Nedavno je službeno otvoren novoobnovljeni kompleks crkve i nekadašnjeg samostana sv. Nikole, danas Edukativno prezentacijski centar za podvodnu arheologiju, koji se nalazi u sklopu Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru.
Ugledni zadarski arhitekt, glavni projektant Ante Uglešić, ispričao nam je više o kompleksnoj obnovi koja je trajala oko tri godine i u koju je uloženo pet milijuna eura.
Kompleks ima više zgrada, a počinje prijemnom zgradom u kojoj se nalaze suvenirnica i mala čitaonica, potom slijedi izložbeni paviljon, a to je prostor u kojoj će se održavati neka vrsta eksperimentalne arheologije i radionice za djecu i turiste te sve posjetitelje, kao što je, primjerice, izrada replike nekog nalaza i sl. Izgrađen je i dormitorij s tri apartmana koji će služiti za studente koji dolaze na edukacije, kao i profesore i instruktore. Prekrasna crkva sv. Nikole svakako je najatraktivniji dio ovog kompleksa u kojem će se odvijati razna događanja, ova je crkva i prije rekonstrukcije bila prostor u kojem su se održavali brojni koncert zbog njezine izrazite akustičnosti. Nakon obnove, u donjem je dijelu smješten multifunkcionalni prostor vezan za izložbe i koncerte i konferencije, dakle, za različita javna događanja.
Nužan, težak, ali zahvalan posao
Gornje dvije galerije vezane su uz podvodnu arheologiju gdje je edukativno-prezentacijski postav s izlošcima i virtualnim ekranima gdje se ljudi mogu educirati s VR naočalama i modernijim stvarima. U sklopu toga je i zvonik iz 12. stoljeća i zaštićeno je kulturno dobro, to je mali vidikovac. Dobili su i uredske prostore za nove djelatnike na dva kata, malu konferencijsku salu i dio opreme koji je došao u sklopu projekta, od ozvučenja, vitrina, namještaja, itd. Pod crkve je kompletno promijenjen, zamijenjene su slične ploče kakve su se nalazile i prije, ali su ili uništene ili dijelom betonirane. Zamijenjeni su dijelovi nekih stupova, strop je novi u potpunosti s modernijim pristupom. Dva kapitela stupova su potpuno novoizrađena, napravljena su po uzoru na stare na način da su isklesani iz kamena u jednom komadu i tako dignuti i postavljeni, a ostali su dijelom rekonstruirani. Unutar crkve se nalazi i dizalo koje vodi na dvije galerije koje su namijenjene isključivo za podvodnu arheologiju, a veliko prostrano dvorište također predstavlja dodatni prostor za održavanje određenih događanja na otvorenom.
Što je bio glavni poticaj da se angažirate na ovom velikom i vrijednom projektu?
- Počeli smo idejnim projektom i malim intervencijama, dok je ravnatelj Centra bio dr. Luka Bekić, sanirali bismo npr. zidove i došlo je vrijeme da se napravi kompletan zahvat s rekonstrukcijom i dodatkom novih sadržaja. S dr. Bekićem imali smo dobru suradnju. To je bio nužan, težak, ali i zahvalan posao. Suradnica na projektu je bila arhitektica Marijana Rančić. Imali smo već iskustvo s obzirom da je Poljana Ivana Pavla II. naš projekt, i to nam je pomoglo. Osim toga, cijeli život radim u Zadru, na Poluotoku.
Jedina izvorno barokna crkva u Zadru
Što je bilo posebno tehnički i kreativno zahtjevno?
- Dolazio sam na koncerte i prije obnove, moram priznati da me bilo strah za akustiku, no uspjeli smo je sačuvati. Povezali smo staro i novo, stepenice su se dobro uklopile, ophod oko apside... Bilo je zahtjevno i ukomponirati sanitarne čvorove, toga prije nije bilo, sada sve izgleda dobro.
I dizalo ste uključili?
- To smo napravili ponajprije kako bismo olakšali pristup. Krajem 80-ih godina napravljena je određena rekonstrukcija prilikom koje su bila izgrađena dva armirano-betonska stubišta, jedno smo srušili i na to mjesto uspjeli interpolirati dizalo.
Dvorište Vas je posebno inspiriralo?
- Uvijek sam imao u primisli samostan koji je bio tu, a samostan uvijek ima lijepo dvorište ili atrij. Na tom sam tragu radio projekt. Sada je to dvorište skoro trg, ostavili smo mogućnost raznih priključaka kako bi se mogli održavati razni koncerti, priredbe i sl.
Osim, dakle, u samoj crkvi, događaji se mogu održavati i vani.
Riječ je o jedinoj izvornoj baroknoj crkvi u Zadru koja je prije tri stoljeća desakralizirana?
- Da, bila je tu vojska, beskućnici, arhiv... Ophod crkve i dio samostana bili su u potpuno rasutom stanju, nije bilo krova, međukatnih rekonstrukcija.. To smo radili nanovo. Zanimljivo je da je tu postojala jedna cisterna kojom se moglo dizati vodu do drugog kata, taj dio nekad je služio i kao dimnjak. Denivelirano dvorište mi je posebno drago, zvonik je romanički i dobro je obnovljen. Smatrali bismo da bi zvonik mogao biti vidikovac. Uz sve ovo, imamo popratne sadržaje, kao što su strojarnice. Crkva je klimatizirana i ima podno grijanje. Napravili smo objekt koji može služiti u više svrha - od koncerata, izložbi, sastanaka...
