Tu zapovijed talijanski podmorničar Salvatore Todaro odlučio je ignorirati. Potopivši belgijski teretnjak, spasio je 26 preživjelih članova posade te riskirajući vlastitu podmornicu i posadu prvo ih teglio, pa potom i ukrcao u ionako tijesno plovilo te sporo ploveći po površini odveo na Azorsko otočje. Put je naravno bio opasan, jer nekima u talijanskoj posadi nije dobro sjelo da riskiraju život za neprijatelja, koji ih je uostalom pokušao i sabotirati iznutra tijekom putovanja, a gađali su ih i engleski ratni brodovi.
Osamdesetak godina kasnije, svijet je opet u nemiru, trzavice između zemalja rezultiraju dugogodišnjim manjim ili većim sukobima što prisiljava valove izbjeglica i migranata na pogibeljan put prema zapadu u potrazi za boljim životom. Potreba je tolika da tisuće ljudi riskiraju prelazak Sredozemnog mora na splavi, na brodićima u jedva plovnom stanju prekrcanima do te mjere da ih svaki val puni morem, a do cilja koji je stotinama milja daleko valova treba preživjeti tisuće i tisuće… Mnogi od njih se na koncu utapaju, jer talijanska Obalna straža ima naredbu ignorirati te nesretnike.
Edoardo De Angelis (redatelj) i Sandro Veronesi (pisac) zapanjeni ksenofobijom koja je zahvatila Italiju pred valovima izbjeglica posegnuli su u povijest vlastite zemlje i sjetili se zapovjednika Salvatorea, Sandro napisavši roman, a Edoardo snimivši film o tom istinitom događaju. U maniri legendardnog “Das Boot-a”, klaustrofobičan život podmorničara ovaj je put obogaćen humanošću i suosjećanjem, inspirirajući čitatelja na snagu i ustrajnost u onome što znamo da je ispravno.
