“Morlačka pobuna” mještana Murvice iz 1789. godine bila je samo prva epizoda dramatične priče čiji je ishod jako važan za povijest cijelog sela, jer su tada stvoreni uvjeti koji će u Murvici zadržati pretke mnogih njenih današnjih stanovnika. Bez te pobune, povijest Murvice bi izgledala sasvim drugačije, a kriminalna izrada novog katastra (na čemu je radio Lorenzo Licini Rubcich) je bila posljednja kap koja je prelila čašu strpljenja i dugogodišnjih patnji stanovnika Murvice i njihove borbe za preživljavanje. To je bio okidač.
Priča o “murvičkom slučaju”
Iz današnje perspektive, 1789. godinu obilježio je niz teško objašnjivih događaja: dokumenti pokazuju da su krajnje siromašni, nemoćni i nepismeni, murvički seljaci ipak uspjeli donijeti zajedničku odluku o pobuni i na tome istrajati. To je bila samo prva senzacija, uslijedile su i druge: kad je pobuna krenula, u svojim su redovima uspjeli naći čovjeka koji je imao dovoljno odvažnosti pojaviti se u Providurovoj palači i tamo pred najmoćnijim ljudima pokrajine “ispričati priču” o “murvičkom slučaju”.
Nije nevažno ni to što su mještani nekako uspjeli pronaći saveznike, ljude koji su im svojim obrazovanjem i društvenim statusom omogućili najprije precizno formuliranje seljačkih zahtjeva i argumenata, potom njihovo usklađivanje s pravnim i običajnim standardima Venecije, a na kraju su sigurno imali i ulogu u “lobističkim igrama” koje su omogućile da se za dramu “siromašnih Morlaka” čuje na pravim mjestima. Vjerojatno nitko nije mogao ni pretpostaviti da će zahtjevi i pobuna murvičkih seljaka dospjeti do vrha birokratizirane mletačke administracije, da će o njihovom slučaju raspravljati državni revizori, činovnici “Ministarstva financija”, članovi Senata i da će na kraju o svemu biti obaviješten čak i mletački dužd.
Zaista je iznenađujuće što je moćna “Presvijetla Republika” uopće reagirala na pobunu u Murvici i što je golemi aparat “pravne države” pokazao želju za pokretanjem velike istrage o tome što se to dogodilo i zbog čega je Murvica postala “jedinstven slučaj” u cijeloj Dalmaciji i Albaniji. Još su veća senzacija “kalibar” i ime čovjeka koji je u toj istrazi bio angažiran i gotovo prijeteći ton pisma kojim se obratio generalnom providuru Angelu Memu jasno mu sugerirajući način rješavanja “murvičke krize”.
Obnova katastra
Ako su na početku mještani Murvice i mislili da su plemić i geometar Lorezno Licini Rubcich i serdar Šimun Bortulačić prejaki, prebogati i za njih suviše moćni protivnici, ipak su u završnici uspjeli pokazati da iznad njih, pa čak i iznad nedodirljivog generalnog providura Angela Mema, postoje i neki još moćniji ljudi.
Mlečani su obnovu katastra Murvice intenzivirali kroz 1770-e godine, najprije razgraničenjem “katastarskih općina” Murvica, Briševo, Bokanjac, Crno, Smoković i Poličnik na čemu je 1773. i 1774. radio geometar Giuseppe Grandis, kada je providur bio Antonio da Riva, a kapetan Murvice bio je Bare Petričić.
Prethodni je katastar rađen još 1709. godine, pa su Mlečani, nakon dugog niza godina i definitivnog odlaska Turaka, konačno odlučili stati na kraj “Divljem Zapadu” u zaleđu Zadra gdje su kroz proteklih 70 godina učestalo izbijali žestoki sukobi među seljacima oko zaposjednute obradive zemlje, šuma i pašnjaka, te incidenti između mještana i bogatijih zemljoposjednika koji su (s razlogom) bili jako nepovjerljivi jedni prema drugima. Pravna nesigurnost, neprekidna doseljavanja i iseljavanja i česte otimačine zemlje, Venecijancima su otežavali strateški plan s Ravnim kotarima, a izrada katastra bila je samo jedan od prvih koraka u pokušaju “stabilizaciji” uzavrele pokrajine neprekidno izložene stalnim iseljavanjima jednog i doseljavanjem drugog stanovništva, što je na terenu stvaralo imovinsko-pravni kaos.
Optužbe za korupciju i kriminal
A onda se pojavio grof Lorenzo Licini Rubcich, bogati plemić i u jednom trenutku glavni geometar za cijelu Dalmaciju i Albaniju. Odmah nakon što je završio katastar Murvice, mještani su ga počeli optuživati da ih je beskrupulozno izigrao, da je za svoje “usluge mjerenja zemlje” od seljaka tražio toliko novca da su to nazvali neviđenom pljačkom. Kada nisu uspjeli platiti mu koliko je tražio, arogantni i pohlepni Licini je, tvrdili su seljaci, iz mjesne crkve u Murvici odnio kalež, zlatni križ i još neke crkvene predmete kako bi zadovoljio svoju financijsku nezajažljivost. U naplati svojih ogromnih potraživanja, zastrašivanju i otimačini novca od murvičke sirotinje, Licini Rubcich je imao vjernog saveznika u serdaru Simonu Bortolazziju (Bortulačić) u čijim džepovima je završio dio plijena otetog seljacima!
Izjava don Jure Čobana pred javnim bilježnikom Coltellijem bila je u stvari pokušaj da se od “uglednog moćnika” otklone narastajuće optužbe mještana Murvice za korupciju i kriminal, a svjedok Čobanove izjave bio je Licinijev partner u cijeloj operaciji – serdar Simon Bortolazzi! Ali, murvička sirotinja nije odustajala! Dokumenti i brojna sačuvana pisma iz zadarskog Arhiva svjedoče da su “Morlaci” svoju borbu nastavili kroz cijelu 1789. godinu dokazujući generalnom providuru Angelu Memu i njegovom nasljedniku Angelu Diedu da su ih “plemeniti” Lorezno Licini Rubcich i serdar Simon Bortolazzi prevarili i ostavili na cjedilu.
Glad i poniženja
Dokumenti o stanju u Murvici iz tog vremena govore o “nasilnoj dodjeli zemlje”, “pritiscima i nasilju”, “čestim ugnjetavanjima i nepravdama kojima ih izlažu uglavnom bogati vlasnici”, “gladi i poniženju”.
-Posljednji udarac toj bijedi je zlonamjerno Licinijevo izigravanje nesretnih ljudi, navodi se u tom pismu s opisom Licinija kao čovjeka s pronicljivim pogledom na zarađivanje novca na zemlji koja “Morlacima” pripada po pravu posjedovanja i po pravu nasljeđivanja od svojih predaka, ali i zato što su je godinama obrađivali, a na kraju je uz Licinijevu pomoć zemlja koju su smatrali svojom uzurpirana u korist nekih građana Zadra.
