čelu neke od sve manjih i manjih pravaških frakcija. Kako god mandati završili, oni su profitirali: po prvi put u životu su postali mrvicu “medijski zanimljiviji”, makar su mrvicu profitirali što financijski što statusno, makar su s četiri godine svoje “poznatosti” nahranili vlastiti ego i uživali u mrvicama privilegija rezerviranih za članove “političke elite”.
Pravaši su uporno odbijali shvatiti da su odavno postali žrtve “tridesetogodišnjeg haespeovskog prokletstva” i da pokušavaju politički preživjeti u kontinuiranim mitozama koje završavaju u potpunoj beznačajnosti. A ona će stići, valjda, kad svaki pravaš bude imao svoju pravašku stranku.
Pravaška “politička petlja”
U prošloj epizodi te trakavice, pravaška “politička petlja” je u Zadru na površinu izbacila Matu Lukića. Pojavio se niotkuda, ušao u koaliciju s HDZ-om, sav nabrijan i optimističan primljen je u društvo kudikamo iskusnijih igrača i vjerno im poslužio u nekim unutarhadezeovskim utakmicama koje ni s njim ni s pravaškim idejama nisu imale nikakve dodirne točke. Mladi je Lukić samoga sebe preozbiljno shvatio, pa je na kraju napustio HSP i sada se preobrazio u nezavisnog kandidata najavljujući pohod na gradonačelničko mjesto. Dakako, usamljen i bez zaštite “starijeg brata” iz Medulićeve, izgubit će i tu utakmicu.
Jer, kako god okrenuli, pored HDZ-a, birači ovdje nikada nisu obraćali posebnu pažnju što se to događa na “desnom krilu” niti im je neka druga, nehadezeovska desnica, bila potrebna.
Prebacivanje “preko vode”
Možda se, uz pomoć Mosta, HSP i ovog puta prebaci “preko vode” i simbolički se pojavi na izborima za gradonačelnika i Gradsko vijeće Zadra, ali to im suštinski neće promijeniti dugogodišnji negativni trend niti će “pravašima” poboljšati odavno zamrle tragove života. Reanimacija stranaka uspijeva rjeđe nego ona na ljudima.
Ali, nisu “pravaši” jedina desna stranka koja pred početak predizborne kampanje iz neobjašnjivih razloga zaglavinja i zaluta. Posljednji primjer dolazi iz Mosta odakle su ovako odgovorili na pitanje hoće li kao koalicijski partneri Most i HSLS u Obrovcu imati svog kandidata za gradonačelnika.
Politički kondicional u Obrovcu
- Ako HDZ-ov kandidat bude Ante Župan ili ako on bude na izbornoj listi, mi ćemo sigurno imati kandidata za gradonačelnika. Ako Župan ne bude u političkoj priči grada Obrovca, onda postoji puno manja potreba za političkim angažiranjem, izjavio je mostovac Ivan Matić.
Što to, k vragu znači?! Da Most i HSLS u stvari nemaju ništa ili nikoga protiv obrovačkog HDZ-a? Da im je stalo samo da konačno vide leđa Anti Županu? Istom onom čovjeku iza čijih je leđa HDZ sve ove godine jako čvrsto stajao? I znači li to da odluku o pojavljivanju kandidata Mosta i HSLS-a u suštini donose Ante Župan i obrovački HDZ, a ne Most i HSLS!?
Možda se u ovakvim “političkim kondicionalima” krije odgovor na pitanje što je zajedničko raznobojnim zadarskim desničarima i časnim sestrama. Naime, kažu da je među časnim sestrama svega oko 8,3 posto djevica, što neodoljivo podsjeća na izborne postotke lokalne desnice. Što se časnih sestara tiče, preostalih 91,7 nisu djevice jer su rođene u nekom drugom horoskopskom znaku, ali vide li lokalni desničari da se ne mogu uzdati u Zodijak...
