Podsjeća da je SZO ovoga tjedna predložila da se ovisnost mladih o internetu tretira kao ovisnost o duhanu. U Hrvatskoj još ne postoji razvijena borba protiv ovisnosti o internetu, a imamo sve više mladih koji se nose s tom ovisnošću, s tim da, ističe Braš, "ovisnost o digitalnim igricama zna biti opasnija od heroinske ovisnosti".
Izvješće SZO-a, koje je anketiralo gotovo 280.000 mladih u dobi od 11 do 15 godina diljem Europe, središnje Azije i Kanade, otkrilo je da se više od jednog od 10 bori s kontrolom korištenja društvenih medija i doživljava negativne posljedice. Djevojčice su to prijavile više od dječaka, 13 posto u usporedbi s devet posto.
Studija je također otkrila da je 12 posto adolescenata u opasnosti od problematičnog igranja, pri čemu je kod dječaka dvostruko veća vjerojatnost da će pokazati znakove problematičnog igranja od djevojčica.
Nove psihijatrijske dijagnoze
"Mi dijelimo sudbinu svijeta, sve se teže nosimo s onim što nam je donijelo nekontrolirano korištenje interneta i igranje igrica kod mladih i djece", rekla je Braš te dodala da se u suvremenoj psihijatriji definiraju nove dijagnoze, izazvani negativnim utjecajem društvenih mreža, lažnih vijesti i života u virtualnoj stvarnosti.
Hikikomori sindrom
Uz takve vrste ovisnosti javlja se i sve veća usamljenost među mladima, poznata pod japanskim nazivom – "hikikomori" sindrom. Mladi pogođeni tim sindromom posve se povlače iz društva, na način da danima doslovno ne izlaze iz kuće. Riječ je o ekstremnboj socijalnoj izolaciji, a fenomen je prvi put identificiran u Japanu krajem 90-ih godina prošlog stoljeća. Otuda i naziv "hikikomori", što na japanskom znači "povlačenje prema unutra".
"Ljudi će posati anksiozni i depresivni, mladi će razvijati ADHD i poremećaje iz autističnog spektra zbog ovisnosti o društvenim mrežama i lažnim vijestima. Vodeći problemi u psihijatriji više nisu depresija i anoreksija, već ovisnost o internetu, neurorazvojni poremećaji, usamljenost i psihoonkologija. Čeka nas velika promjena za koju moramo biti spremni i dati odgovore na pitanja – kako kontrolirati kod mladih korištenje interneta, kako ga zabraniti u školi, kako im onemogućiti da gledaju dječju pornografiju", poručuje Braš.
Skrb za mentalno zdravlje na prekretnici
Na tom tragu cilj je povratak psihijatrije u zajednicu kako bi se mladima i ostalim dobnim skupinama omogućila besplatna i dostupna psihoterapija u domovima zdravlja kroz centre za mentalno zdravlje, jer je danas ta terapija praktički nedostupna u javnom zdravstvu. Bolnički psihoterapeuti su preopterećeni da bi mogli skrbiti o mentalnom zdravlju cijele gradske populacije, a drugi je problem što pojedine županije nemaju niti jednog psihijatra za dječju i adolescentnu populaciju.
Hrvatska je na prekretnici u organizaciji skrbi za mentalno zdravlje, što je definirano i u Starteškom okviru brige za mentalno zdravlje do 2030.
Struku – psihijatre, psihologe i socijalne radnike vratit će se u centre za mentalno zdravlje koji će biti u županijskim zavodima za javno zdravstvo i u domovima zdravlja.
Briga o mentalnom zdravlju što je manje moguće treba se odvijati u velikim bolnicama, a što više moguće u zajednici, poručuje Braš.
Naime, sadašnja je situacija da je psihoterapiju teško ili gotovo nemoguće dobiti u bolnicama gdje su i ogromne liste čekanja, pa su građani prisiljeni na psihoterapiju ići privatno što na tjednoj bazi zahtjeva znatna sredstva.
Imamo sto tisuća oboljelih od demencije
"Sustav mentalnog zdravlja posebno je potrebno mijenjati u palijativi i gerijatriji, imamo 100.000 oboljelih od demencije. Kome da se obrate ti ljudi i članovi njihovih obitelji? EU od nas očekuje da više brinemo o starima, dementnima, palijativnim pacijentima i mentalno bolesnima. U domovima za starije nema liječničkih timova. Sada radimo i na strateškom planu za oboljele od demencije. Pritom je važno istaknuti da u cijeloj Hravtskoj imamo samo nekoliko neuroloških ambulanti koje se bave dementnim pacijentima", upozorava Braš.
U Hrvatskoj stalno raste broj oboljelih pa se procjenjuje da će se do 2030. popeti na 110 tisuća.
Brojke su poražavajuće i postavlja se pitanje zašto naše društvo već ne reagira i na vrijeme se ne pripremi za toliki porast novooboljelih. Riječ je o ljudima koji iziskuju poseban smještaj, skrb i njegu, ali i posebno educirane liječnike i medicinsko osoblje, čega uglavnom nedostaje u postojećim domovima za starije i nemoćne (čije su liste čekanja predugačke) ili kod udomiteljskih obitelji.
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je demenciju još 2012. godine kao javnozdravstveni prioritet te svim zemljama članicama naložila, odnosno preporučila da je uvrste u svoje javne zdravstvene politike.
