Otkud sad to?! U cijeloj zemlji Nikola i Kata su u punom angažmanu, svakodnevno se pojavljuju po medijima, nasmijani i retuširani gledaju nas s jumbo plakata, krcati su ih dnevnici i portali, a pripomažu im i brojne “kolege”. Svetački kalendari kao da više ne vrijede, nestašica je svetaca, potražnja je prevelika, pa je tu i onaj dvojac za kojeg još nismo sigurni ni kako se zovu, Djed Mraz ili Djed Božićnjak.
Ne dajte se zbuniti.
Kad “sveci” marširaju
Predizborna je kampanja, jednom će utihnuti ovoproljetni hit “When the Saints Go Marching in”, a ovih četrdesetak dana će brzo proći. Na kraju mi ionako nećemo stići shvatiti koliko novca i projekata su nam dosada “darovali” niti ćemo upamtiti sve što su nam obećali.
Zadarska županija, naravno, ni po čemu nije iznimka, razmiljeli su se kandidati po zaseocima za koje nisu ni znali da postoje, paradiraju po Benkovačkom sajmu, gaze po provincijskom blatu, zaviruju u gradske kvartove koje bez GPS-a nikada ne bi pronašli, pokušavajući dokazati da je “politika zapravo samo vještina laganja u pravi čas”, kako bi to rekao Voltaire. Sad je ura! Sad ili tek za četiri godine, a dotle tko živ, tko mrtav.
Zna to i nekadašnja “Kninska kraljica” poznata i kao Josipa Pleslić Rimac, pa šutke trpi i opet se kandidira, kao posljednji zaštićeni svjedok stare mantre da su kriminogeni političari jedino što je gore od kriminogenih stranaka, jer neki od njih policijske dosjee pune kroz više stranaka. Ili nezavisnih lista, kako god. Nije ona jedina, sigurno znate još ponekog tko će 19. svibnja shvatiti da ima više optužnica nego postotaka. Ali, jebiga, kampanja je, neki od njih će, ako budu imali sreće, svoje optužnice tek zaraditi.
Čiji novac dijele “mladi lavovi”?
Trenutni vlasnici vlasti u neviđenoj su prednosti nad onima koji ih žele smijeniti. Pa su Plenkovićevi dojučerašnji ministri i državni tajnici, baš, eto, slučajno, odmah na početku kampanje po cijeloj županiji, poput svetog Josipa i Svetog Šime, počeli raznositi “darove”, a nastavit će kao kandidati za gradonačelnika i župana. Šime Erlić s jednima, a Josip Bilaver s drugima, potpisuju ugovore i “dijele” milijuna eura za projekte čudesno dozrele taman na vrijeme i u suradnji s Europskom unijom. Odavno anestezirana javnost više se ne pita čiji to novac “mladi lavovi HDZ-a” dijele u kampanji. Kako god okrenete, novac stiže iz vaših džepova, oni se samo “lažno predstavljaju” kao darodavci i time ispunjavaju svoju političarsku misiju – skupljaju glasove i zadržavaju ili osvajaju vlast.
Prava pitanja se ne postavljaju
Blagonakloni i sterilni mediji, ni Erlića ni Bilavera, kao nesumnjive “ljude kontinuiteta”, neće pitati koliko je svojedobno radnih mjesta u Gaženici obećala njihova stranka, što je bilo s mostovima do Pašmana i podmorskog tunela do Ugljana, koliko svjetskih kompanija već radi u Gospodarskoj zoni Crno, zašto kruzeri ne isplovljavaju iz Zadra, zašto “Vrata Zadra” i dalje škripe, a Jazine nisu transformirale grad u Monte Carlo. Kad bolje razmislite, ma neće ih pitati ni kako je Posedarje za ostatke nekadašnjeg NK Zadra postalo Manchester City, a kamoli nešto ozbiljnije! Kao što nitko neće postavljati ni navodno “preosobna i bezobrazna pitanja” o tome gdje su bili i čime su, zajedno s obiteljima, “popunjavali imovinske kartice” prije nego što su ušli u politiku, kada su točno osjetili graditeljski zanos i poduzetnički talent, s trideset ili s četrdeset i nešto godina, kako su, makar jednom od njih, poslovni partneri postali ljudi iz moćnog Falkensteinera.
