Često "bacim" pogled na komentare čitatelja ispod tekstova koje objavljujem na Agroklubu i nerijetko se isti svode na pritužbe o pogodovanju, bilo u dodjeli poljoprivrednog zemljišta, bilo u dodjeli potpora iz Strateškog plana ZPP, ranije Programa ruralnog razvoja.
S poljoprivrednim zemljištem još uvijek nisam na "Ti" pa o mogućim malverzacijama u dodjeli neću prosuđivati, iako ih, barem prema brojnim napisima iz medija i svjedočanstava poljoprivrednika, sigurno ima. Tome bi trebale doskočiti izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koje je ministar Dabro najavio na nedavnom sastanku s predstavnicima Odbora za tovno govedarstvo i Odbora za sustav krava tele Hrvatske poljoprivredne komore.
No, ako govorimo o potporama EU, kroz SPZPP i PRR, onda vjerujem kako imam legitimitet iznijeti svoje osobno mišljenje. Ne o pogodovanju u smislu lakšeg prolaska na natječaju, jer duboko vjerujem da ga nema, iako bi se pogodovanjem moglo smatrati i tempiranje objave pojedinog natječaja, njegova cjepkanja na različite sektore što je bio čest slučaj u prošlosti, nekadašnje korigiranje kriterija odabira za svaki natječaj i slično.
Danas su Strateškim planom ZPP točno određena područja unutar kojih će se u pojedinoj intervenciji definirati kriteriji odabira, uz ostavljenu mogućnost da se uz te glavne, uvijek mogu definirati i neki dodatni kriteriji, poput onih vezanih uz digitalizaciju i sl. Unaprijed je poznato da će se bodovi dodjeljivati ovisno o npr. EVPG, indeksu razvijenosti jedinice lokalne samouprave itd. Neki od postavljenih kriterija još su i imali nekog smisla prije 5 ili 10 godina, primjerice spomenuti indeks razvijenosti ili u nekim mjerama doprinos stvaranju radnih mjesta.
Danas, kada je do domaće radne snage teško doći, a upitno je bi li nam interes trebao biti zapošljavanje, uz svo poštovanje Nepalaca, Filipinaca i drugih uvezenih radnika, ovaj kriterij definitivno nema smisla.
Mnogima potpora ni ne treba, jer mogu i sami
Nema smisla niti, pokazalo se, "nagrađivanje" ulaganja u jedinicama lokalne samouprave s nižim indeksom razvijenosti, jer ih s jednim ili dva projekta sigurno nećemo unaprijediti, a sigurno ćemo onemogućiti financiranje nekog dobrog, potentnog projekta u razvijenijem području. Naravno, slabije razvijenim područjima treba omogućiti brži napredak, ali moguće je to postići i drugim politikama i mjerama.
Jedan od najčešćih komentara čitatelja, ne samo mojih nego i članaka drugih kolega, i ne samo na Agroklubu, vezani su uz činjenicu kako je nekim korisnicima omogućeno doći do višemilijunskih iznosa na različitim natječajima, dok netko ne može ostvariti niti jedan prolaz.
I tu su, složio bih se, u pravu. Često "škicnem" rang liste korisnika, pa onda na njima često viđam ista imena, iste nazive tvrtki, ista prezimena. Na prvu, među istima nema povezanih poduzeća, barem ne prema definiciji povezanih poduzeća. Ali su povezani itekako. Pa je npr. farma jednog korisnika na adresi sjedišta drugog korisnika, a da se pri tom ne radi o povezanim poduzećima. Uzmem si onda truda pa napravim blic analizu i utvrdim doista da ima onih koji su kroz 5-6 godina ostvarili po 5-6 milijuna EUR-a potpore. Pritom je sve u skladu s Pravilnicima koji se tiču pojedine mjere/intervencije, odnosno sa Strateškim planom ZPP, ranije Programom ruralnog razvoja.
Naime, ovi strateški dokumenti ne ograničavaju iznos primljene potpore po jednom korisniku za trajanja programskog razdoblja, već je dovoljno jedan projekt završiti, zatražiti konačnu isplatu sredstava i eto mogućnosti za novu prijavu.
Naravno da će oni veći, financijski bolje stojeći, određeno ulaganje završiti u kraćem razdoblju, jer imaju financijskih sredstava iz vlastitog poslovanja u izobilju, pa nemaju problema niti s traženjem predujmova, s traženjem kredita, jamstava i dr. Neki drugi pak poljoprivrednik, koji vapi za ulaganjem, ali kojem financijsko poslovanje ne omogućuje brz početak i završetak radova iz vlastitih sredstava, znatno dulje treba čekati na završetak investicije pa je samim tim u lošijoj poziciji u odnosu na ranije spomenutog.
Smanjiti postotak potpore, barem za "ponavljače"
Trebalo bi dakle, mišljenja sam, s obzirom na ipak ograničena sredstva koja su nam na raspolaganju u ovom programskom razdoblju, ograničiti mogućnost ostvarivanja potpore do maksimalno određenog iznosa po korisniku. Odnosno, možda i onemogućiti jednog korisnika da isto ili slično ulaganje za koje je potporu dobio za trajanja PRR, dobije i sada. Istina doduše, kriteriji odabira će onome tko nije ranije ostvario potporu u, primjerice podmjeri 4.1, omogućiti dobivanje dodatna 3 boda, ali isto, barem ako je suditi prema listi odobrenih korisnika u, npr. Intervenciji 73.10, kod mnogih i nije imalo utjecaja.
Većina interesnih udruženja iz redova gospodarstvenika, koja sudjeluju u radu Odbora za praćenje provedbe SPZPP vjerojatno se neće složiti s napisanim, no znamo li kako OPG predstavlja "stup" hrvatske poljoprivrede, kako im volimo tepati, omogućimo onda tom stupu da i on unaprijedi poslovanje svojih članica.
Nedavna odluka o povećanju alokacije iz 6. natječaja za podmjeru 4.2 PRR iz 2022. godine s 26,5 milijuna EUR-a, na čak 56,7 milijuna omogućila je prolazak na natječaju i jednoj velikoj hrvatskoj kompaniji iz prerađivačkog sektora te dobivanje potpore u iznosu koji je čak manji od godišnjeg primitka samo jednog člana uprave, ako ćemo o osobnom dohotku, bonusima i nagradama suditi prema podacima iz medija.
Pisao sam već kako je u mjeri za male poljoprivrednike, po inicijalnoj listi čak 177 onih koji su sredstva ostvarili u podmjeri 6.3, opet u poziciji dobiti novih 30.000 EUR-a. Dok je s druge strane gomila onih koji su ispod crte i koji sredstava sigurno vidjeti neće.
Da budemo načisto, nisam protiv poticanja uspješnih projekata, ali bi svakako trebalo razmišljati u smjeru da sa svakim novim Ugovorom o financiranju, pada postotak ugovorene potpore. Nekom zdravom poduzeću, koje uspješno posluje i širi se već 20 ili više godina, sigurno i 20% povrata vrijednosti ulaganja može biti savršen bonus.
Zamislite samo da vam na kraju godine netko vrati u kućni budžet 20% onoga što ste potrošili kroz godinu, a što ste uložili u svoju budućnost, obrazovanje svoje djece. Bili biste presretni, zar ne?
