Oboljeli mogu tjednima ili mjesecima biti u fazi intenzivne depresije, a zatim iznenada ući u razdoblje manije — stanja pojačane euforije, brzog govora, impulzivnog ponašanja i snažnog osjećaja nepobjedivosti. Takve promjene raspoloženja, koje se u većini slučajeva javljaju bez očitog vanjskog povoda, duboko utječu na život oboljelih i njihovih bližnjih.
Dvije glavne vrste poremećaja
Psihijatrija razlikuje dvije osnovne vrste bipolarnog poremećaja.
Bipolarni poremećaj tipa I uključuje najmanje jednu maničnu epizodu koja traje sedam dana ili zahtijeva hospitalizaciju, često praćenu depresivnim epizodama.
Bipolarni poremećaj tipa II uključuje barem jednu ozbiljnu depresivnu epizodu i barem jednu hipomaničnu epizodu — blaži oblik manije koji ne zahtijeva hospitalizaciju, ali ipak značajno utječe na život.
Postoji i ciklotimija, blaži oblik poremećaja koji uključuje česte promjene raspoloženja, ali bez jasnih maničnih ili depresivnih epizoda.
Procjenjuje se da oko dva do tri posto svjetske populacije ima neki oblik bipolarnog poremećaja. U Hrvatskoj ne postoje precizni i ažurni podaci. HZJZ samo navodi da je u 2023. godini 739 osoba bilo hospitalizirano zbog bipolarnog poremećaja.
Bolest mladih i odraslih
Bipolarni poremećaj najčešće se prvi put pojavljuje između 15. i 30. godine života. Iako su i djeca i stariji odrasli mogući kandidati za dijagnozu, najrizičnije je razdoblje kasna adolescencija i rane dvadesete. Bolest pogađa muškarce i žene podjednako, iako žene češće imaju depresivne faze, a muškarci manične.
Zanimljiv je podatak kako socioekonomski čimbenici nemaju značajniji utjecaj na pojavnost bipolarnog poremećaja, dok je povezanost tih čimbenika i depresije vrlo jasan. Vrijedi istaknuti i kako učestalost poremećaja bipolarnog spektra unatrag nekoliko godina značajno raste.
Zabrinjavajuće je što u prosjeku prođu i do četiri godine od pojave prvih simptoma do postavljanja točne dijagnoze. Tijekom tog vremena oboljeli se često pogrešno liječe zbog depresije ili anksioznosti, što može dodatno pogoršati stanje.
Kako izgleda liječenje
Liječenje bipolarnog poremećaja je dugotrajno, ali moguće i uspješno. Uključuje kombinaciju lijekova i psihoterapije. Najčešće se propisuju stabilizatori raspoloženja (npr. litij), antipsihotici druge generacije te, s oprezom, antidepresivi. Litij je jedan od najučinkovitijih lijekova za prevenciju maničnih i depresivnih epizoda, ali zahtijeva redovito praćenje razine u krvi zbog mogućih nuspojava.
Psihoterapija, osobito kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i psihoedukacija, pomaže oboljelima da prepoznaju rane znakove novih epizoda, reguliraju stres i razviju strategije suočavanja. Uspostavljanje redovite dnevne rutine, kvalitetan san, izbjegavanje alkohola i droga te podrška obitelji ključni su za održavanje stabilnosti.
Stigma i svakodnevni život
Iako znamo sve više o ovoj bolesti, stigma i dalje snažno obilježava živote osoba s bipolarnim poremećajem. Mnogi je još uvijek doživljavaju kao “ludilo”, ili sumnjaju u ozbiljnost simptoma, osobito kada se osoba čini “normalnom” između epizoda. Strah od odbacivanja često dovodi do toga da oboljeli skrivaju dijagnozu i izbjegavaju liječenje.
No, stvarnost je drugačija. Uz odgovarajuću terapiju, podršku i edukaciju, mnogi ljudi s bipolarnim poremećajem uspješno studiraju, rade, zasnivaju obitelji i žive ispunjene živote. Slavne osobe poput glumice Catherine Zeta-Jones, pjevačice Demi Lovato ili pisca Stephena Frya javno su progovorile o svojoj borbi s poremećajem, pridonoseći destigmatizaciji.
Život s bipolarnim poremećajem – naučiti živjeti s valovima
Bipolarni poremećaj ne može se “izliječiti”, ali može se uspješno kontrolirati. Najvažnije je rano prepoznati simptome i potražiti pomoć. Ljudi koji prihvate svoju dijagnozu i aktivno sudjeluju u liječenju često svjedoče o osobnom rastu i dubljem razumijevanju sebe. Neki govore o životu kao o učenju surfanja — nije stvar u tome da valovi prestanu dolaziti, već da naučiš kako na njima ploviti.
U Hrvatskoj je dostupna psihijatrijska i psihološka pomoć kroz domove zdravlja, bolnice i privatne ordinacije. No, kapaciteti su ograničeni, liste čekanja dugačke, a svijest o važnosti mentalnog zdravlja tek se razvija. Ipak, svaki iskorak prema otvorenom razgovoru, podršci i razumijevanju čini razliku.
Ako vi ili netko vama blizak pokazuje znakove bipolarnog poremećaja, važno je znati – niste sami, i pomoć postoji.(Hina)
