Ostaci crkve sv.Marka u Karinu, koji predstavljaju vrijedni primjer srednjovjekovne sakralne baštine i upisani su u registar kulturnih dobara RH, u zadnje su vrijeme postali predmetom kulturnog spora i svojatanja oko toga kome povijesno pripadaju; Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) ili Katoličkoj crkvi? Naime, zemljište na kojoj se nalazi ova romanička crkvica iz 12.stoljeća upisano je na SPC i to od nedavno, točnije od 2020. na Općinskom sudu u Zadru. Ipak, prethodno je na nju pravo polagala i Katolička crkva to jest Zadarska nadbiskupija koja je 2014. i 2018. htjela pokrenuti, preko Ministarstva kulture, zaštitne radove i čiščenje prostora crkve sv.Marka. No, to je bilo zaustavljeno zahvaljujući uplitanju jednog od vlasnika susjednih čestica koji je onemogućio prolaz do crkve.
Preimenovanje kulturne baštine, Udruga tvrdi da se radi o prisvajanju
U međuvremenu je SPC ovu crkvicu preimenovala u crkvu sv.Nikole i preko Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske dobila izdašna sredstva za arheološka istraživanja i zaštitne radove na lokalitetu.
Kao odgovor na prisvajanje crkve od strane SPC-a te svesrdnu podršku koju su dobili iz Ministarstva kulture, reagirali su iz Udruge Branimir za poticanje zaštite zadarske baštine koji su u Karinu postavili info-ploču sa ciljem da prikažu povijesni presjek vezan uz crkvu i naglase starohrvatska i katolička obilježja ove sakralne građevine.
- Mi smo postavili informativno-poučnu ploču koja je na temelju povijesnih izvora i sakupljenih crkvenih dokaza imala za cilj dati povijesni presjek srednjovjekovne utvrde Karin i starohrvatske katoličke crkve sv. Marka u Karinu. Ukratko smo opisali liburnsko-rimski i srednjovjekovni grad Karin, utvrdu hrvatskog plemstva Gusića, Karlovića, Kurjakovića, Lapčana i Karinjana. Na ploči je prikazana i ukratko opisana starohrvatska katolička crkva s romaničkim obilježjima iz 12. stoljeća. Riječ je inače o crkvici građenoj u kamenu tesancu nekoliko stoljeća prije franjevačkog samostana. Za vrijeme turskih osvajačkih ratova crkva je razrušena, ali je poznata po tome što je stoljećima služila kao župna crkva hrvatskog plemstva i žitelja okolnih sela, kaže Zvonimir Pandžić, predsjednik Udruge Branimir.
Pandžić progovara i o incidentu koji se dogodio proljetos sa info-pločom, što po njemu znači prisvajanja crkve od strane SPC-a te na kraju ističe cilj Udruge Branimir u obrani hrvatske kulturne baštine.
Uklonjena ploča, radi li se o kulturocidu?
- Ploča je ubrzo nestala sa lokaliteta, a cijeli incident je onda bio prijavljen policiji. Kasnije smo postavili novu ploču u suradnji s Gradom Benkovcem i Župom Karin. Cijeli slučaj prisvajanja crkve od strane SPC-a je ravan kulturocidu i pokazatelj sustavnog i smišljenog provođenja kulturnog velikosrpstva. S druge strane, naše Ministarstvo kulture i nadležne institucije financiraju to pretvaranje katoličke crkve u pravoslavnu bogomolju. Mi nećemo posustati sa ciljem da obranimo hrvatsku kulturnu baštinu dokle god i zadnji kamen, koji ima povijesnu i kulturnu važnost, ne bude očuvan na području naše županije, jasno poručuje Zvonimir Pandžić, predsjednik Udruge Branimir.
Kako je hrvatska crkva završila u vlasništvui SPC-a?
Slučaj upisa crkve sv.Marka na SPC postao je dijelom žustre političke rasprave koja se nedavno odvijala na relaciji političara i odvjetnika Tomislava Jonjića i Ministarstva kulture i medija, odnosno ministrice Nine Obuljen Koržinek. Jonjić je javno istupio s otvorenim pismom upućenim ministrici Obuljen Koržinek gdje ju je pozvao da objasni kako je crkva završila u vlasništvu SPC-a?
- Po istom receptu po kojem su ukradene druge katoličke crkve, ne jednom je u tome asistirala srbokatolička klatež koja je svoje protuhrvatsko lice pokazivala i u zimu 1991., a ne sumnjamo da ga pokazuje i danas - ruševine crkve sv. Marka i okolno zemljište u javnim su registrima upisani na SPC u Hrvatskoj, u svom žestokom istupu, između ostalog, napisao je Tomislav Jonjić.
