Pod obranu se Tvoju utječemo, Sveta Bogorodice, Majko Božja Loretska! Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas uvijek oslobodi od svih pogibelji, Majko Božja Loretska, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Majko Božja Loretska, sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen”.
Molitva je to Gospi Loretskoj koja se 10. svibnja posebno slavi u zadarskim Arbanasima, kao svetkovina i arbanaška fešta, tzv. Arbanaško čudo.
Gospa Loretska, Gospa od zdravlja, Zonje Jon
- Tada se održava misa i veličanstvena procesija mjestom s Gospinim kipom. Nakon mise procesija prolazi arbanaškim ulicama, koje su ukrašene cvijećem, jednako kao što djeca odjevena u bijelo nose latice cvijeća. Nakon povratka kod crkve mještani prolaze ispod kipa Gospe Loretske, Zonje Jon, jer je ona Gospa od zdravlja te tako traže zagovor za sebe i svoje bližnje, priča 86-godišnji Krsto, dok sjedi kod fascinantnog spomenika na trgu kod istoimene crkve Gospe Loretske.
Arbanasi su do danas sačuvali arhaički dijalekt kojim su govorili njihovi preci. Procjenjuje se da danas arbanaški govori najviše 300 osoba, mahom starije životne dobi.
- Arbanaški govor ili jezik je arhaični oblik gegijaskog narječja albanskog jezika koji su Arbanasi ovdje donijeli početkom 18. stoljeća, reći će dida Krsto. Danas je to mješavina s jezicima s kojim su bili u kontaktu: turskim, talijanskim i hrvatskim. I još uvijek tinja.
- Rodio sam se s hrvatskim jezikom, a učio talijanski i arbanaški jezik, izričit je dida Krsto.
Arbanasi su naziv za mjesto i njegove stanovnike u neposrednoj blizini Zadra, koje je ne tako dugo predstavljalo samostalno naselje izvan gradskih zidina, a danas je sastavni, elitni dio grada Zadra. Od okolnih naselja razlikuju se po svom podrijetlu jer predstavljaju posebnu etničku zajednicu.
Tvrdi katolici privrženi Crkvi
- Arbanasi su nastali prije gotovo tri stoljeća doseljenjem izbjeglica s područja oko Skadarskog jezera u današnjoj Crnoj Gori koje je tada bilo pod turskom vlašću, kaže gospodična Ivana. Zadarski Arbanasi doselili su se iz svog zavičaja u okolici Skadarskog jezera u grad Zadar 1726. godine, kada je nastalo današnje naselje. Zasluge za doseljenje Arbanasa u Zadar pripisuju se tadašnjem zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviću.
- Prema predaji Arbanasi potječu iz područja Skadra i to iz tri različita sela: Šestani, Briska i Livari. Prvu seobu Arbanasa u Zadar 1726. godine predvodila su dva brata Petani. Prvo su se nastanili u hrvatskom selu Zemuniku Donjem, a potom su došli do Zadra, istaknuo je sugovornik Nikpalj.
Arbanasi su oduvijek bili vezani uz Crkvu, jer su radi svoje vjere pobjegli od Turaka.
- Arbanasi su rimokatoličke vjetre, i tvrdi katolici. Iz arbanaške privrženosti Crkvi nastala je bogata baština vezana uz liturgiju i glazbu u Župi Gospe Loretske, nakon središnje uskrsne mise u župnoj crkvi rekao je poznanik Ante.
Župu već 70 godina vode svećenici salezijanci, tako da se svečano slavi i blagdan svetog Ivana Bosca utemeljitelja salezijanske družbe.
Rodonačelnici niza obitelji
- Sadašnja crkva Gospe Loretske iz 1907. godine, nalazi se na istom mjestu na kojem je bila i stara crkva koja je izgrađena 1734. godine, u vrijeme prokonzula Giorga Grimanija i nadbiskupa Vicka Zmajevića, kaže sugovornik Josip.
Arbanasi broje oko 3.000 stanovnika među kojima su i prezimena: Petani, Duka, Mazija, Marušić, Ratković, Krstić, Stipčević, Mažuranić, Vladović, Nikipalj, Musap, Morović, Kotlar, Kalmeta, Perović, Dešpalj, Jović, Jelenković, Maršan...
Iz sela zadarskog zaobalja, manje sa zadarskih otoka ili iz samog grada, potječu rodonačelnici niza obitelji, koje su se krvlju i načinom života toliko srodile s ostalima u selu da se mogu smatrati potpunim Arbanasima, a takvima ih i od davnine smatraju. To su: Dadići, Tomasi, Ćućule, Matešići, Matijaši, Bulići, Banići, Smolčići, Grdovići, Zubčići, Ljubičići, Vukići, Jovići, Labusi...
- Do naseljenja tih obitelji došlo je tako što su se muški glavari tih obitelji priženili Arbanaškinjama i stalno su se nastanili u selu, većinom još tijekom 18. stoljeća, temeljit je Petani.
Bajlo podrijetlom iz Kukljice...
Prema knjizi dr. Krune Krstića: Rječnik govora zadarskih Arbanasa, praoci današnjih obitelji Bajlo doselili su se na kraj arbanaškog poluotoka (Punta, Bajlova Punta, nekada Punta sv. Klimenta ili sv. Marine) iz Kukljice (otok Ugljan) oko 1733. godine (u vrijeme Druge velike seobe Arbanasa). Dr. Krstić navodi i da su do danas sačuvali svoj hrvatski (čakavski) govor, premda ih velika većina razumije i govori arbanaški.
- Uz Društvo zadarskih Arbanasa valja spomenuti i bratovštinu Gospe Loretske koja postoji još otkad su Arbanasi došli na ovo područje, navodi gospođa Ines.
U Arbanasima je bila otvorena prije stotinjak godina Hrvatska čitaonica.
- Uz crkvu sa sjeverne strane nalazi se župna kuća i pastoralni centar. U neposrednoj blizini je velebni Samostan Školskih sestara franjevaka s dječjim vrtićem, temeljit je šjor Bepo.
Kapela Gospe Lurdske je u zadarskoj Općoj bolnici, kapela Gospe od Sedam žalosti na Gradskom groblju, obnovljena Gospina kapelica je na ulazu u Arbanase, a ostaci crkve sv. Klementa na otočiću sv. Klement.
- Osim po Gospi Loretskoj i Arbanaškom čudu i poznatim i nadasve cijenjenim osobama iz javnog života Arbanasi su između ostalog poznati i po Kolovarama, Karmi, Fontani, Punti Bajlo, Podbrigu, uvali Bregdetti koja bi se napokon trebala obnoviti i rekonstruirati…, reći će prijatelj Zdenko...
"Kako postići turističku održivost uključivanjem lokalne zajednice?" Druga panel-raspava: Pag mladima ima što ponuditi, kao i mladi otoku