“Skibidi toilet”, “Bombardiro Crocodilo”, “Tralalero Tralala” i “Sigma grindset” možda zvuče kao zbir nasumično nabacanih riječi koje ne sadrže apsolutno nikakvo značenje. Niste daleko od istine, no pripadnicima “generacije alpha” (onima koji ne žive ispod kamena) ovi su pojmovi dio internetske svakodnevice.
Brainrot je izraz 2024. godine
Brzi, besmisleni i pomalo zatupljujući internetski sadržaj u žargonu je poznat kao “brainrot”, a u doslovnom prijevodu označava truljenje mozga. O volumenu ove problematike govori činjenica da je riječ brainrot proglašena izrazom godine krajem 2024. Radi se o globalnom fenomenu digitalnog okruženja u kojem se pažnja mjeri u sekundama, dok je sadržaj kao dizajniran da vas zaglupi. Nikome nije strano da su mladi često skloni višesatnom scrollanju, no mnogi bi se iznenadili o kakvom se sadržaju točno radi, barem ako uzmemo u obzir globalne trendove.
Granica između mašte i zdravog razuma
Krenimo redom: “Skibidi toilet”. Radi se o mega popularnom serijalu u kojem ljudi s glavama u WC školjkama ratuju protiv kamera s nogama. Ako vam to zvuči kao plod delirija izazvanog visokom temperaturom, niste jedini. Međutim “generacija alpha” ovaj sadržaj prati gotovo religiozno. Ne samo da ga gledaju; imitiraju, raspravljaju i održavaju rivalstva između onih koji podržavaju ljude s glavama u WC školjkama, ili kamere s nogama. Ne zaboravimo ni popularan trend “Sigma grindset” - internetski koncept koji promovira ideju samodostatnog, emocionalno distanciranog muškarca koji se fokusira isključivo na osobni uspjeh, produktivnost i financijsku neovisnost, često ignorirajući društvene norme i tradicionalne veze. Ciljana publika su dječaci u ranoj tinejdžerskoj dobi (apsurdno je koliko zvuči, op.a.). Najnoviji brainrot trend Instagramom se proširio brzinom svjetlosti, pa su djeca opčinjena fiktivnim AI generiranim likovima apsurdnih imena i karakteristika. “Tralalero Tralala”, morski pas s četiri noge najveći je rival “Bombardiru Crocodilu” - avionu s glavom krokodila. Nije trebalo dugo da ni hrvatska mladost u školama počne, umjesto o sportu, glazbi ili nastavi, raspravljati o tome kojega od ovih fiktivnih likova religiozno podržavaju. Iako je tehnologija neizbježna, roditelji, škole i društvo u cjelini moraju se pitati - jesmo li samo pasivni promatrači digitalne zbilje u koju naša djeca uranjaju ili ćemo pokušati ponovno postaviti granice između mašte, stvarnosti i zdravog razvoja?
Zaglupljujući online sadržaji utječu na praćenje nastave
- Svatko je čuo za te brainrot stvari, svi danima raspravljaju o “Bombardiro Crocodilo” memovima i sličnom sadržaju s TikToka i Instagrama. Ja takav sadržaj ne gledam namjerno, već samo zato jer to svi lajkaju pa mi iskoči, kazao je Ervin, 14.
- Ne koristim Instagram ali sam svjesna svih glupih trendova o kojima većina naše generacije priča kroz šalu. Nitko to ne konzumira neironično, ali definitivno nakon pola sata scrollanja YouTubeom ili TikTokom osjećaš kao da si malo gluplji nego prije, ističe Elena, 15.
- Internet trendovi se jako brzo šire na globalnoj razini. Djeca kojoj predajem koriste žargon, pojmove i reference s interneta koje me blago rečeno začude razinom besmislenosti i gluposti. Pošto predajem dugi niz godina, definitivno primjećujem pad koncentracije i sposobnosti za produktivno praćenje nastave i usvajanje sadržaja u odnosu na prijašnje generacije. Gotovo sam sigurna da Internet, a posebno brzi sadržaj, imaju veze s tim, smatra Irena (47), učiteljica u osnovnoj školi.
