Plavi rak na popisu je najagresivnijih vrsta u Mediteranu. Prirodno stanište su mu obale zapadnog Atlantika no, brzo se proširio i u ostale dijelove svijeta. Od polovice 20. stoljeća udomaćio se u Italiji gdje je vjerojatno došao balastnim vodama, a nakon toga nije mu bio problem zauzeti sve pogodne dijelove Jadrana, pa tako i našu obalu. 2004. godine prvi je put uočen na ušću rijeke Neretve, a 10 godina kasnije i u Istri.
Američki plavi rak pripada porodici veslača (Portunidae) što s latinskog prijevoda znači “ukusan, lijepi plivač”. Jede sve čega se dohvati: od školjkaša, mekušaca, riba, algi i ostalih rakova, zapetljava se i oštećuje ribarske mreže. Izuzetno je dobar plivač pa mu nije problem preplivati više kilometara od svog staništa. Najviše voli plitke bočate vode, s muljevitim i pjeskovitim dnom.
Jako agresivna vrsta
Ovaj rak jede gotovo sve čega se dočepa; ribe, mekušce, školjkaše, alge, zapetljava se i oštećuje ribarske mreže.
“Uspješan je zato što ženka plavog raka nosi preko milijun jajašaca. iz bočate vode ženka otpliva daleko na pučinu i ispusti jaja u more. Tada morske struje raznose ličinke. To im omogućuje prilagodbu koji naši rakovi nemaju, a to su stražnje noge u obliku peraja kojima plivaju”, objašnjava dipl. ing. biologije Sandro Dujmović, stručni voditelj Javne ustanove Natura Histrica.
Vrlo je agresivan pa istiskuje našeg autohtonog raka i brzo zauzima sve više teritorija - rasprostranio se duž cijelog Jadrana, a naročito ga puno ima na zapadnoj obali Istre, od Medulina do Savudrije. U borbi s našim rakovima, navodi, uglavnom pobjeđuje i zauzima istu ekološku nišu. Svojim snažnim kliještima s lakoćom otvara dagnje, kamenice i ostale školjke. Prezimljuju u mulju. Naše blage zime mu pogoduju pa su aktivni cijele godine, a najviše u srpnju i kolovozu.
Metoda suzbijanja - pojesti ga
“Jedna od metoda suzbijanja invazivnih vrsti, kao što su riba strijelka, pacifička kamenica i plavi rak je da ih pojedemo. To je jestiva vrsta, i uz potrebne ishodovane dozvole, mogu se loviti”, zaključuje Dujmović.
Ujedno kaže, sve češće ih se viđa u ribarnicama, ali ga još nema u ponudi u restoranima.
Dakle konzumiranjem plavog raka moglo bi se utjecati na širenje ove invazivne vrste i smanjiti njegov broj. U Americi je lov na njih čest, a konzumacija popularna. Isto tako i u drugim dijelovima svijeta, ali i u Španjolskoj, Italiji i drugdje u Europi no, u Hrvatskoj, taj trend još nije zaživio.
Mi smo ih pripremili onako kao što bi i domaćeg raka - grancipora/grmalja ili rakovicu na lešo i u brudetu. Meso mu je ukusno, oklop puno tanji i lakše se lomi. Dobar tek!
MORENA SINČIĆ, AGROKLUB