Ministarstvo proziva zbog huškačke kampanje
Iz Ministarstva kulture i medija Jonjića su prozvali kako se uključio u huškačku kampanju protiv Obuljen Koržinek te ga uputili na to tko je odgovoran za pravno-zemljišne poslove.
- O tome tko i kako upisuje pojedine nekretnine na području RH brinu se županijski i općinski sudovi, katastar i druga javnopravna tijela, što biste vi, s obzirom na svoje obrazovanje, trebali znati. Ministarstvo kulture i medija u tim postupcima ni na koji način ne sudjeluje, u svom odgovoru su napisali iz ministarstva.
Tomislav Jonjić ubrzo je odgovorio ministarstvu te još jednom naglasio njihovu odgovornost u cijelom slučaju.
- Hrvatsko Ministarstvo kulture – tijelo koje raspolaže novcem hrvatskih državljana i nastupa u ime hrvatske države – ne smije podupirati nijedan pothvat kojim se hrvatska kulturna baština s raznim izgovorima i objašnjenjima, ali i uz otvorene krivotvorine pokušava prikazati kao nehrvatska.To vrijedi i za crkvu sv. Marka u Karinu – tobožnjem izlazu vascelog srpstva na Jadran, zaključio je Jonjić.
Zadarski Općinski sud ne nalazi ništa sporno
No, bez obzira na to što je slučaj crkve sv.Marka u Karinu poslužio za uobičajena dnevnopolitička razračunavanja, cijeli slučaj, kojim je Srpska pravoslavna crkva dobila vlasništvo nad crkvom sv.Marka, ključni moment dobio je na zadarskom Općinskom sudu.
Upravo zato, upitali smo Općinski sud na temelju kojih konkretnih akata je SPC upisan kao vlasnik pošto prema Zakonu o zemljišnim knjigama upis vlasništva moguć je isključivo na temelju pravnog posla to jest odluke nadležnog tijela ili presude, a upravo to je SPC dobila na Općinskom sudu u Zadru.
- U svezi Vašeg upita oko vlasništva zemljišta na kojoj su ostaci crkve sv. Marka u Karinu iz ZK izvatka u prilogu proizlazi da je Srpska pravoslavna crkva upisana kao pravni sljednik ranije upisanog vlasnika, temeljem potvrde Eparhijskog Upravnog Odbora Eparhije Dalmatinske, a ranije je bio upis PATROHIJALNI NADARIA, KARIN, odgovorili su iz zadarskog Općinskog suda.
Povijesne činjenice vs. pravno sljedništvo
- Kad je riječ o navodnom pravnom sljedništvu na kojeg se pozivaju iz Srpske pravoslavne crkve treba ukazati na povijesne činjenice koje osporavaju njihovo pravno sljedništvo koje uzimaju na osnovu upisanog vlasništva na Patrohijalni Nadaria, Karin. Uzima se godina 1894. iz austrijskog katastra, no na prostoru ondašnje Austro-Ugarske nije djelovala nikakva Srpska pravoslavna crkva već samo Pravoslavna crkva kao jedina pravoslavna vjerska zajednica koja je bila dopuštena. Tek kasnije, od 1918. u Kraljevini Jugoslaviji, kao izraz velikosrpskih težnji, kralj Aleksandar nasilnim dekretom proglašava sve pravoslavne crkve srpskim pravoslavnim crkvama čime se i imovina svih pravoslavnih crkava prisvaja od strane SPC-a. Nastavak tih politika je i ovo sad što se događa u Karinu. Ipak, kao ključni dokaz koji ruši pravo SPC-a na crkvu sv.Marka treba uzeti mletački katastar iz 1709. koji na područje crkve sv. Marka ne prikazuje niti jedan posjed,a na crkvi piše Chiesa di San Marco distrutta to jest razrušena, vezano uz odluku Općinskog suda, komentira Zvonimir Pandžić iz Udruge Branimir.
Srpska pravoslavna crkva i Katolička crkva šute
Za komentar oko crkve sv. Marka obratili smo se i Srpskoj pravoslavnoj crkvi - Eparhiji dalmatinskoj i Katoličkoj crkvi to jest Župi u Karinu, no do zaključivanja broja nismo dobili odgovore. Ostaje sad otvoreno pitanje što će dalje biti sa crkvom sv. Marka, hoće li ostati u vlasništvu SPC-a ili će Katolička crkva tražiti izvlaštenje?