Osnovni cilj
Što je bio osnovni cilj?
Cilj nam je bio ostaviti što više postojećeg i nađenog što se moglo rekonstruirati, npr. kamenoklesari su iz masivnog kamena napravili čitave kapitele iznova i to je ispalo jako dobro, a zadovoljan sam i ugradnjom svih drvenih podova i stubišta.
Spojili smo crkvu i zvonik staklenom stijenom, to je suvremeni spoj. Strop je bio bačvasti svod s polukružnim prodorima sa strane i mi smo ga obnovili i dali mu novu interpretaciju. Dobro je uklopljeno s visećim lusterima. Postoji i dormitorij, tri jedinice za gostujuće stručnjake, to je bio gospodarski objekt samostana.
U izložbenom paviljonu išli smo na suvremeni tretman, koristili smo Corten koji neki nazivaju ruzinom, a to je zapravo plemeniti materijal, naglašava samu crkvu i ambijent. Često se u svijetu koristi u rekonstrukciji povijesnih objekata. Unutra su zidovi i strop ostavljeni u natur betonu.
Ulaz u izložbeni paviljon naglasili smo čeličnim portalom. Tu sam, u izložbenom paviljonu, predvidio i uzvišenje, odnosno galeriju s koje će se moći u cijelosti vidjeti neki veći artefakt, primjerice arheološki nalaz broda.
Intervenirali smo i u samoj apsidi crkve koja služi i kao pozornica, a u prostor smo dodali i još jedan čelični most koji povezuje dvije galerije. Prijemna zgrada novijeg je datuma, dolje je recepcija, gore knjižnica. Kamen je isporučen iz Kamena Pazin.
Marina Zadar
Kakvi su prvi dojmovi?
- Jako dobri, i kod kolega iz struke i kod posjetitelja.
Što mislite općenito o zaštiti sakralnih i kulturnih građevina u Zadru?
- Mislim da se dobro obnavlja, ali da se loše čuva to obnovljeno. To je osnovni problem. Na Poljani fontana ne radi već mjesecima, trebalo bi intervenirati, ljušti se pod s oblucima, ne radi pola rasvjete. Za taj sam projekt dobio međunarodnu nagradu u Meksiku. U Kampo Kaštelu imamo ostatke iz Drugog svjetskog rata, bilo je naručeno jedno idejno rješenje i nakon toga je sve stalo, ništa se nije poduzelo. Trg Petra Zoranića se ne čuva dovoljno. Naravno, ne isključujem mogućnost da se nešto naruši, ali treba to popraviti.
Dobili ste nagradu i za Marinu Zadar?
- To je moja bolna točka, taj projekt smatram svojim kapitanim djelom. Uvršten je u gimnazijske udžbenike, dobio sam nagradu “Viktor Kovačić”, priznanje Zagrebačkog salona. Teško mi je gledati kako sada propada. Restoran smo radili tako da ljudi uživaju u restoranu gledajući jarbole, radili smo komercijalni dio, a na drugu stranu bio je maritimni dio. Dobro je to funkcioniralo, ali sad je toliko zapušteno...
Ima li spasa?
- Ima, ako to dođe u ruke nekoga tko ima poštovanja prema arhitekturi, a ne nekoga tko gleda samo profit. Društvo mora intervenirati. Mi više nemamo jakog Zavoda za urbanizam, nemamo više Instituta za urbanizam. Dozvolilo se da urbanističke planove rade privatnici, jasno je da ako privatnik naručuje, arhitekt će oblikovati prema njegovim potrebama.
Krah urbanizma
Strašan je problem i nedostatak zelenih površina, dovoljno je na primjer proći Borikom.
- Ono je krah arhitekture i urbanizma!
Što je rješenje?
- Rješenje je da prestane biti “parcela urbanizam”, to znači da treba prestati s razmišljanjem da ako imamo parcelu, gradimo. Treba osmisliti čitave prostore, onda bi sve bilo drugačije. Za to nam treba dobar prostorni i urbanistički plan. Kad će jedan privatni investitor reći da će ostaviti 20 % prostora za dječje igralište? Nikada, tu treba intervenirati država. Isto tako, u povijesnim jezgrama treba intervenirati Grad. Ne može biti 90 % prostora kafići i restorani, strukturu sadržaja na Poluotoku trebao je uvjetovati Grad, bez obzira čiji je to prostor.
Sigurno ste čuli i za nedavni slučaj na Poljani Požarišće, na mjestu stare kuće izgrađen je hotel?
- Mislim da tu nije trebao doći hotel, možda je u postojećem objektu trebao biti neki drugi sadržaj, a ne hotel. Ili se mogla srušiti derutna kuća i ostaviti slobodan javni prostor. Moglo se i rekonstruirati u npr. neki kulturni sadržaj. S tim i drugim hotelima navlačimo promet u grad, a već je zakrčen.
Ovaj je grad poslije Drugog svjetskog rata imao takav značaj da je za prvi natječaj za uređenje Poluotoka predsjednik žirija bio Miroslav Krleža.
A danas?
- Bolje da ništa ne govorim...
