Bilo je kroz povijest četverogodišnjih, tridesetogodišnjih i stogodišnjih ratova, zabilježen je i rat između Velike Britanije i Sultanata Zanzibar koji je počeo ujutro 27. kolovoza 1896.godine u 9:02 i završio 38 minuta kasnije, u 9:40, kad je sultanova palača u Zanzibaru uspješno zauzeta. "Nogometni rat" od 14. do 18. srpnja 1969. godine vodili su Salvador i Honduras, iskra sukoba u kojemu je ubijeno oko 3.000 ljudi, uglavnom civila, planula je u kvalifikacijama za Svjetsko nogometno prvenstvo, a kriza u odnosima dviju zemalja, naravno, nije riješena.
Završava još jedan rat
U ponedjeljak će Zadrani za sobom ostaviti još jedan rat. Nakon 46 mjeseci i 37 sjednica, svoju će misiju okončati aktualni saziv Gradskog vijeća. Posljednja bitka odigrat će se 31. ožujka, a ni njome niti cijelim ratom povjesničari se sigurno neće baviti. Mada, bilo bi veselo ustanoviti je li bila riječ o "građanskom ratu" svakoga protiv svih (ipak je to GRADSKO vijeće!?), tko su bili "agresori", a tko "žrtve", tko je bio "napadač", a tko "branitelj" i tko je što napadao, a onaj drugi branio. Suvremenici nemaju "povijesnu distancu" da bi imali općeprihvaćene odgovore na ta pitanja. Možda se nešto razbistri nakon lokalnih izbora u svibnju kada birači kao vojni analitičari dadu svoju analizu trenutnog odnosa snaga među zaraćenim stranama.
Ono što je već sada sigurno, posljednja sjednica Gradskog vijeća Zadra neće ni na koji način promijeniti tijek "četverogodišnjeg rata", bit će to samo odjavna špica sukoba u kojemu su žrtve uglavnom patile od "duševnih boli" i sporadičnih "upala ega". Ovu bi se sjednicu moglo najaviti kao "posljednji prdac u vodu". Pod uvjetom da bude održana.
"Posljednji prdac u vodu"
Ne dnevnom redu je Aktualni sat i 16 točaka dnevnog reda, među kojima je i famozni gradski proračun. A nije sigurno da će Aktualni sat uopće biti održan, jer postoji mogućnost da se na sjednici ne pojavi gradonačelnik Branko Dukić. Što ne bi bilo nelogično s obzirom na to da je već objavio da su vijećnici "opozicijske većine" za njega negdje između osme i devete rupe na svirali. Ako se Dukić ne pojavi, još bi nelogičnije bilo da itko išta pita nepostojećeg gradonačelnika. Pogotovo ako njegov primjer iz gradske vijećnice odvede i uglavnom poslušne "profesionalce" iz redova gradskih pročelnika.
Ako na sjednicu ne dođe gradonačelnik, besmislen je ne samo Aktualni sat, nego i i rasprava o njegovom prijedlogu proračuna za ovu godinu. Čak da Dukić i dođe, proračun mu proći neće, opozicijski "no pasaran" je odavno zacementiran. Pa što bi se onda Dukić i svi pročelnici trudili dolaziti na sjednicu?!
Bacanje puške prije posljednje bitke
I nije "dobri čovjek sa Stanova" jedini koji ima mogućnost ne pojaviti se: o tome će do posljednjeg trenutka razmišljati i Enio Meštrović i njegovi nezavisni vijećnici. A onda se kvorum domino efektom dodatno urušava budući bi se njegovim primjerom mogli povesti i u SDP-u i u Akciji mladih koji sigurno ne žele biti parlamentarni dekor i HDZ-u spašavati kvorum. Dakle, moguće je da sjednice uopće ne bude jer će "ratnici" svih strana pobacati puške prije posljednje bitke. Što bi donekle bio odgovarajući dramaturški klimaks cijele drame u tom slavnom vojevanju. Tennessee Williams bi rekao da "postoji vrijeme za odlazak, čak i kada ne postoji mjesto gdje biste otišli". Dakako, moguće je da neka manja, posebno ratoborna skupina vijećnika demonstrativno uđe u gradsku vijećnicu, a onda se, ne po prvi put, junački povuče s bojnog polja.
Što se događa ako se ipak svi pojave?
Aktualni sat bi formalno imao smisla, ali bi se mogao pretvoriti u poduži skeč – malo tko može odoljeti, a da po posljednji put pred "zainteresiranom javnosti" ne očita političku lekciju onome drugome i birače prigodno podsjeti tko je tu cijelo vrijeme bio nevina žrtva, a tko brutalni agresor. "Znači ku...na", kako bi to rekao poznati zadarski performer Ričard.
Što ako Aktualni sat kako-tako prođe i stigne se do dnevnog reda? Proračun i uz njega vezane točke dnevnog reda ionako neće proći. Opet ništa novog.
Opasnost, stiže pomorsko dobro!
A što ako sve stigne do jedine točke dnevnog reda koja zaista može biti pretvorena u novo minsko polje? Dakako, radi se o dodjeli koncesija na pomorskom dobru. Rasprava o toj politički itekako potentnoj temi sigurno ne ide na ruku HDZ-u, ali u opozicijskoj većini i na rasplet cijelog tog slučaja gledaju iz različitih kutova! Jedni bi prepustili HDZ-u da su "valja u vlastitom blatu" i u bloku odbili donošenje odluke, bez obzira što bi to najvjerojatnije značilo da zainteresirani koncesionari, uključujući i one koji nisu sporni, ovog ljeta ne bi radili. Pritom bi HDZ i gradsku vlast optužili kao izvor svih uočljivo skandaloznih "podzemnih radova".
Da se sjednica ne održi, na koncesioniranom području pomorskog dobra se ove sezone ne bi radilo, a HDZ i gradska vlast bi o svemu morali konzultirati i nadležno ministarstvo. HDZ-ovo naravno. Što bi, usred predizborne kampanje moglo dodatno razvući medijsku eksploataciju cijelog slučaja, uključujući i pojačano bacanje svjetla na baš sve sudionike ovog javnog natječaja i ustaljenu dugogodišnju praksu dodjeljivanja koncesija kao zlatnih koka za probrane "peradare".
Drugi bi išli "točkasto" i izglasavali jednu po jednu odluku o svakoj pojedinačnoj koncesiji, ali ni oni ne bi dali zeleno svjetlo ponudi Jere Perića za kafić na bazenu Kolovare gdje su sicilijanske metode rezultirale odustajanjem najisplativijeg ponuđača, što bi, izračunali su novinari, gradski proračun ostavilo bez 113.336 eura. Toliko je Perićeva ponuda niža od one koja je povučena. Oko toga ozbiljne dileme imaju i dvojica lokalnih parlamentaraca koji nisu u koaliciji s HDZ-om niti su blizu "opozicijskoj većini", čime se širi mogućnost nedolaska gradskih vijećnika na sjednicu ili barem narasta problem s osiguravanjem kvoruma u njenom kritičnom trenutku.
Sve je to, navodno, demokracija.
Zadarska politika skoro da je od "non" do "stop" pretvorena u burlesku, pa je valjda pravedno što je 24 sata nakon posljednje sjednice ovog i ovakvog Gradskog vijeća na rasporedu "Dan varanja".
