Jedno od najčešćih pitanja koje postavljaju voćari, ali i hobisti koji tek planiraju zasaditi svoje prve sadnice, jest je li bolje saditi voćke u jesen ili na proljeće?
Iako obje varijante imaju svoje prednosti, agronomska struka se sve više slaže da jesenska sadnja donosi više koristi, posebno u našim klimatskim uvjetima.
Prednosti jesenske sadnje
Stručnjaci preporučuju jesensku sadnju voćaka prije svega zbog bolje aklimatizacije biljke i razvoja korijenovog sustava. Kada se sadnja obavi u kasnu jesen, dok je zemljište još toplo, korijen počinje stvarati fine upijajuće žilice i prije nego što nastupi zimsko mirovanje.
Tako posađene voćke tijekom zime miruju, ali su već “na svom mjestu” i spremne odmah krenuti s vegetacijom čim se tlo u proljeće ugrije. To znači da biljka ne gubi vrijeme na prilagođavanje i ukorjenjivanje, kao kod proljetne sadnje.
Osim toga, jesenska sadnja zahtijeva manje zalijevanja, jer zimske oborine osiguravaju dovoljno vlage, a biljka lakše podnosi proljetne suše.
Sadnja se može obavljati sve do prvih jačih mrazeva, odnosno dokle god je zemlja vlažna i nije zamrznuta. To obično traje do kraja studenog, a u toplijim područjima i duže.
Sadnja u proljeće
Proljetna sadnja ima smisla u područjima s vrlo hladnim zimama ili tamo gdje postoji opasnost od izmrzavanja sadnica. Sadnice posađene u proljeće imaju manji rizik od oštećenja mrazom i lakše ih je pratiti u početnom razvoju.
Također, mnogi proizvođači biraju proljeće kada zemljište tijekom jeseni nije bilo dovoljno pripremljeno za sadnju ili nije bilo dostupnog kvalitetnog sadnog materijala.
Unatoč tome, stručnjaci u većini slučajeva preporučuju jesensku sadnju. Razlog je jednostavan – voćka se bolje aklimatizira, korijen ima vremena da se “smjesti” u zemljište, i čim zatopli, biljka odmah počinje s rastom. Takve voćke u pravilu bolje napreduju i daju jače prinose.
Zato, ako vremenski uvjeti to dozvoljavaju, najbolje je sadnju obaviti od sredine listopada pa sve do prvih mrazeva – dokle god je tlo vlažno i nije zamrznuto. (Agroklub)
