Prošlo je točno 55 godina od misije Apollo XI, prvog leta na Mjesec s ljudskom posadom. To je zasigurno povod da se organiziraju mnoga obilježavanja, proslave, izložbe, predavanja, paneli i diskusije kojima će se podsjećati na taj poduhvat koji mnogi drže najvećim uspjehom čovječanstva u dosadašnjoj povijesti.
Pa ipak, malo je vjerojatno da će svi biti ujedinjeni u proslavi. Američki magazin Quartz objavio je svojedobno podatke o broju onih koji sumnjaju da se let na Mjesec uopće dogodio do kojeg su došli anketama.
"U Sjedinjenim Državama su ankete pokazale da između 5 do 10 posto stanovništva ne vjeruju u službenu verziju ovog događaja. U Ujedinjenom Kraljevstvu agencija You Gov došla je do brojke od 12 %. Nedavno istraživanje u Italiji pokazalo je da 20% Talijana vjeruje da je riječ o prijevari, dok je istraživanje provedeno u Rusiji povodom 50 obljetnice leta došlo do brojke od visokih 57%", objavio je Quartz.
Milijuni ljudi sumnjaju
Ovdje nije riječ o malim brojkama. Čak i američkih 5-10% odnosi se na najmanje 16 milijuna ljudi, a u Rusiji preko 70. Zanimljivo je pitanje pritom, koji su argumenti onih koji odbijaju povjerovati u istinitost misije na Mjesec?
Bloger Marcus Cicero prikupio je niz tih argumenata, ustvrdivši da i sam u njih vjeruje, premda je on dio disidentske desnice u kojoj je ipak većina autora sklona prihvatiti službenu verziju događaja. Vrijedi podsjetiti da je jedan od utemeljitelja suvremenog američkog nacionalizma dr. William L. Pierce i sam uspješni fizičar, bio apsolutni pristaša i zagovaratelj svemirskih letova. No, kako vidimo, neki od njegovih nastavljača ne misle tako.
"Iako se mnogi koji ovo pročitaju ne će složiti s mojim mišljenjem, osobno sam uvjeren da misija Apolla XI i drugih letova na Mjesec nisu bili stvarni. Vjerujem da su bili dio hladnoratovske promidžbe te da je NASA time nastojala opravdati zašto se ogromne količine novca ulažu u tu instituciju", piše Cicero te nastavlja:
"Prvo pitanje koje pada na pamet je zašto nije bilo niti jednog uspješnog slijetanja na Mjesec nakon ranih sedamdesetih? Ako se takav poduhvat moglo ostvariti služeći se danas više od pola stoljeća starom tehnologijom, zašto ga se otada naovamo nikad nije ponovilo? Ako ne Sjedinjene Države, zasigurno bi druge zemlje bile u stanju poslati čovjeka na Mjesec, no to se nije dogodilo. Misije s ljudskom posadom nisu više nikad napustile niti Zemljinu orbitu", pita se američki bloger.
Ne vide se zvijezde
On nadalje podsjeća na veliku prednost glede svemirskih istraživanja koju je Sovjetski Savez stekao tijekom 50-ih i 60-ih godina. Na tu se prednost u SAD gledalo kao na vojnu prijetnju. Ogromna sredstva su se ulagala u svemirski program, no uspjesi su, sve do slijetanja na Mjesec, bili skoro pa nikakvi. Misija Apollo I je eksplodirala pri lansiranju u veljači 1967. Samo godinu dana prije Apolla XI Neil Armstrong je jedva spasio glavu katapultiravši se iz zapaljenog modula. Kako je NASA u tako kratkom vremenu uspjela popraviti sve nedostatke svog programa i poslati ljudsku posadu na Mjesec, pitaju se skeptici. Također se podsjeća i na izjavu predsjednika Kennedyija koji je slanje ljudske posade na Mjesec prije 1970. označio kao jedan od glavnih američkih vojnih ciljeva
Cicero se potom osvrnuo na činjenicu da Mjesec nema atmosfere, a da se isto ni na jednoj fotografiji lunarnih misija ne vide zvijezde. On je također uvjeren da astronauti na Mjesecu ne bi tek skakutali nego skoro lebdili i mogli činiti velike skokove obzirom na nisku gravitaciju.
