If You Wanna Rock ‘n’ Roll, Hells Bells, Back in Black, Let’s Get It Up, Thunderstruck, Iron Maiden, Oda radosti, Zenica bluz, Ju te san se zajubija, Mala iz Ravnih kotara, Friedrich Schiller, Ludwig van Beethoven, Bon Scott, Brian Johnson, Zabranjeno pušenje, ‘heavy metal’ i ‘a cappella’...
Huh, priznajemo, nije niti malo lako povezati nabrojani slijed tridesetak riječi u uvodu teksta. Barem ne kako to prilično uspješno čini Ivana Čirjak.
Folklor i ‘bisernica’
- Baš sve što ste naveli volim, obožavam, kazuje nam plavokosa 44-godišnjakinja iz Briševa.
- Nekoć sam bila ljuti fan žestokog rocka, i sada rado to slušam, AC/DC su moj favorit, uživam u njihovim skladbama, otkriva nasmijana i prilaže više čvrstih dokaza u vidu nosača zvuka.
No, dobro, strastvenih poklonika legendarnog australskog ‘hard banda’ ima uistinu posvuda, širom meridijana i paralela, ali rijetki su koji podjednako vole tvrdi ritam električnih gitara i bubnjeva kao i meku notu tamburica i diplica. I ne samo da su joj draga dva posljednja instrumenta, ona ih izvrsno i svira, i ne samo da su u pitanju tek ta dva tradicijska i osebujna glazbala.
- Trenutačno sedam, hm, osam, desetak. Redom, tu su cvitara ili usna harmonika, tamburica samica, gusle, diple na mišinu, drombulje, lijerica, frulica, dvojnica, ćurlik i školska flauta. Upravo učim harmoniku, mandolinu i gitaru, ne znam ih svirati koliko treba i kako bih htjela. Koliko imam informaciju, baš nitko u Hrvatskoj ne svira aktivno toliko instrumenata. U bliskoj budućnosti namjeravam savladati i gajde, tamburicu ‘bisernicu’, šargiju i nadam se jednog dana saksofon, to mi je velika želja, govori nam svestrana i talentirana Ivana.
Krenula je 2008. godine kada se vratila iz Kanade u rodno selo, nakon četiri ljeta izbivanja.
- I iz čiste dosade, sin se taman rodio, trebala mi je nekakva zanimacija, a kako nisam tip za mirovanje, uključila sam se u lokalni KUD Kanica. Folklor me počeo privlačiti u inozemstvu, ali tamo je nešto skroz drugo, meni je ondje zanimljiviji, kod nas mi i nije bio tada nešto atraktivan. I tako, gladna znanja i nečega drugačijega, zaintegrirala me usna harmonika. Uz pomoć sumještanina Bože Samardžića brzo sam naučila tajnu cvitara. Prvi instrument koji sam zasvirala. Ustrajno sam vježbala, da ne smetam i ne ljenčarim doma, uglavnom u automobilu, na putu za posao u Zadar i nazad, priča Ivana.
Festivali i nagrade
Premijeru na pozornici imala je na poziv prijatelja Dragana Brzoje 2012. na Cvitarijadi u Nadinu, nakon čega su uslijedila i gostovanja diljem Lijepe Naše, no i susjednih zemalja.
- Istra i tamošnja cvitarijada, u BiH sam često, naročito u Širokom Brijegu i Dužicama. Pa Međunarodni festival usne harmonike ‘Ah Te Orglice’ u Mokronogu, Slovenija, tri puta. Prvu godinu sam primila brončano priznanje, bilo nas je 70, naredne srebro, pa zlato, kao jedina žena iz pet država. Nastupala sam u Koprivnici, Karlovcu, Kninu, Ninu, okolna mjesta neću ni spominjati, ni ovih daljih se ne sjećam. Najprije solo, iza s Kulturnom udrugom ‘Zvuci zavičaja’, čiji sam član i suosnivač. Među organizatorima sam Međunarodnog festivala usne harmonike u Zadru koji se održava za ‘Noći punog miseca’. Ušla sam u širi izbor ‘Supertalenta’ …, kazuje Ivana Čirjak koju publika na koncertima prepoznaje po neobičnostima:
- Inspirira me i stara hrvatska etno muzika, nepresušno je to stvarno vrelo prekrasnih tonova, i predivnih vokala i svirala naših baka i didova. Prenosim to uvijek i presretna sam zbog toga. Međutim, u repertoaru koristim čitavu lepezu različitih vrsta i žanrova, kako su me negdje najavili, ‘od Bacha do sevdaha’. Tu su i narodna glazba i omiljeni rock’n’ roll, i narodna i zabavna i komorna, i obrada ‘Ode radosti’ i ‘Zenica bluza’. U Gračišću sam svirala tamburicu i najmanju usnu harmoniku koju sam kupila kao suvenir u dućanu, iz zezancije sam prislonila uz harmoniku ambalažnu kutiju, nekakvu praznu limenku, i svirala himnu EU za što sam dobila puno pohvala. Jednostavno, čim čujem neku super stvar na radiju, moram je ‘skinuti’, barem pokušati, na cvitari, tamburi, lijerici, guslama. Prije dvadesetak godina nisam ni slutila da će mi čudna i prastara, skoro zaboravljena glazbala postati životna preokupacija, iskreno naglašava.
Ljubav i ‘kuterevka’
Najdraži instrumenti su joj tamburica i usna harmonika.
- S njima mogu najviše eksperimentirati. Najteže su gusle, imaju samo jednu žicu, ali zato dosta struna, treba ih osjetiti, pravi su izazov, čudesan, u tome im je i čar. Moram spomenuti podršku ženske pjevačke skupine grlenih izvornih napjeva ‘Kantalice’, klape ‘Kandelora’ iz Donjeg Zemunika u kojoj sam pjevala bas, skupine ‘Sinova Hercegovine’ s njima sam snimila i CD, neumornog učitelja i poticatelja i motivatora pokojnog prof. Ivu Brkića, Luiga, obitelji i susjeda koji me najvjerojatnije ‘šalju’ tko zna gdje i kuda, kada ‘zaori’ moja svirka, ha-ha. Hvala svima, ne propušta navesti dugo godina i zastupnica u Hrvatskom saboru kulture ispred amatera zadarskog prostora.
- Potpuno sam samouka. Nisam polazila nikakvu glazbenu školu, ne kanim biti profesionalac, radim ovo čisto za svoju dušu, iz gušta. Bit ću sretna ako prenesem tu ljubav na djecu, Mateu i Nikolini ne manjka potencijala. Tko zna. Rodbinski i nismo posebno muzikalni, ukoliko ne računam sestričnu, ravnateljicu Glazbene škole, Branku Višić-Karavida. Koliko ‘treniram’? Katkada 10 minuta, nekada tri, četiri sata. Kao ‘ispušni ventil’ kada sam raspoložena i neraspoložena. Inače, glazbala kupujem nova, tražim da nisu skupa, a cijenom su između 10 i 100 eura za neku harmonikicu i 100-200 eura koliko dođe ‘tamburica kuterevka’, kaže Ivana koja skuplja stare instrumente, čak i neispravne, da se sačuvaju od zaborava.
