Zagrebački bend Mangroove nastupio je u Zadru, u okviru adventskog programa Urbofon Live. Koncert je publici donio prepoznatljivu kombinaciju soula, popa i jazz-groove-a, istovremeno predstavljajući autorski izričaj benda. Slušatelji su uživali u pjesmama s najnovijeg albuma "Komad neba", ali i u starijim hitovima, doživljavajući energiju koja odražava dugogodišnje iskustvo i kreativnu sinergiju članova benda. Mangroove kroz glazbu nastoji povezati ljude, prenositi emocije i stvarati trenutke zajedništva, što se posebno osjetilo tijekom zadarskog nastupa. Bend predvodi vokalistica Željka Veverec, a zajedno s Tonijem Starešinićem i ostatkom ansambla stvaraju glazbu koja spaja intimne akustične aranžmane s energičnim groove zvukom. U nastavku donosimo intervju sa Željkom Veverec, u kojem govori o procesu stvaranja albuma, iskustvima u glazbi, partnerstvu u bendu te inspiraciji i smjeru kojim Mangroove trenutno ide.
,,Komad neba" se razlikuje od drugih albuma
Kako biste vaš najnoviji album "Komad neba" opisali nekome tko ga još nije poslušao?
"Komad neba" je naš svježi, potpuno autorski album, prvi takav nakon dužeg perioda. Prije njega imali smo suradnju s Jazz orkestrom HRT-a, prekrasan projekt koji je osvojio i Porina, ali tu smo izvodili već postojeće pjesme u novim aranžmanima. Ovaj put vraćamo se vlastitom iskapanju, stvaranju od nule. Za one koji nas tek otkrivaju, rekla bih da vrijedi poslušati i starije albume, jer se u njima čuje više elektronike i groovea koji je pratio naš izraz dugi niz godina. "Komad neba" ima drugačiju strukturu, gotovo kao da je nastao za dvostruki vinil. Prva strana je intimna i akustična, s mnogo gostiju. Druga strana donosi prepoznatljiviji Mangroove zvuk, više plesnog materijala, elektronike, energije koju nosimo na klupske pozornice. Mi nikad nismo bili samo jedno ili drugo; i ranije smo imali puno balada i akustičnih pjesama.
Mangroove i publika rasli su paralelno
Jeste li očekivali izuzetno pozitivan odjek publike?
Reakcije su prekrasne i iskreno nas vesele. Nije jednostavno napraviti novi album, a još manje ostati svoj i istovremeno ponuditi nešto svježe. Mi smo i dalje pop bend. Možda ne najpopularniji pop u klasičnom smislu, ali to je pop koji diše, pop koji se mijenja u trenutku jer mi sve sviramo uživo i ostavljamo prostor emociji da vodi pjesmu. Zbog toga su nam reakcije publike posebno drage. Osjeća se povezanost, kao da smo zajedno rasli sve ove godine. I publika i Mangroove sazrijevali su paralelno. Naravno, dolaze i mlađi slušatelji, ali ta zajednička priča traje. Nismo očekivali da će odjek biti ovako jak, možeš samo vjerovati u ono što radiš, a kad se dogodi ovakva povratna energija, to je najljepše što možeš poželjeti.
Kako je raditi s Tonijem Starešinićem kao partnerom?
Toni i ja radimo već dvadeset godina, duže nego što Mangroove službeno postoji. Bilo je potrebno vrijeme da se uskladimo, upoznamo do kraja, shvatimo kako tko funkcionira. Koliko god smo slični, toliko se razlikujemo u pristupu glazbi, u stvaranju i u onome što nas je oblikovalo kao slušatelje. Ali u konačnici uvijek dođemo do zajedničkog rezultata. Na početku nije uvijek bilo jednostavno. Oboje smo autori, svatko s vlastitim principima i idejama, no kroz vrijeme smo pronašli formulu koja djeluje. To ne znači da nema nesuglasica, ali one su normalne. Sve mora biti u službi pjesme, pa tako ponekad netko od nas dvoje mora popustiti. Nakon dvadeset godina prakse osjećamo da smo dobro uigrani, a najveća ljepota je što možemo dijeliti stvaranje, inspiraciju i proces. Negativne strane postoje, ali pozitivne ih višestruko nadmašuju. Privatno i poslovno zapravo ne odvajamo strogo, to dođe prirodno.
Utjecaj Tarkovskyjevog,,Solarisa"
Možete li se prisjetiti trenutka ili situacije koja je najviše utjecala na kreativni smjer albuma?
Na kraju dana, mislim da je najviše utjecala atmosfera velikog pitanja, onog koje dolazi u nekoj srednjoj životnoj fazi. To je trenutak kada se zapitaš tko si, što radiš, zašto se baviš glazbom u svijetu koji je pun buke, promjena, nesigurnosti. Trebamo li se time baviti, može li glazba uopće promijeniti svijet? Možda ne može promijeniti svijet u cijelosti, ali može promijeniti nečiji dan, raspoloženje, ozračje. I samim time mijenja nas, barem nakratko. Zato mislim da je album zapravo jedno veliko pitanje, ali i suočavanje s vlastitim unutarnjim demonima. Veliki utjecaj imao je i film. Konkretno Tarkovskyjev Solaris, što se jasno čuje u Komadu neba. U originalnoj verziji, čita se monolog znanstvenika koji se, usred svemira, pita što je čovjeku doista potrebno. A zatim dolazi ona rečenica koja sve sažima,"čovjeku treba čovjek‘‘. Mislim da je to srce albuma.
Što vam je glazbeni put otkrio o vama i publici i biste li bili drugačija osoba da ste odabrali drugo zanimanje?
Moj glazbeni put je poprilično netipičan. Prvi put sam službeno stala na pozornicu Kazališta Komedija u mjuziklu Kosa, gdje sam kasnije i ostala kao dio ansambla. Tek negdje na kraju srednje škole i faksa imala sam svoj prvi bend i tada nisam imala pojma da će me taj put odvesti ovdje. U Mangroove sam ušla s 24 godine, prvi album izdala s gotovo 30. Sve se temeljilo na osjećaju i intuiciji. Kroz glazbu sam naučila puno o sebi i drugim ljudima. To je moja terapija i jedna prekrasna škola koja još nije gotova. Nikad se nisam bavila samo glazbom. Završila sam komparativnu književnost i kroatistiku, radim u kazalištu, pišem, glumim, radila sam i na radiju. Da sam odabrala drugi posao, vjerojatno bih i dalje pjevala i koristila glazbu kao svoju terapiju.
Kako je prošao adventski nastup u Zadru i kako je bilo biti dio Urbofona?
Advent u Zadru na pijaci by Urbofon Live bio je jako lijep. Skupilo se puno ljudi, a publika je bila vesela i ozarenih lica. Pjevala je, plesala i zanimala se za ploče. U Zadru nije tako hladno kao u Zagrebu, pa je atmosfera bila odlična. I mi smo uživali na pozornici i uspjeli prenijeti pozitivne emocije publici. Volimo Zadar i veselimo se novim nastupima.