Još jedno bitno pitanje koje su postavljali i neki stručnjaci jest kako su misije Apollo uspjele proći kroz Van Allenov radijacijski pojas? Riječ je o područjima na visini od 640 sve do 58 tisuća km iznad Zemlje u kojima se nakupljaju radioaktvne čestice solarnog vjetra i kozmičkih zračenja. Područje koje stvara probleme umjetnim satelitima pa i samom teleskopu Hubble. U NASA-i međutim kažu da su astronauti bili izloženi radijaciji veoma kratko te da je putanja Apolla izbjegla unutarnji pojas prolazeći kroz manje opasna područja njegovih vanjskih rubova.
Kako je kamen postao drvo?
Cicero je još nabrojio nekoliko situacija i činjenica zbog kojih je zauzeo svoj skeptičan stav prema službenoj verziji. Jedna od njih je i prije par godina objavljena vijest da je "kamen s Mjeseca" darovan nizozemskom premijeru zapravo komad petrificiranog drva.
"Kustosi amsterdamskog Rijksmuseuma otkrili su da je kamen kojeg je svake godine razgledalo na desetke tisuća ljudi, procijenjene vrijednosti na 308 tisuća funti zapravo ‘petrificirano drvo‘. Xandra van Gelder koja je vodila proces provjere kazala je da će muzej i dalje čuvati taj predmet kao ‘kuriozitet‘.
"Dobra je to priča, iako ima u njoj pitanja bez odgovora. Ako ništa možemo se nasmijati", kazala je.
Kamen, odnosno drvo, nizozemskom je premijeru Willemu Dreesu dao Neil Armstrong tijekom svoje svjetske turneje nakon misije Apollo XI, objavio je britanski Telegraph.
Cicero je također upozorio da NASA i službeno tvrdi da su originalne snimke misije Apollo izbrisane "radi uštede" te da je takvo pojašnjenje apsolutno nevjerojatno.
"Originalne snimke prvog čovjekovog leta na Mjesec izbrisane su, no napravljene su nove kopije koje su još i bolje od originala. NASA je 2006. Priznala da se više ne može naći originalne snimke iz 1969." objavio je svojedobno Reuters.
Astronaut nokautirao novinara
Američki bloger također podsjeća na nekoliko slučajeva u kojima se i Aldrina i Armstronga pitalo jesu li spremni prisegnuti na Bibliju da su bili na Mjesecu. Aldrin se uzrujao i došlo je do svađe u kojoj je astronaut udario novinara Barta Sibrela šakom u glavu. Isti je novinar postavio to pitanje Armstrongu koji mu je pak rekao da to što on drži u rukama "nije prava Biblija".
Cicero zaključuje svoju tiradu tvrdnjom da je za "krivotvorenje" leta na Mjesec bio odgovoran Stanley Kubrick koji je nedugo prije bio upravo završio svoju epopeju "Odiseja u svemiru".
On na kraju poziva da bi u interesu istine trebalo poduzeti "neovisnu istragu" kojom bi se ovo pitanje jednom za svagda razriješilo.
Neoborivi dokazi
Međutim, stručnjaci osporavaju sve ove prigovore i tvrde kako bi bilo nemoguće sakrivati takvu laž od javnosti jer je više od 400,000 ljudi radilo na programu Apollo u gotovo 10 godina, čime bi bilo teško osigurati da barem jedan od njih ne bi otkrio nekakvu tajnu da je ona uopće postojala. Nadalje, osim službenih podataka NASA-e, postoje i neovisni dokazi koji potvrđuju tvrdnju da je čovjek stvarno sletio na Mjesec Tijekom misija programa Apollo astronauti su na mjesečevoj površini postavili reflektirajuće ploče koje služe za izračunavanje udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Zvjezdarnica MacDonald pokraj Fort Davisa u Teksasu i danas koristi te laserske reflektore u svojim eksperimentima. Zvjezdarnica usmjerava laserske pulsove prema Mjesecu i do 240 puta godišnje. Zbog geometrije ploča, pulsovi se odmah odbijaju natrag na Zemlju gdje ih zvjezdarnica bilježi, što je argument koji doista nije moguće oboriti.