Maksim Merggia je rođen u Zrmanji kod Obrovca, bio je zemljoradnik i sluga i umro je 8. rujna 1837. godine “običnom” smrti sa svega 15 godina. Sahranjen je dva dana kasnije, a od detalja o njegovom životu poznato je samo ime oca (Miloš) i majke (Manda Katić). Nisu poznate okolnosti u kojima “u kući gospodina Vallesa” umro dječak kojega su roditelji poslali u Ravne kotare da bi preživio ili da bi, ako bude imao sreće, našao “bolji život”.
Prokletstvo murvičke kuće Valles
Pokazalo se da je njegova smrt bila samo prvi od tragičnih i neobičnih događaja vezanih za kuću gospodina Vallesa u Murvici. Vallesove kao da je pratilo nekakvo prokletstvo, sve dok potkraj 19. stoljeća nisu izumrli. Tko su oni bili?
U Zadar su, kao u glavni grad mletačke Dalmacije i Albanije, stotinama godina iz različitih razloga doseljavali različiti ljudi: jedni su bježali iz zaleđa pred prodorima Turaka, drugi su tražili spas nakon što su im sela već popaljena i uništena, treći su stizali željni zarade. Bilo je među doseljenicima i sirotinje i bogatih trgovaca i vojnika i državnih službenika, ali i plemićkih obitelji koje su stizale mahom iz raznih dijelova Republike Venecije, najčešće s područja današnje Italije. Ti su plemići baš u Zadru, na krajnjem istočnom rubu “Presvijetle Republike”, pokušavali nastaviti sa svojim uspješnim životima ili krenuti iz početka nakon što su propali u “starom zavičaju”. Nekima od njih to je bila posljednja šansa za osiguravanje lagodnog života na kojega su navikli, pa nisu bili rijetki slučajevi u kojima su demonstrirali izrazitu pohlepu i surovost prema domicilnom stanovništvu. Zato su se događali brojni nesporazumi i sukobi s ponosnim i nabusitim “Morlacima” kojima je i bez okrutnih postupaka “zadarske gospode” ionako sve što je dolazilo iz grada unaprijed bilo “sumnjivo”.
Nakon stoljetnog iskustva s mletačkim plemićima, ta je sumnja trajno produbljena. Civilizacijski, ekonomski i statusni jaz između tih grupacija ponekad je bio nepremostiv. Dio plemića, trgovaca i građana Zadra stekao je kuće i imanja u Murvici, u istom onom selu u koje su ubrzo po okončanju mletačko-turskih ratova nahrupili brojni “siromašni Morlaci” u potrazi za obradivom zemljom i golim opstankom. Tako su se plemići i “Morlaci” u isto vrijeme našli na istom mjestu, čime ni jedna od tih strana nikada nije bila do kraja zadovoljna, a krivi su uvijek bili oni drugi.
Ubojstvo Pietra Vuchicha
U Murvici su se krajem 18. stoljeća kao zemljoposjednici i vlasnici kuća zatekle brojne poznate zadarske plemićke i građanske obitelji: Reggio, Grandis, Dall’Acqua, Scarpi, Calvi, Delavia, Stratico, Dall Ostia, Giusti, Licini, Mirković, Calvi, Nardi... Među njima bila je i obitelj Valles čije se ime u dokumentima pojavljuje 1837. povodom smrti 15-godišnjeg Maksima.
Sedam godina kasnije uslijedilo je nešto još gore: 24. rujna 1844. u matične knjige umrlih upisana je smrt Petra Vukića (Pietro Vuchich). Imao je 30 godina, od nepoznatih roditelja rođen je u Biovičinu selu, a imao je isti “posao” poput Maksima: kao sluga je radio i živio u Murvici. I u njegovom je slučaju zapisano da je umro u kući gospodina Vallesa u Murvici (“in casa di signor Valles a Murviza”), a kao razlog smrti upisano je – ubojstvo (“ucisione”)!
Nakon punih 14 godina kuća Vallesovih je još jednom spomenuta u matici umrlih kada je 18. prosinca 1858. otkriveno tijelo mrtvog Stipana Suraća, 24-godišnjeg sina Bare i Lucije Surać. Stipanovo tijelo pronađeno je u Jarugi, ispod kuće Valles (“trovato nella Jaruga, sotto la casa Vales”), a istragom je utvrđeno da je Stipan bio pijan i da je zbog toga upao u Jarugu i utopio se.
Zadarski plemići Valles živjeli su u Murvici, u “ukletoj kući” uz koju su povezane najmanje tri smrti. Za razliku od ostalih Murvičana, sve redom “težaka” i “težakinja”, u velikoj većini crkvenih dokumenata uz imena svih članova te plemićke obitelji upisano je “gospodin” (“signor”) ili “gospoja” (“signora”).
Murvički paroh Mate Marcelić obavio je 9. veljače 1851. godine vjenčanje “gospodina Petra Valesa od Zadra” s Mandom Buljat “od Pridrage”. Vallesu je u tom trenutku bilo 60 godina, a roditelji su mu bili Fausto i Ellizabeta Valles, dok je Manda bila 48-godišnja udovica Ante Milovca. U vjenčanom listu navedeno je da Valles potječe s grčkog otoka Krf (“od Karfa”) odakle je došao u Zadar, a naseljen je u Murvici. Ime “Pietro Valles” se u jednom mletačkom dokumentu nalazi na popisu javnih službenika iz 1828. godine i to kao službenika “političkog suda” (preture politiche). Od članova te obitelji, uz Petra (Pietro), poimenično su u raznim dokumentima kao “posidenti di Zara” spomenuti još i Gioseppa Beppa Vales te “gospoja Marieta Vales”.
Prvi krsni kumovi murvičke djece
Vallesovi su u matičnim knjigama prvi put spomenuti kao kumovi na krštenju murvičke djece. Cijela se obitelj Valles rado odazivala na pozive mještana kojima je itekako imponirala kumska veza s plemićkom obitelji u čemu su vidjeli neku vrstu prestiža, ali i mogućnost da kroz vezu s bogatim obiteljima makar malo poboljšaju kvalitetu svog oskudnog života.
Murvički paroh Marko Surać je 8. 6. 1837. godine u matične knjige upisao da je tog dana rođen Božo Surać Petričić kao zakoniti sin Marije Bušljete iz Starigrada i Šime Suraća Petričića iz Murvice vjenčanih 27. 12. 1818. godine. Kuma novorođenom djetetu bila je Appollonia Vales iz Zadra, nastanjena u Murvici. Vallesovi su bili kumovi i djeci iz obitelji Mijata i Jurke Starčević, Jure Grgeča i Luce Pavić, Konstantina Opačića...
Državni arhiv Split čuva popise ljudi koji su u Murvici 1872. godine plaćali porez i bili vlasnici kuća. Na tim se popisima nalazi i Špiro Valles, kao vjerojatno posljednji izdanak u Murvici davno nestale građanske i plemićke obitelji Valles. Iza njih nije ostao nikakav trag niti je poznato gdje su se nalazili njihova kuća i imanje.