Slučajno ili ne, takva se pitanja neće postavljati.
Dosadne frazetine u koje sami ne vjeruju
Ali, kada je o Zadarskoj županiji riječ, svi će uredno prenijeti dozlaboga dosadne i podjednako nedokazive frazetine o “policentričnom” i “ravnomjernom razvoju” cijele županije. Kažu da morate pod hitno pobjeći sa svakog javnog skupa na kojima vidite političara koji iskreno i bez ostatka vjeruje u sve što izgovori i kad se naježite jer ste shvatili da ni on sam ne vjeruje u vlastite riječi, ali govori točno ono što vi želite čuti.
Zar ti ljudi zaista vjeruju u ravnomjernu razvijenost Zadarske županije i podjednaku kvalitetu života u svakom njenom kutku? Ili nikada u životu nisu bili u završnim točkama “zaboravljenog trokuta” Premuda-Prović-Srb? Znaju li koliko težak mrak padne na Premudu kad profita željni koćari pokidaju podmorski kabel do otoka? Jesu li obaviješteni da ljudi iz Srba na jedvite jade mogu doći do desetljećima umirućeg Gračaca kao “općinskog centra”? Da su mještanima Provića lokalne, okolne i županijske vlasti više od deset godina najavljivale izgradnju vodovoda? I zar je onda pretjerano surovo poželjeti svim kandidatima za zadarskog župana i Županijsku skupštinu da makar deset zimskih dana prežive na Premudi, u Proviću ili Srbu? Pa da “umjetna inteligencija” poznata pod šifrom “IZBORNI KANDIDATI” do mile volje gušta u ravnomjernosti razvoja drage im županije...
“Japanski i norveški” DORH
S tim što bi nekolicinu kandidata za zadarskog župana, pogotovo onih ozbiljnijih, svakako trebalo suočiti s temama koje su proteklih mjesec-dva zaokupile pažnju cijele hrvatske javnosti. Kada bismo imali mogućnost iz Japana i Norveške “uvesti” poveću skupinu javnih tužitelja, ubrzo bi više stotina kaznenih prijava izletjelo iz DORH-a samo zbog famoznog Crnog brda i deponiranja opasnog otpada kod Benkovca, graditeljskog devastiranja izvora Une i otvaranja Pandorine kutije s uzurpacijom pomorskog dobra u središtu Zadra.
Tko je sve morao znati za taj kriminal, tko je donosio odluke i uzimao provizije, a tko je “samo nešto čuo” i ništa nije poduzeo, gdje su bile institucije, tužitelji, inspekcije, pročelnici, (grado)načelnici i ministri, kako je i zahvaljujući kome talijanska mafija s opasnim otpadom stigla u srce Ravnih kotara, otkada miljenici gradske vlasti u Zadru, po uzoru na svoje sicilijanske kolege, naše pomorsko dobro tretiraju kao sadržaj ostavinske rasprave iza svojih djedova?
“Naftni izvori” kojima raspolažemo
Bilo bi stvarno zabavno promatrati sve “ozbiljne kandidate”, pogotovo one koji su bili na vlasti, dok bi odgovarali na ta pitanja i otkrivali je li županijskoj političkoj eliti i dovoljnom broju kandidata do kraja jasno da je riječ o jedinim “naftnim izvorima” kojima raspolažemo. Tko god misli da je pretjerano prostor i pomorsko dobro uspoređivati s naftnim izvorima, neka samo proba zamisliti Zadarsku županiju bez mora i pomorskog dobra sa svime što se na njemu nalazi. Ako u tome uspijete, onaj “zaboravljeni trokut” Premuda-Prović-Srb više ne bi izgledao kao simboličko-stilski kontrapunkt “ravnomjerne razvijenosti” cijele županije nego kao gola stvarnost “policentričnog siromaštva”.
Mnogima je i sada svejedno tko je na vlasti, ali tada bi im bilo još svejednije.
