Borba Gota i Rimljana kod VezuvaWikipedia
StoryEditor
PRIJE 1487 GODINA GOTI SU OPSJELI RIM

Goti su živjeli na zadarskom području, a Gotski ratovi vodili su se i u Dalmaciji

Gotska je vlast, s druge pak strane, bila izrazito vjerski tolerantna u razmjerima koje je i danas teško shvatiti, posebice ako pogledamo situaciju u svijetu

Na sutrašnji dan, godine 537. počela je prva opsada Rima u Gotskom ratu,nizu vojnih operacija kojih se jedan dio odvijao i na našoj obali i krajevima uz nju. Poznate su i pod nazivom Justinijanova rekonkvista, nakon što su Istočni Goti u 5. stoljeću zauzeli Italiju i Dalmaciju.

Sve je počelo još na rijeci Soči, gdje se 28. kolovoza 489. vodila bitka u kojoj su se sukobili Odoakar, zapadnogotski vođa koji je, makar formalno srušio zapadno Rimsko carstvo, trinaest godina prije i Teodorik, kralj Istočnih Gota koji su nadirali prema zapadu. Pobijedile su Teodorikove snage i Istočni Goti počeli su prodirati u Italiju koja je nakon četiri godine potpuno u vlasti Istočnih Gota i kralja Teodorika. Zajedno s Italijom u sastav gotske države ušla je i tadašnja provincija Dalmacija čime je započela pedesetogodišnja gotska vlast na našim prostorima.

image

Podvelebitski kanal: utvrda kod Donje Prizne

Arhiva Ivan Stagličić

Barbari u Panoniji

Istočni Goti ili Ostrogoti bili su germansko pleme koje se od istočnoeuropskih stpeskih prostora pokraj Crnoga mora tijekom vremena seobe naroda pomicalo prema zapadu, poput mnogih tadašnjih germanskih, avarskih i sarmatskih stanovnika istoka Europe. Najprije su se poput mnogih drugih plemena smjestili u Panoniji, gdje je od kraja četvrtog stoljeća trajala stalna borba različitih barbara, kako s rimskim legijama tako i međusobno. Huni, Goti, Gepidi, a kasnije i Langobardi te na kraju Avari tutnjali su ravničarskim predjelima srednje Europe nadmećući se za životni prostor i nastojeći prijeći sve labaviji rimski limes i naseliti se u bogatijim i urbaniziranim dijelovima Rimskog carstva u opadanju.

Ostrogoti su bili jedni od onih kojima je to uspjelo i kad je 493. kralj Teodorik uspostavio svoju državu u njoj se našlo središnje rimsko područje, Italija, a zajedno s njome i velik dio istočne obale Jadrana s dubokim zaleđem, kakve su već bile granice provincije Dalmacije, kao i krajevi sjevernije od tog dijela, znani kao provincija Savia. Moglo bi se reći da su Ostrogoti tad zavladali čitavim područjem Hrvaske, Bosne i Slovenije. Ovim je područjem upravljao gotski comes kome je sjedište bilo u Saloni.

«Ostrogoti nijesu porušili starih društvenih organizacija, već se isključivo kao vojnici postaviše zemlji na čelo. Oni dakle nijesu postali gospodari rimstva, nego su nasuprot od njega još i učili: legija doduše više nije bilo, a i stara se rimska vojna taktika izmijenila, ali rimski birokrat i pravnik, obrtnik i graditelj preživio je svaki udarac sudbine», pisao je o ovome periodu doajen hrvatske povijesti Ferdo pl. Šišić.

Gotski i rimski sudac

Taj gotski comes u Saloni je obnašao vrhovnu vojnu, civilnu i sudsku vlast, kao osobni predstavnik kralja, ali je i dijelio te svoje ovlasti u određenim slučajevima s domaćim službenicima. To se najbolje vidjelo u pravosudnom sustavu koji je bio organiziran tako da u parnicama koje se vode između Gota međusobno sudi gotski sudac po gotskim pravilima i običajima. U parnicama između Gota i starosjedilaca sudio bi gotski sudac ali bi uz njega bio i rimski koji bi imao pravo glasa. U parnicama koje su između sebe vodili domaći stanovnici sudio je rimski sudac po rimskome pravu i običajima. No, pravo nošenja oružja, primjerice, imali su samo Goti.

