Naime, često možemo čuti kako netko za sebe kaže da je "u depresiji" kada je neraspoložen, tužan ili loše volje. Stručnjaci ističu da to nikako ne treba miješati, jer depresija je ozbiljna bolest, a tuga normalna ljudska emocija.
Kako bi objasnio spomenutu razliku, dr. Richard A. Friedman, profesor kliničke psihijatrije i ravnatelj Klinike za psihofarmakologiju na Medicinskom fakultetu Weill Cornell, ispričao je slučaj svoga pacijenta u srednjim 40-ima, uspješnog poslovnog čovjeka koji je u jednom trenutku počeo gubiti samopouzdanje. "Imao je problema sa spavanjem, budio se oko 4 sata ujutro s intenzivnom tjeskobom i nije više mogao zaspati. Apetit mu je nestao, kao i libido, i jako je smršavio", ispričao je dr. Friedman za The Washington Post.
Dr. Friedman kaže da njegov pacijent mjesecima nije poduzimao ništa, uvjeren da su navedeni simptomi očekivani odgovor na financijske probleme i da će ubrzo nestati.
No, nakon što je njegova supruga inzistirala da mu treba pomoć, posavjetovao se s psihijatrom. Progonile su ga misli da je postao dosadan i da bi obitelji bilo bolje bez njega.
"Taj je pacijent zapravo patio od kliničke depresije, ali njegovo uvjerenje da je ono što osjeća samo ‘normalna‘ anksioznost vrlo je uobičajeno. Malo je reći da živimo u stresnim vremenima. Klimatska kriza, ratovi, političke nesuglasice… Svijet u kojem živimo uzima danak u našem mentalnom zdravlju", upozorava dr. Friedman.
Potražiti liječnika ako simptomi traju dulje od dva tjedna
Govoreći o razlikama između tuge i depresije, psihijatri ističu da je tuga normalna ljudska emocija, što znači da traje relativno kratko i obično je možemo povezati s točno određenim uzrokom.
U redu je, pa čak i neophodno, ponekad biti tužan – zbog gubitka drage osobe, neispunjenih očekivanja, neuspjeha na radnom mjestu, loših odnosa s drugim osobama, financijskih problema… Kako bismo ublažili osjećaj tuge, pomoći će već razgovor s dragim osobama, plač, boravak u prirodi ili druženje s kućnim ljubimcem.
S druge strane, depresija je sindrom koji osim tuge ili ravnodušnosti, obično uzrokuje nesanicu, gubitak libida i apetita, socijalno povlačenje, nisku energiju, osjećaj beznađa te suicidalne misli i postupke. Depresiju je, za razliku od tuge, potrebno liječiti.
Tužni ljudi su nesretni zbog određenog događaja, a oni depresivni osjećaju se loše zbog sebe samih i gube samopouzdanje.
Da bi se postavila dijagnoza depresije, odnosno depresivne epizode, ovi simptomi trebaju trajati najmanje dva tjedna.
Ako niste sigurni, upitajte se – koliko ste često u proteklih nekoliko tjedana izgubili interes i zadovoljstvo za obavljanje nekih stvari? Koliko često ste se osjećali potišteno ili beznadno? Ako vaš rezultat glasi tri puta ili više, postoji velika vjerojatnost da ste depresivni, a ne samo uzrujani.
Postoje brojni znanstveni dokazi za to da je klinička depresija povezana s promjenama u dijelovima mozga koji reguliraju raspoloženje, san, energiju i apetit.
No, znanost još potpuno ne razumije ono što uzrokuje biološke abnormalnosti kod depresivnih osoba. Vjeruje se da je to rezultat složene interakcije između gena i stresa.
Antidepresivi nisu lijek za tugu
Psihoterapija je prva linija liječenja za osobe s blagom do umjerenom depresijom, ali kada je bolest teška, što znači ili prisutnost psihotičnih simptoma ili suicidalnih misli i osjećaja, tada je kombinacija terapije i antidepresiva najsigurniji i najučinkovitiji pristup.
Antidepresivi nisu lijek za svakodnevnu nesreću ili tugu. Osim ako nemate oblik kliničke depresije s pripadajućim biološkim promjenama, oni vas neće učiniti sretnijima. Zlouporaba antidepresiva za liječenje normalnih tegoba bila bi slična korištenju antibiotika za liječenje obične prehlade, a koju uzrokuje virus i nije osjetljiva na antibiotik.
Tjelovježba također ima značajne antidepresivne učinke, jer osim što povećava energiju, čini nas fizički spremnim. Uz dobro poznato oslobađanje endorfina, povećanje volumena srca tjelovježbom potiče oslobađanje BDNF-a, odnosno proteina abrineurina, jednog od faktora rasta neurotrofina, povezanih s faktorom rasta kanonskog živca.
Društvene veze, često poremećene depresijom, ključne su za liječenje. Stoga je važno poticati pacijente da održavaju kontakt s prijateljima i obitelji, jer ljudi su prije svega društvena bića te vole osjetiti utjehu i podršku voljenih osoba.
Uz lijekove, terapije stimulacije mozga, kao što je elektrokonvulzivna terapija (ECT) i, u novije vrijeme, transkranijalna magnetska stimulacija, vrlo su učinkovite u liječenju depresije.
Novi lijekovi za depresiju
Postoje obećavajući novi lijekovi za depresiju, kao što su ketamin, esketamin i psilocibin, koji proizvode brze i dugotrajne antidepresivne učinke nekoliko minuta do sati nakon primjene. Ovi lijekovi također proizvode brze neuroplastične učinke i, na neki način, "preusmjeravaju" mozak.
"Prethodno spomenuti pacijent, uspješan poslovni čovjek, bio je iznenađen i s olakšanjem je prihvatio dijagnozu da pati od velike depresije, a ne od svakodnevne tuge i tjeskobe. Počeo je piti SSRI antidepresiv i odlazio je na tjednu psihoterapiju. Njegov san i apetit poboljšali su se unutar prvog tjedna, a za tri tjedna osjećaj straha i katastrofično razmišljanje su nestali. Reagira na stres kao i prije. Nema više tuge i propasti", objasnio je dr. Friedman.
Svakodnevna tuga je univerzalna i prolazi sama od sebe, ali depresija je potencijalno ozbiljna, no izlječiva bolest, koju nitko ne bi trebao zamijeniti za tugu.
"Ljudi često za svoje depresivno raspoloženje krive neki uznemirujući aspekt svijeta, poput stanja u gospodarstvu ili politici. Moj drugi pacijent tvrdio je da je tjeskoban i depresivan zbog negativnog utjecaja gospodarstva na njegovo poslovanje. Nakon uspješnog liječenja, svoj je napredak objasnio riječima: ‘Svijet je isti, ali moja reakcija na njega se promijenila. Mislio sam da se nebo ruši, a sada znam da je to bilo pogrešno", ispričao je dr. Friedman. (Hina)
