Za očekivanja od ovogodišnjeg uroda grožđa i proizvodnje vina u Zadarskoj županiji, dobili smo odgovor od kojeg boli glava. Kad se usporedi sa službenom hrvatskom statistikom, ispada da će 14.500 tona grožđa dati 87.000 hektolitara vina!
- Državna nam statistika preko ARCOD-a za Zadarsku županiju vodi 1,2 tisuće hektara pod vinogradima s 5,3 milijuna trsova. Pa s procjenom prosječnog uroda ispada što ispada. S tim da treba naglasiti da su u ovoj županiji dominantne sorte još uvijek Plavina, Debit i Grenache crni, sve odreda obilatog roda. Kako bi prosječan radman ipak bio oko 60% od ukupne količina grožđa, ispalo bi da ćemo ovdje imati preko 8 i pol milijuna litara vina. A prema zadnjim podacima kad je u pitanju vino za tržište, ovdje smo na ispod 600.000 litara?! Pa sad razumijete muku ljudi koji nastoje dosljedno pratiti kretanje u ovdašnjem vinogradarstvu i vinarstvu. Muka je svugdje i, općenito, sumnja u hrvatske službene vinogradarske i vinske podatke, a u Zadarskoj županiji posebna. Tako vam baš ništa ne mogu kazati o očekivanju ovogodišnje berbe grožđa i proizvodnje vina u Zadarskoj županiji niti u Hrvatskoj. Znamo da smo lani imali najgoru moguću proizvodnju vina od svega 47 milijuna litara. Pa ispada da smo lani, zbog iznimnog uvoza, popili preko 30 milijuna litara tuđih vina, istaknula je enologinja i voditeljica Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Zadarske županije Nikolina Paleka.
Svijet i berba 2025: Velika trojka
Nasuprot nama većina vinskih zemalja svijeta ima egzaktne podatke o urodu grožđa i proizvodnji vina i postoje procjene za ovogodišnji urod. Nakon što je lanjska proizvodnja u svijetu pala na 1961. godinu i bila najgora u posljednjih 60 godina, ove se godine ipak očekuje nešto bolji rod, makar ne svugdje.
Italija će ostati najveći svjetski proizvođač vina, a nakon lanjskih 4,1 milijardu litara, ove će godine proivesti 4,7 milijardi litara. Već je godinama ispred Francuske, za koju se predviđa da će proizvesti 37,4 milijuna hektolitara kao i Španjolske, s procijenjenih 36 milijuna, odnosno 3,6 milijardi litara. Talijanske južne regije zabilježile su porast proizvodnje od 19%, predvođene Apulijom (porast od 17%) i Sicilijom (porast od 20%). Sjeverozapadna regija porasla je za 8%, a Lombardija se oporavila za 15%, iako je i dalje ispod petogodišnjeg prosjeka. Sjeveroistok je zabilježio skroman porast od 3%, s Furlanijom-Julijom za 10%, a Trentinom-Južnim Tirolskom za 9%. Središnja Italija zabilježila je pad od 3%, uglavnom zbog pada u Toskani, nakon prošlogodišnje obilne berbe. Veneto ostaje vodeća talijanska regija po proizvodnji s gotovo 12 milijuna hektolitara - oko četvrtine nacionalne proizvodnje - a slijede je Puglia i Emilia-Romagna. Sicilija i Abruzzo zaokružuju prvih pet, prestižući Pijemont i Toskanu ove godine.
U Francuskoj je Ministarstvo poljoprivrede objavilo da se očekuje da će proizvodnja vina doseći 37,4 milijuna hektolitara u 2025. godini, što je povećanje od 3% u odnosu na prošlogodišnju jadnu berbu pogođenu vremenskim uvjetima. Unatoč ovom poboljšanju, proizvodnja ostaje 13% ispod petogodišnjeg prosjeka. Manjak je uglavnom posljedica visokih temperatura i suše u kolovozu, što je smanjilo sadržaj soka u grožđu i ubrzalo dozrijevanje u nekoliko ključnih regija. Ovi uvjeti prisilili su ih na raniju berbu i ograničili prinose u područjima kao što su Charentes, Burgundija, Beaujolais i Languedoc-Roussillon. Francuska je također zabilježila smanjenje površine vinograda, s više od 20.000 hektara iščupanih prošle godine u Bordeaux-u, jugozapadnoj regiji i Languedoc-Roussillonu. Ovo je dio vladinih napora za rješavanje problema prekomjerne ponude usred smanjenja domaće potrošnje vina.
