U Vruljici su se okupila brojna lica iz zadarskog političkog, kulturnog i sportskog života, ali i sve generacije "običnih građana" koji su mirnim prosvjedom i transparentima ukazali kako im je dosta betonizacije i devastacije zelenih površina u gradu. "Vruljica nije za prodaju", "Stop betonu", "Dosta ste kasapili Zadar", "HDZ ne diraj Vruljicu", bile su samo neke od poruka koje su građani odaslali svojim transparentima.
- Park Vruljica jedan je u nizu zadarskih dragulja hortikulture koja se u Zadru razvija od prve polovine 19. stoljeća do druge polovine 20. stoljeća, te imamo nekoliko vrijednih gradskih perivoja. Ovaj je posebniji je od ostalih zbog svojih potočića, izvora i vrulja, zbog kojih je i dobio ime. Sve je to vezano za nekoliko malenih izvora, s kojih ih voda spušta prema glavnom potoku koji se zove Vruljica. On ima i još jednu prednost, a to je što se više koristi od strane naših građana, starijih ljudi, a posebno dječice. U blizini su dva dječja parka te tete dovode predškolsku djecu ovdje da se igraju. Njima je namijenjeno i malo igralište. Već tjednima nas crvena i zagađena voda s ovog gradilišta, koja se prelijeva u potok i uvalu, upozorava da se događa nešto što nitko nije niti želio ni vjerojatno mogao predvidjeti da će se to dogoditi. No, činjenica je da na ovom relativno malom prostoru postoji obilje vode i treba upozoravati one koji upravljaju prostorom našeg grada na posebnost ovoga prostora, rekao je povjesničar umjetnosti Pavuša Vežić.
- Nisam pripremila govor, jer slika govori više od riječi danas. Nije potrebno više govoriti o uzrocima, svima je jasno što se ovdje dogodilo. Ovo je blato iz Vruljice i nevjerojatno je da nijedna institucija nije reagirala pravovremeno na ovakav ekocid. Ne mogu vjerovati da se u ovom gradu ignoriraju ekološki zločini, od mora, preko voda, rijeka i potoka do zraka. Ovo što se događa je nedopustivo. Nadam se da ćemo uspjeti spriječiti barem jedan eko-zločin, ako ne sve buduće, rekla je aktivistkinja Danira Travica.
- Ovo je naša dužnost, mi smo morali biti tu. Umjesto da šetamo gradom i uživamo s našom djecom, mi smo nažalost tu. Ovi prije mene su pričali o posljedicama, a ja ću o uzroku, a to je ova zgrada iza mojih leđa. Zgrada je stara 100 godina, a ostala je bez nužnog puta, bez infrastrukture. Svim institucijama sam se obratio još od prosinca. Vaša ova bitka traje dva tjedna, a moja tri mjeseca i ne znam kad će završiti. Zadar Zadranima, a beton lupežima, poručio je Domagoj Travica, stanovnik zgrade koja se nalazi u neposrednoj blizini gradilišta.
- One koje smo birali da vode ovaj grad, dužni su se o njemu brinuti. Oni bi trebali biti sluge ovog naroda umjesto da živimo u stresu koje će nam stablo iduće posjeći. Ovakav skup, na žalost, neće biti dovoljan jer oni koji vode naš grad žive na svom Olimpu. Zato trebamo odmah tražiti od Grada da se radovi zaustave, a ne vjerovati u to da će se sanirati. Što će se to sanirati ako naš gradonačenik kaže da se ništa nije dogodilo? Investitori nisu pali s neba, netko ih je doveo. Oni nas kupuje, rade što god ih je volja. Ja više ne vjerujem u institucije, što znaju ti mladi ljudi rade po kancelarijama, rekla je Đurđica Andrović, također stanovnica obližnjih zgrada.
Na kraju skupa zadarski kantautor Emil Šprljan odsvirao svoju je pjesmu "Ne damo Vruljicu", himnu borbe za ovaj park.
Prosvjed u parku Vruljica jasno je pokazao nezadovoljstvo građana zbog devastacije ovog vrijednog zelenog prostora. Okupljeni su poslali snažnu poruku da ne žele daljnju betonizaciju i ignoriranje ekoloških problema u gradu, složni u stavu da je nužno zaštititi zadarsku prirodu i zelene površine te da institucije moraju hitno reagirati kako bi spriječile daljnju štetu. Ovaj prosvjed možda je tek početak šire borbe za očuvanje gradskih zelenih površina, ali i veliko pitanje za one koji upravljaju gradom – što misle napraviti i hoće li poslušati glas svojih sugrađana?