Činovnički aparat se u Dalmaciji nije mijenjao i na dužnosti su ostali rimski službenici koji su i dalje provodili svoje poslove kao što je bilo i u Rimskome carstvu, samo što su porezi i druga davanja sada odlazila gotskome kralju. Od važnijih službenika povijest poznaje Epifana, kao i Severina koji je bio comes patrimoni, odnosno bio je posebno zadužen za kraljeve posjede i financijske poslove općenito.

Goti su živjeli na zadarskom području

Gotska vlast na našim prostorima nije, ako se gleda u razmjerima velikih povijesnih epoha bila dugotrajna. Ipak, gledamo iz točke gledišta pojedinca, ona je obuhvatila dvije, možda i tri generacije naraštaja ljudi. Gotske ostatke na zadarskom podučju našlo se u Glavčurku kod Kašića i u Pridragi, a značajne su tragove ostavili i kod Knina. Vrlo je vjerojatno da su i nakon povratka ovih krajeva pod carsku vlast, neki naseljeni Goti ostali živjeti na imanjima ili u gradovima, no njihov je broj bio premalen da bi mogli značajnije utjecati na daljnje formiranje stanovništva u nemirnim vremenima Seobe naroda. Uspomena na Gote zadržala se ponajviše kod crkvenih pisaca koji su ih stoljećima napadali zbog njihovog arijanstva, učenja koje pobija trojedinost božje osobe i rabi narodni jezik u liturgiji s obzirom da je gotski svećenik Ulfila preveo Bibliju još u četvrtom stoljeću. Stoga je naziv «Got» ostao kao pogrda svima onima koji ne slijede doslovce crkvena učenja koja su dolazila iz Carigrada i Rima. Pojava da Hrvate Toma Arhiđakon naziva «Gotima» treba stoga tumačiti u svjetlu njihovih vjerskih običaja, a ne kao oznaku podrijetla što se katkad znalo čuti.

Podjela imovine

Mjera koja je zasigurno najviše pogodila stanovnike Dalmacije pod gotskom vlašću bio je gotski zakon koji se primjenjivao u svim zemljama koje bi osvojili, a to je da trećina svih imanja i svakog drugog gospodarstva pripadne Gotima koji su se tu počeli naseljavati. U to su spadali kako poljoprivredno zemljište, tako i stoka, robovi, koloni pa čak i stambeni prostori u gradovima. Taj proces nije naravno tekao glatko, a za provinciju Saviu se zna da je tijekom provođenja podjele dolazilo do sukoba i nasilja između Gota i starosjedilaca. Za Dalmaciju nije ostalo sačuvanih pisanih spomena na tako nešto iako se može pretpostaviti da ni ovdje taj proces nije išao sasvim glatko i da je, s obzirom na ljudsku prirodu koja se od tada i nije previše promijenila, sigurno bilo namjernih zlouporaba.

Gotska je vlast, s druge pak strane, bila izrazito vjerski tolerantna u razmjerima koje je i danas teško shvatiti, posebice ako pogledamo situaciju u svijetu. Iako su bili sljedbenici arijanske struje u kršćanstvu, nisu se niti trudili nametati svoja vjerska uvjerenja stanovnicima osvojenih područja koji su mogli obavljati vjerske obrede po svojoj volji i običajima. U Saloni su tako tijekom gotske uprave održana i dva crkvena sabora.

image

Utvrda Sv. Trojica kod Tribnja Šibuljine

Arhiva Ivan Stagličić

Naoružani siromah

Također postoje pokazatelji po kojima se vidi da je pod gotskom vlašću došlo do obnove gospodarskog prosperiteta provincije. Goti su ustrojili službu comesa comerciorum koji je bio nadležan i za skupljanje carina pri uvozu i izvozu, što znači da je funkcionirala i vanjska trgovina. Goti su nastojali u Dalmaciji pokrenuti i rudarstvo pa je comes Simion putovao provincijom istražujući rudna bogatstva i otvarao rudnike željezne rude. Navodno je sam Teodorik kazao da «željezo ima veću snagu od zlata pa dobro naoružan siromah može prisiliti bogataša da mu bude sluga».