Projekcije pokazuju da će berba u Španjolskoj samo za vino iznositi oko 36 milijuna hektolitara, prema Cooperativas Agroalimentarias de España. Uključujući mošt (nefermentirani sok od grožđa), ukupna proizvodnja mogla bi doseći 38 milijuna hektolitara, što je blago poboljšanje u odnosu na prethodne dvije godine, ali i dalje daleko od desetljetnog prosjeka od 43 milijuna.
Ostatak svijeta ukratko
Prema Nacionalnom institutu za vinogradarstvo, Argentina je završila sezonu s 1,036 milijardi litara (10,37 milijuna hektolitara), održavajući stabilnost. Australija je izvijestila o oporavku s 1,57 milijuna tona grožđa, što je povećanje od 11% u odnosu na prošlu godinu, ali i dalje ispod povijesnih normi. Čile je doživio još jedan pad, proizvodeći samo 838,6 milijuna litara (10% manje u odnosu na prošlu godinu i najniža proizvodnja u desetljeću). Južna Afrika procijenila je svoj urod na 1,244 milijuna tona grožđa ili 8,89 milijuna hektolitara. Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država procjenjuje potencijalni prinos od 20,21 milijuna hektolitara od 3,12 milijuna tona vinskog grožđa. Međutim, izvješća industrije sugeriraju da stvarna berba možda neće premašiti 2,5 milijuna tona zbog visokih zaliha, što bi moglo smanjiti konačne brojke proizvodnje.
Njemački statistički ured Destatis predviđa oko 9,3 milijuna hektolitara s obećavajućim pokazateljima kvalitete, prema Njemačkom institutu za vino.
Instituto da Vinha e do Vinho predviđa da Portugal očekuje oštriji pad proizvodnje: procjene ukazuju na samo 6,2 milijuna hektolitara za 2025. godinu, što je 11% manje nego prošle godine.
Međunarodne perspektive za vino u 2025. otkrivaju jasne trendove: dok zemlje južne hemisfere, poput Australije, oporavljaju dio izgubljenog, a Južna Afrika se fokusira na premiumizaciju, Čile se suočava s kontrakcijom, a Argentina ostaje stabilna nakon prošle volatilnosti. Na sjevernoj hemisferi i dalje postoji neizvjesnost zbog vremenskih rizika i strukturnih pritisaka od viška ponude. Klimatske promjene ističu se kao dominantan čimbenik koji oblikuje ove ishode - stvarajući prilike za veću kvalitetu u nekim područjima, dok uzrokuju značajne gubitke drugdje. Istodobno, globalna vinska industrija prilagođava se smanjenjem manje profitabilnih proizvodnih segmenata i većim ulaganjem u vina više vrijednosti dok se preferencije potrošača pomiču prema kvaliteti i podrijetlu.
“Kriza punih bačava”
Hoće li Hrvatska ove godine ostati na lanjskih jadnih 47 milijuna litara ili se vratiti na isto tako jadnih, ali utješnih 76 milijuna litara, ne govori nitko. I ako dođemo do prethodne brojke, opet ćemo uvesti više od 30 milijuna litara. Svijet pati od “krize punih bačava” već godinama, a osjećaju to i naši lokalni, mahom ravnokotarski, proizvođači s iznimnim crnjacima svjetske klase, ali koji se teško prodaju. Možda naziv “kriza punih bačava” zvuči smiješno, jer naša narodna kaže da od viška glava ne boli, a vidimo da ipak boli. Vina se prodaju mahom ljeti, u vrijeme turističke sezone, kada se piju većinom blaža i osvježavajuća bijela. Pa se ovdašnja bijela ipak prodaju i u konkurenciji sveprisutne graševine, malvazije, žlahtine, ali ih je malo, jer oko 75% ovdašnjih vinograda je pod crnim sortama. Posljednjih godina svi rade i rosee i idu dobro, ali crnih vina ima na lageru. Istina, većinom su to vrsna vina koja mogu odležavati godinama. Ljudi i ovdje sve manje piju vino (navodno nam potrošnja piva sedam puta prelazi vinsku), a nove generacije piju neka nova pića. Ni svijet ne zna što s vinom. Navodno, samo susjedi Talijani imaju milijardu litara neprodanih od lani, čemu je, uz nove navike i nove generacije, kumovala carina od 15% iz SAD-a, a tamo plasiraju ogromne količine u normalnim prilikama. Pa će sve to, posebno u segmentu jeftinih vina koja ne mogu odležavati, činiti pritisak i k nama, što će ovdašnji trgovci jedva dočekati, na žalost vinara.
I tako ćemo u godini za koju nemamo stvarnu procjenu domaće proizvodnje vina, ali imamo svekoliko, pa i našu lokalnu, hvalu s kvalitetom grožđa i budućeg vina (za razliku berbe 2023. koju je najbolje preskočiti) nastaviti vinarske muke.
