Jedan od ključnih hrvatskih rock sastava, predvođeni Dubravkom Ivanišem
Ripperom, ponovno dolazi u Zadar, gdje će u sklopu Urbofon Live serije koncerata nastupiti u Providurovoj palači. Tamo će u ugodnom, povijesnom i klupskom okruženju Zadranima pružiti najbolje od svoje glazbe. Pipsi, koji su 2022. godine obilježili trideset godina rada, izdali su album “Vesna” već sljedeće godine, koji je ponovno promijenio njihov zvučni pečat i s pravom se našao među pet najboljih albuma 2023.. Uoči koncerta, razgovarali smo s frontmenom Dubravkom Ivanišem o ljubavi, glazbi i njegovom umjetničkom procesu.
Here we come!
Na koji način će Valentinovo obojiti ovaj koncert? Možemo li očekivati omantične balade ili ćete publiku iznenaditi ironičnim pristupom ljubavnoj tematici?
Znate kako je, kao u svakom proaktivnom zanimanju svaki puta nas zatekne nešto drugo. Mi sviramo i na Danima artičoka, lijevih tenisica i mlade teletine. Jako je izazovno uvijek i svemu se prilagodimo. Nisam ironičan, stvarno je tako.
Kako se osjećate nastupajući baš na Valentinovo? Slavite li Valentinovo, cvijeće, večera?
Konstantno nastojim, bez obzira na datum, svako malo nekom sitnicom, podsjetiti svoju suprugu da postojim. Da, pa normalno, nemojmo se zavaravati, sve što radimo, pogotovo ono lijepo i kavalirski, prvenstveno radimo zbog sebe. Čovjek se najbolje osjeća kad daje drugima.
Providurova palača je specifičan povijesni ambijent. Kako arhitektura i aura mjesta utječu na nastup? Je li za vas izazov ili poticaj prilagoditi se takvim prostorima?
Svakako. Vjerujem da je krasan venue, još je bitnije koliko je akustički zahtjevan. Nadam se da će sve biti dobro i da ćemo se pokazati u svome najboljem svijetlu. Elem, spremni smo, izazovi i poticaji – here we come!
Zadar je Pipsima važan punkt
Kako se sjećate prošlih nastupa u Dalmaciji, pogotovo u Zadru? Imate li neku urnebesnu ili emotivnu anegdotu s bine koja vas veže uz ovaj kraj?
U ovih tridesetak godina centrifuga vremena žvakala nas je i ispljunula često tamo gdje bi se najmanje nadali. Od najranijih dana benda Zadar nam je bio važan punkt. Svirali smo na plaži, po klubovima (koji bi se naizmjenično otvarali i ga eventima, u kazalištu, tržnici, na rivi). Možda mi je najjači gig bio onaj prvi prvi na Pet bunara sredinom devedesetih. Nama tada i nije bilo najjasnije niti smo vodili računa da postoji mogućnost da se ovim jobom bavimo i profesionalno. Sjećam se da se nakon tog koncerta stvorila kolona od pedesetak metara, curica i djece većinom, koja su čekala na autogram. Mislio sam da je neka zabuna.
Kako bi opisali razliku između zagrebačke (kontinentalne) i dalmatinske publike? Je li jedna od njih možda “toplija” ili spontanija?
Ova tri desetljeća su ozbiljan komad vremena, koji smo privatizirali, ukrali za sebe i našu publiku. Skupljali je malo po malo, sa svih strana. Na Pipse odavno nitko ne dolazi slučajno, nema šanse. Ili nas vole ili im idemo na nerve. I to je sasvim okej. Sumnjivi su oni koje svi vole, zar ne? Ne volim se ponavljati, ali da, mi smo Pips pleme, geografski nebitno je na kojoj smo lokaciji. Ali, kad već pričamo o spontanosti, moramo uvijek isponova ekipu šarmirati, ništa nije ziher, ništa ne dolazi samo od sebe i samo po sebi.
Intimna knjiga 45
Vaša knjiga 45 pruža uvid u Vaš umjetnički proces i osobne poglede. Kako ste se odlučili podijeliti te intimne detalje s javnošću? Je li pisanje za vas bio izazovan prelazak iz glazbenog u književni izraz? U knjizi ste se dotakli različitih tema, od osobnih do filozofskih. Koji su vam dijelovi bili posebno dragi za pisati i postoji li neka tema ili odgovor u knjizi koju biste izdvojili kao osobito značajan?
Pisanje je muka, to je prvo i osnovno. Pomisliš “ovo je lako”, ali nije, jer s odmakom od par dana ništa ne valja. Tako da sam knjigu doslovce napisao pet puta, pisao i brisao dok nije postalo neopisivo teško. (smijeh) Ne znam nikoga tko je na hrvatskom jeziku pisao o songwritingu i držim da bi najveća korist moje “”45”-ice bila da netko o toj temi napiše bolje štivo od mene. Apsolutno najveća teškoća pri pisanju je bilo to što me rijetko tko htio nešto u vezi teme pitati, malo je u toj knjizi bendovskih nepodopština, žutila i izlučevina. Svjestan sam da, kad je tome tako, malo koga zanima.
Postoji li neka pjesma koja vam je posebno drago izvoditi uživo? Koja pjesma i zašto?
Dvije su vrste pjesama ljubimica na gigu. U prvoj su grupi one novije koje iziskuju maksimalnu koncentraciju i pažnju pri izvedbi. Za njih strepiš hoće li na kraju barem njih šačica zapljeskati, ili dati već neki znak života. Publika to vrijeme voli provoditi na šanku ili u toaletu. U drugoj grupi privilegiranih songova su oni na kojima pak ja slobodno mogu na wc, jer ih ekipa zna naizust i općenito ih pjevaju bolje od mene, ja samo kvarim. Ukratko, stvar je u tome da se dogovorimo kome se i kada pripiški, a opet sve na koncu savršeno funkcionira. (smijeh)
Kako vidite scenu alternativne glazbe u Hrvatskoj danas, u usporedbi s počecima Vaše karijere?
Nikad mi nije bilo jasno što je to alternativna muzika. Alternativna kome i čemu? Svi danas žele biti mainstream. Vjerojatno Pipse do dan-danas guraju u alter, ali vjerujte, niti sekunde nikad to nismo htjeli. Najviše bismo voljeli da ono što radimo slušaju sva djeca svijeta i oduševljeno plješću ručicama. Uvijek se, za svaki novi song, nadam da će biti upravo tako.
Koji su vaši planovi za budućnost? Možemo li očekivati novi album ili neki drugi projekt ?
Vrijedni smo u zadnje vrijeme. Zaronili smo u nešto prilično kompleksno, tko zna što će od toga na kraju ispasti. Ovako mi se, barem zasad, čini jako pipsast koncept – puno muke za ništa. Neka nit vodilja je “Koncert za 100”, ne eura nego ljudi. Zagrebati u dio našeg opusa kojeg ljudi gotovo isključivo slušaju doma i ne izvodimo ga inače live. Miriše na propast, zar ne? (smijeh) Vidjet ćemo kamo nas put u međuvremenu odvede.
Pipsi će nastupiti u Zadru 14. veljače 2025. Koncert će se održati u Polivalentnoj dvorani Providurove palače s početkom u 22 sata. Ulaznice po cijeni od 10 eura dostupne su preko sustava Entrio i na ulazu u dvoranu sat vremena prije početka.