Oko toga koliko dugo je trajala gotska vlast na ovim prostorima, povjesničari nisu do kraja suglasni. Naime, car Justinijan je 535. otpočeo s vojnim pohodom protiv Gota i njihove države na nekadašnjem rimskome području. Na području od Makarske do Kistanja vodile su se borbe za koje povijest zna, a vjerojatno i mnoge druge koje nisu ostale zabilježene pa tako konačan povratak Dalmacije i Liburnije pod carsko okrilje neki autori smještaju u 536., a neki u 552. godinu.

Belizar pobjeđuje Gote

Belizar je svoj pohod protiv Gota započeo iskrcavanjem na Siciliji, dok je prema Dalmaciji nastupao carski vojskovođa Mundo. Belizarova kampanja bila je uspješna. Zauzeo je najprije Napulj, a potom 536. i Rim gdje je uspješno odbio gotski protuudar, koji je započeo na sutrašnji datum, a potom nastavio prema sjeveru Italije. Pred gotsku prijestolnicu, Ravennu stigao je 540., a Goti mu tad ponudiše da on bude zapadnorimski car. Belizar je prihvatio ponudu i ušao u grad sa svojim teškim konjaništvom, no jednom unutar zidina, proglasio je da je grad zauzet u ime cara Justinijana I i zarobio gotskog kralja Vitigesa. No glasine o gotskoj ponudi Belizaru isto su uznemirile cara u Konstantinopolu koji ga je uskoro ponovno premjestio na istok gdje su u Siriji izbile borbe s Perzijancima.

Od Vrgade do Prizne

Borbe koje su poveli carski vojskovođe Mundo, Maurikije i Memalo bile su usredotočene na osvajanje Salone, kao upravnog središta. O silovitosti sukoba svakako svjedoči da je vodeći jednu ophodnju u njima poginuo i sin carskog vosjkovođe Munda, Maurikije. Borbe su se vodile na kopnu i na moru, a Salona je prelazila iz ruke u ruku dok je konačno nisu trajno osvojile carske postrojbe. Goti su se tada povukli prema sjeveru u Burnum kod Kistanja gdje je bio njihov snažan utvrđeni logor, naslijeđen još iz rimskih vremena. Tu je gotska vojska koju je vodio Uligisal prezimila, a drugi vojskovođa Azinarije otišao je na sjever skupljati barbare za novi napad na Salonu. U tome je napadu, međutim, poražena gotska flota, a carski vojskovođa Konstancijan porazio je Gote na kopnu. Najvjerojatnije je da su se nakon tog poraza Goti povukli iz Dalmacije te je jedino daljnje vojno zbivanje, ono kad Totilin vojskovođa Indulf osvaja i pljačka Makar kraj Makarske 548. Ako su Goti i ostali u prostoru Liburnije, od Zadra do Rijeke, o tome nema pisanih niti materijalnih tragova. Pohod Justinijanovih legija dokinuo je vlast Gota ne samo na istočnoj obali Jadrana, nego i u Italiji. Nakon povratka Dalmacije i Liburnije pod carsku vlast izgrađen je niz utvrđenja koja su šititila jadranski plovni put kojih se ostatci danas mogu vidjeti i na zadarskome području od Kornata i Vrgade, Pustograda na Pašmanu, zatim dalje kroz Podvelebitski kanal od uvale Modrič, preko Tribnja Šibuljine, Sutojašnice na Pagu i dalje prema sjeveru, na otocima Rabu i Krku, kao i Donjoj Prizni preko puta Žigljena.

07.03.2024., 11:18h
IVAN STAGLIČIĆ
22. srpanj 2024 09:51