Znanstvenici vjeruju kako korijeni karnevala potječu iz rimskih svečanosti i običaja (saturnalia i lupercalia) te se također spominje i utjecaj dionizijskog kulta. Međutim, korijene karnevala moguće je pratiti dublje u povijest, do vremena kada su priroda i ljudska zajednica bili čvršće povezani. Pokladni običaji padaju nakon što je prošao zimski solisticij, u vrijeme drevnog blagdana Imbolca, kako su ga nazivali Kelti. To je doba kada dani postaju duži, a Sunčev sjaj topliji i jači, što simbolizira početak rađanja novoga života i prirode. Karnevalski običaj imaju kako se to kaže, apotropejsko značenje zaštite od zlih sila, oni su magični čin da se te sile pobijede i stave u službu čovjeka i zajednice.
Sukošan sačuvao tradiciju
Do danas su se održala dva glavna tipa tradicionalnoga karnevala. U prvu skupinu spadaju oni arhaični, koje mnogi smatraju autentičnima, a koji se organiziraju u ruralnim područjima u kojima se tradicionalno gaji stoka. Prepoznaju se po tome što u ovim karnevalima sudjeluju uglavnom muškarci, prerušeni u životinjsku kožu, te su okićeni zvonima. Oni izgledaju zastrašujuće, opasno. Izražavaju se pomoću pokreta, plesa, bučno zvone, plaše djecu i zadirkuju mlade žene i ostale sumještane koje često pokušavaju posipati pepelom ili brašnom. U Zadarskoj županiji je ovaj običaj ostao još očuvan u Sukošanu.
Druga vrsta karnevala češća je u urbanim sredinama gdje djeluju karnevalska društva, plešu se alegorijska kola, izvode sudski procesi, osude i pogubljenje krnje ili fašnika – koji preuzima sve grijehe prethodne godine.
Vrijeme održavanja karnevala povezano je nadalje s korizmom i postom prije Uskrsa. Još na Sinodu održanom u Beneventu 1091. godine odlučeno je da post počinje u srijedu pedeset dana prije Uskrsa,te su tako nedjelja, ponedjeljak i utorak uoči Čiste srijede postali udarni dani karnevala.
Masno i tusto
Maškare su vrijeme koje ima i svoje gastronomske običaje. Čak i najrašireniji naziv za to vrijeme – karneval dolazi od latinskih riječi carne (meso) i vale (pustiti, ostaviti, odatle mesopust) što znači da se u karnevalsko vrijeme obilato triošilo meso jer je potom sijedila korizma u kojoj se jelo skromno i dosta postilo.
Ne treba zato čuditi da u mnogim jezicima su ovi dani čuvida povezani s riječju masni, bio to poznati “Mardi grass” (Masni utorak) u New Orleansu ili manje znani “Tłusty Czwartek” (tusti četvrtak) u Poljskoj.
U većini europskih zemalja pokladno vrijeme je obilježeno prženjem krafni, dok se u ruskoj Maslenici daje prednost palalčinkama.
U Skandinaviji se karneval naziva Fastelavn i obilježava ga običaj u kojem se bačvu napuni narančama i slatkišima te objesi da se onda po njoj može udarati tako da slatki sadržaj ispada van među publiku. Bačvu se nastavi udarati i kada su svi slatkiši ispali dok je se ne uništi, a onaj tko zada zadnji udarac dobije titulu ‘kattakongur’ ili kralj mačaka.
Presnac nije prisnac
U Hrvatskoj su zabilježena razna pokladna jela kao što su krpice sa zeljem i svinjska glava u Hrv. Zagorju, gdje se znalo ispeći i gusku. U Samoboru se tradicionalno jedu češnjovke, a od kolača čuvene samoborske kremšnite.
U Slavoniji se u ovo doba obilato trošilo meso i suhomesnate proizvode, a uz krafne se peklo i pogače s čvarcima i različite štrudle.
U Hrv. Primorju peče se presnac koji nema veze s našim prisnacem nego ga se spravlja od staroga kruha namočenog u mlijeku, jaja i suvica te začinja cimetom. U Dubrovniku i tamošnjem kraju se tradicionalno spremalo rožatu.
Uglavnom, koliko god neki recepti varirali od kraja do kraja, karnevalskom vremenu je svuda zajedničko da se jede puno i neumjereno, a isto tako i pije. No mesopustu treba potom slijediti razdoblje skromnosti i odricanja – da bi godina bila potpuna.
