"Evo pravoga mučenika, koji je za Kristovo ime krv svoju prolio; nije se bojao prijetnja sudačkih, i tako je ušao u kraljevstvo nebesko." Tako ulaznom pjesmom Zadrani slave blagdan svetog Krševana, latinski Krisogona, zaštitnika svoga grada. Koliko je taj svetac bio štovan i u općoj Crkvi, najbolji je dokaz da je njegovo ime ušlo u Rimski kanon mise.
Krševan, akvilejski mučenik iz IV. stoljeća, istaknuo se u doba Dioklecijanova progonstva beskompromisnom vjerom u Isusa Krista. Predaja ga povezuje sa svetom Stošijom ili Anastazijom, mučenicom. Po toj predaji on joj je bio vjeroučitelj. Dok je Stošija bila u tamnici, Krševan ju je svojim pismima tješio i bodrio. Krševan je sam bio stavljen na veliku, životnu kušnju. Bio je nagovaran da se odreče vjere, da apostatira. Ako to učini, ponuđen mu je visoki, upravni položaj: prefektura i konzulat Rimske provincije. Krševan je odbio tu laskavu karijeru, samo da ne zaniječe sebe i ne pogazi svoje vjere. Najvjerojatnije na današnji dan, 24. studenoga, Krševan je zbog vjere bio smaknut. Odrubljena mu je glava.
Povijesno nije moguće utvrditi koje je godine tijelo sv. Krševana iz Grada, pokraj Akvileje, preneseno u Zadar. Po predaji to se dogodilo god. 649. Prvi povijesni spomen o crkvi svetog Krševana u Zadru imamo u ostavštini gradonačelnika – priora Andrije iz godine 918. Na temelju te oporuke Sv. Krševan – tako se obično naziva njegova crkva – spominje se ravno prije 1057 godina. Tako je to bilo god. 1975. Nema sumnje da je štovanje sv. Krševana u Zadru starije od te godine.
Kult sv. Krševana znači za vjerski, kulturni, društveni i politički život srednjovjekovnoga Zadra jedan snažan dinamizam, obogaćenje i svojevrstan duhovni procvat. U prvom je redu štovanje sv. Krševana obdarilo Zadar prekrasnom i skladnom crkvom, draguljem i ljepoticom romaničkog graditeljstva. Ona spada među najstarije i najljepše romaničke crkve u čitavoj našoj domovini. Uz crkvu se javlja naša najstarija, najuglednija i najdužeg vijeka benediktinska opatija sv. Krševana u Zadru. Opatija sv. Krševana organizira u Zadru naš najpoznatiji samostan benediktinki, Svetu Mariju, koji je do danas preživio sve povijesne vihore. Koliko su ta dva benediktinska samostana, Sv. Krševan i Sv. Marija dali vjerskog i kulturnog dobra Zadru i hrvatskom narodu!
Crkva i samostan sv. Krševana jedna su neodvojiva cjelina. Zadrani su htjeli u svome gradu benediktince. Benediktinci su bili u srednjem vijeku u svoj Europi uz svoje vjersko poslanje prvorazredni čimbenik kulture i civilizacije. Zadrani su htjeli u vjerskom i kulturnom pogledu ići ukorak s ostalom Europom.
Benediktinci iz Monte Cassina, kolijevke reda sv. Benedikta, 986. god. nisu došli u Zadar na prazno. Oni su oživjeli i nastavili samostansku tradiciju upravo na mjestu obnovljenoga Sv. Krševana i, vjerojatno, baš benediktinsku stariju tradiciju u Zadru. Zanimljivo je da je prvi opat obnovljenoga benediktinskog samostana sv. Krševana po svoj prilici Zadranin, opat Madije. Ugledna je zadarska obitelj Madijevaca bila u rodbinskoj vezi s kraljevskom kućom Trpimirovića. Da je prvi opat Madije bio Zadranin, svjedoči mu ime, toliko poznato u Zadru i Zadrani ga u ispravama nazivaju "monachum nostrum" – naš redovnik.
Benediktinci Sv. Krševana svoje su poslanje i očekivanje Zadrana časno ispunili. Sveti Krševan – samostan – je zaorao duboke brazde u vjerskom, kulturnom i društvenom životu Zadra. Tome su dokaz crkva, skriptorij, relikvijari, darovnice i sačuvani arhiv.
Sveti Krševan je oličenje borbe Zadrana za samostalnost i slobodu svoga grada. On je sa Zadrom dijelio njegovu sudbinu, sretnu i nesretnu. Kad je Zadar bio samostalan, Sveti Krševan je cvao. Kada su Zadrom vladali tuđinci: Mlečani, Francuzi, Austrijanci, Sveti Krševan je bio u oporbi i proživljavao svoje vanjske i unutrašnje krize koje su dovele do utrnuća i dokidanja samostana. Francuska je vladavina 1807. god. dokinula samostan. Za vrijeme II. svjetskog rata zapaljive su bombe god. 1944. uništile samostansku zgradu koja je od god. 1807. služila za licej i gimnaziju.
Preko brojnih darovnica, zavjetnih darova i poklona Svetom Krševanu iz drevne nam starine izranjaju imena zadarskih biskupa i nadbiskupa, priora i knezova, hrvatskih kraljeva i banova, obrtnika i ribara. Mnoga su ta imena hrvatska. To svjedoči o međusobnoj povezanosti Zadra s hrvatskim zaleđem. Po tome se može pratiti stapanje romanskog i hrvatskog življa u Zadru.
Najveće i povijesno priznanje Zadrana mjestu i ulozi Svetoga Krševana u Zadru jest činjenica što su oni svetog mučenika Krševana odabrali zaštitnikom svoga grada i njegov su lik uzeli za grb, pečat i barjak Zadra.
Kao što je Split vezan uz svetog Dujma, Dubrovnik uz svetog Vlaha, Šibenik uz svetog Jakova, apostola, tako je i naš Zadar vezan uz svetog Krševana. Slično je tako i s drugim našim gradovima i selima, našim župama, gdje je vjerski život vezan i uz kakvog sveca, mjesnog zaštitnika. Dobro je uočiti i tu stranu štovanja svetaca, uočiti je i prihvatiti sa zahvalnošću Gospodinu. (bitno.net)
