Slivnica, naselje u općini Posedarje, raštrkana u zaseocima Bokulja, Čukovića, Pod Crkvom, Mijolovića, Šilovića, Kalaca, Pod Vodom, Kneževića, Pod Gradinom, Žunića, Na Golom Brijegu i Poda Strane naseljena je još od starijega kamenog doba, a u pisanim dokumentima se spominju 1301. i 1389. godina.
- Uokolo triju ilirskih gradina, Gradine kod Bokolje, Miolovića gradine i Lergova gradine smještena je Slivnica, uz cestu koja vodi od Posedarja do Ražanca i otoka Paga, kazao je Mijolović.
Selo je dobilo ime po izvoru žive vode zvanom Slivnica. Raštrkano je nedaleko od obale Velebitskog kanala, Posedarja, Vinjerca i ražanačkih naselja kojima graniči, te Novigradskog mora, Novskog ždrila i doline rječice Bašćice.
- Tu se na čudesan način dodiruju blaga mediteranska i oštra planinska klima, tu se Velebit otvara moru, kazao je Mijolović.
Najveći broj stanovnika zabilježen je 1961. godine, čak 1228. Međutim, “bijele kuga” nije mimoišla ni Slivnicu. Više se umiralo nego rađalo jer se za boljom koricom kruha iseljava u Zadar, Rijeku i inozemstvo te se smanjuje broj stanovnika i kućanstva.
Statistika je neumoljiva, u 50 godina “nestalo” je čak 394 stanovnika. Naime, prema popisu stanovništva iz 2011. Slivnica je imala ukupno 834 stanovnika u 275 kućanstva, a bilo 416 stanova. Danas broji 784 stanovnika ili 50 manje u posljednjih 10 godina.
Slivnica Gornja: Ulica I – Slivnica Donja: Ulica II
U Slivnici Gornjoj, sada Ulica I te u Slivnici Donjoj – Ulica II ima 441 stambenih jedinica od kojih je 357 za stalno stanovanje, dok u 224 kućanstva žive mještani prezimena: Kalac, Lerga, Mijolović, Baričević, Ćuković, Jukić, Matešić, Brkljača, Barić, Grgin, Grgić, Jagičić, Juričić, Juričević, Jusup, Landeka, Veršić, Vulić, Knežević, Pera, Verunica, Žunić, Latinović…
Najlakše ih je pronaći ako im znate nadimke poput: Haus, Gvardio, Paraga, Holcer, Toze, Bare, Bašo, Balarin, Gucini, Šintini, Labusovi...
Blizina autoceste, zračne luke i Luke Gaženica otvorile su Slivničanima nove vidike u turizmu, obrtu te u malom i srednjem poduzetništvu za bolju sutrašnjicu i toliko željenu demografsku obnovu.
- Život na selu je mnogo opušteniji te omogućava puno bolju kontrolu nad svojim životom. Uz to, na selu je zdraviji zrak, mračniji mrak te mnogo sjajniji zvijezda sjaji, poručio je Lerga.
Dvije škole, dva dućana, dva kluba
U Slivnici ima dvije područne škole do četvrtog razreda koje zbog ukinute škole u Vinjercu od sredine prošlog stoljeća pripadaju OŠ “Braća Ribar” iz Posedarja.
- Imamo i dva dućana – market Studenac i market Dali, Boćarski klub Slivnica, Malonogometni klub Slivnica i pizzeriu Fortuna, nabraja sugovornik Ante...
Od uvale Bokulja u Slivnici do Svetog Duha u Novigradskom moru kod Posedarja prostorom dominira Slivničko bilo čije visine na prapovijesnoj Oraškoj ili Lergovoj gradini sežu do 267 metara nadmorske visine.
- Riječ je o vrijednoj kamenoj baštini, koja je, na vjetrometini brojnih osvajačkih ratova, sustavno razarana. U vrijeme rimske uprave Lergova ili Oraška gradina s utvrdom je nadzirala Velebitski kanal i naselja s obje njegove strane te velik dio Ravnih kotara, čak i do Vrane, rekao je Mijolović.
Gradina stara 3.000 godina
Lergova gradina stara je nevjerojatnih 3.000 godina. Prema dosad provedenim arheološkim istraživanjima vrijeme nastanka je 9. stoljeće prije naše ere do 15. stoljeća. Gradina je zaštićeno kulturno dobro.
- Na brežuljku se nalazila utvrda koji Turci nisu mogli osvojiti iako su to često pokušavali, zbog čega je ovdašnje pučanstvo bilo u stalnoj opasnosti. U 16. stoljeću bila je važna mletačka predstraža na granici s Otomanskim carstvom, pojašnjava Mijolović.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata gradina je bila izuzetno važna strateška kota.
- Za Lergovu gradinu su se vodile velike borbe. O tome bi se moglo pričati danima, govore stariji mještani ispred župne crkve sv. Kuzme i Damjana sagrađene 1845 godine.
Slivnica je bogata raznoraznim nalazima. Jedan dio nalaza sigurno je nestao tijekom vremena u rukama preprodavača i “ljubitelja” starina.
- Seoski bunar kod crkve sv. Kuzme i Damjana koji je izgrađen krajem 18. stoljeća, najbolji je primjer kako treba čuvati našu povijest, naše kulturno blago, kazala je baka Marija.
Oproštaj pokojnika sa Suncem
Slivnica krije brojne životne priče, tajne, mističnosti. Način života raštrkan po brojnim zaselcima, uvjetovao je i poseban odnos prema smrti. On se, prema predaji, odražavao u štovanju pretka i vjerovanju da je njegova duša “živa”.
- Do sredine proteklog stoljeća nije bilo lako donijeti mrtvaca do groblja. Pri nošenju mrtvac se nije smio spustiti bilo gdje i kad kome padne na pamet, već na točno određenim mjestima, rekao je dida Šime, na groblju duša kod Lokve nasuprot crkve sv. Kuzme i Damjana.
Tamo bi ga spustili na zemlju prvi i posljednji put. Ljudi koji su nosili pokojnika stavili bi mu, uzimajući iz neposredne okoline, jedan kamen iznad glave i drugi ispod nogu.
- Na mirilima se mjerila duša jer se vjerovalo da je duša istovjetna s čovjekovim tijelom i dužinom i oblikom. Dakle, izmireno tilo je izmirena duša. Pokojniku bi se uzimala mira tako što bi se njegovo tijelo položilo na zemlju glavom prema zapadu, nogama prema istoku, a lice bi mu okrenuli prema izlazećem Suncu. Potom bi pogrebna povorka nastavila put do groblja gdje bi se tijelo pokopalo, navodi Ćuković.
Sv. Kuzman i Damjan
Mirila ili počivala duše, spomen-znamenja izgrađena u kamenu, za stanovništvo su imala veće značenje od grobova u kojima su se nalazila “samo tijela, bez duše koja je ostala na mirilu”.
Osim mirila kod Lokve još veće groblje duša je kod Kalaca, međutim slabije je sačuvano.
- Slivničkim “grobljem duša”, svi turisti koji su ih razgledali su oduševljeni. Ona su istinska turistička atrakcija.Ovo je raritet i treba ih sačuvati kao kulturnu baštinu, izričit je Kalac.
Slivničani za svoju feštu slave nebeske zaštitnike, svetkovinu sv. Kuzme i Damjana, braće blizanaca – liječnika koji su, prema predaji, besplatno liječili ljude i na takav način privlačili mnoge da se obrate na kršćanstvo te su zbog svoje vjere podnijeli mučeničku smrt.