Djeca više ne biraju sadržaj nego on bira njih
Djeca i tinejdžeri danas odrastaju okruženi nizom impulsa koji dolaze s TikToka, YouTube Shortsa, Instagram Reelsa i sličnih platformi, gdje je algoritam glavni krojač pažnje, a sadržaj se konzumira gotovo refleksno. Sve se odvija u nekoliko sekundi – informacije, slike, emocije, humor, pa čak i traumatični prizori – izmjenjuju se brzinom koja nadilazi kapacitete tradicionalnih obrazovnih i odgojnih sustava da ih obrade ili kontekstualiziraju. U tom okruženju, djeca više ne biraju sadržaj - sadržaj bira njih, i to na temelju algoritamske procjene što će ih najdulje zadržati prikovane uz ekran.
Stručnjaci upozoravaju da ova vrsta sadržaja i način na koji se prezentira ostavlja konkretne posljedice na razvoj dječjeg mozga. Neuropedijatri i psiholozi sve češće upozoravaju na smanjenje kapaciteta za koncentraciju, teškoće u procesuiranju kompleksnijih informacija, pa čak i razvoj averzije prema “sporijim” oblicima sadržaja, poput čitanja knjiga ili gledanja dugometražnih filmova. Ujedno, djeca postaju osjetljivija na frustraciju, pokazuju veću potrebu za stalnom stimulacijom i češće reagiraju impulzivno. Nadalje, brojna istraživanja povezuju ovakav način digitalne konzumacije sa smanjenom sposobnošću emocionalne regulacije, porastom tjeskobe, te većim rizikom za razvoj anksioznih poremećaja i ovisničkog ponašanja – ne samo o ekranima, nego i o dopaminskim udarima koje ovakav sadržaj izaziva. Sve to stavlja roditelje, odgojitelje i obrazovni sustav pred ozbiljan izazov: kako usmjeriti djecu prema zdravijim digitalnim navikama u svijetu u kojem je pažnja postala najtraženija roba?
“TikTok mozak”
- TikTok, jedna od najpopularnijih društvenih mreža današnjice, sve više se promatra kroz prizmu utjecaja na mentalno zdravlje korisnika, osobito mladih. Ova platforma koristi sofisticirane algoritme koji korisnicima prikazuju sadržaje, često na temelju njihovih interesa, što stvara osjećaj povezanosti. Iako TikTok pruža prostor za kreativno izražavanje i zabavu, postoje značajni rizici povezani s načinom na koji platforma koristi ove psihološke principe, ističe dr. med. Svebor Javornik, specijalist dječje i adolescentne psihijatrije.
- Jedan od ozbiljnih problema povezanih s ovim fenomenom je smanjenje raspona pažnje. Kratki, brzi video sadržaj na društvenim mrežama potiču korisnike da neprestano prebacuju fokus s jedne informacije na drugu. To može rezultirati poteškoćama u održavanju koncentracije na duže periode. Ovaj problem, poznat kao “TikTok mozak,” može negativno utjecati na akademski uspjeh i sposobnost dugotrajnog fokusiranja na složenije zadatke. Riječ je o ovisnosti koja može imati negativne posljedice po mentalno zdravlje, uključujući smanjenje kvalitete sna, povećanje stresa i smanjenje interesa za stvarne društvene interakcije, kazao je Javornik.
Dječji mozak kao algoritamski eksperiment
Dok spomenuti (i nespomenuti) trendovi možda na prvu djeluju kao bezazleni, čak smiješni memovi, oni simboliziraju nešto dublje i daleko ozbiljnije - digitalnu kulturu u kojoj se pažnja pretvara u robu, a dječji mozak u teren za algoritamske eksperimente. U svijetu gdje vremena za dosadu (a kamo li čitanje, sport ili umjetnost) više nema, gdje je svaka sekunda prilika za novi klik, lajk i dopaminski šut, najmlađi su istovremeno i najizloženiji i najmanje zaštićeni.
Apsurdnost sadržaja koji dominira digitalnim svijetom ne bi bila toliko zabrinjavajuća da nije postala dominantan način na koji djeca danas doživljavaju svijet, komuniciraju, pa i oblikuju vlastite identitete. Umjesto zdravog razvoja, empatije, koncentracije i mašte - sve više svjedočimo kulturi “brainrota”, gdje se sve što je sporo, tiho ili zahtijeva promišljanje smatra dosadnim i nepoželjnim. Vrijeme je da se zapitamo, ako su “Tralalero Tralala” i “Sigma grindset” interesni domet nove generacije, tko će im objasniti što je strpljenje, smisao, ili stvarna ljudska povezanost? Dok se mi smijemo njihovim suludim memovima, možda nismo svjesni da polako, ali sigurno, svi gubimo bitku za pažnju. A pažnja, kako se pokazuje, možda je najvrjedniji resurs 21. stoljeća.