Jovići, infrastrukturno i komunalno uređeno malo primorsko naselje, nalazi se u istočnom dijelu općine Ražanac, uz državnu cestu Posedarje - Pag. Smješteno je u nakovnju Slivnice i Ražanca. Sa sjeverne s fascinantnim pogledom na Velebit, Podvelebitski kanal, Starigrad i Seline. Između mora i kuća protire se krš na kojem je sve više gradilišta za turističke svrhe, dok se prema Ražancu prostire hrastova šuma Gaj. Na južnoj strani su plodna ravnokotarska polja.
- Jovići su nastali na starohrvatskom selu Čakavaci. Ime su dobili po obitelji Jović koja se tu nalazi od 1609. godine, u Polačini, odnosno u zaselku Pustojancima, kazao je 63-godišnji Petar Barać, koji je izdao dvije zbirke pjesama, a živi na relaciji Rijeka – Jovići.
Javna ljubav mora, krša i polja
Ovdje se javno vole more, krš i polja. Tu se isprepliću velebitska bura sa zdravim i slanim morskim zrakom, idealno za istinski odmor i opuštanje od stresa, bogomdano za razvoj selektivnih oblika turizma.
- Zbog posolice i bure Jovićani su odvajkada išli ploviti na more. Nema kuće u kojoj nema najmanje jedan pomorac, ali se dosta iselilo u Rijeku i Australiju, objašnjava Barać.
Danas mladi rade u Zadru i usput se bave maslinarstvom, vinogradarstvom, pčelarstvom, turizmom i ribarstvom, ponešto poduzetništvom i obrtništvom,
- Današnji turisti traže puno više od mora i sunca, traže doživljaj. A to je u Jovićima i okruženju, sve je kao na dlanu. Potrebno je tek još više mladenačkog poleta i poduzetništva, naročito u turizmu, mišljenja je Vuleta.
Jovići sa zaselcima Baraći i Vulete 1948. godine broje 500 stanovnika, 1948. ovdje je 570 stanovnika, dok ih je 1961. najviše, čak 594 duša. Godine 1981. broje 503 stanovnika, 2001. ovdje obitava 420, a 2011. tek 334 stanovnika, što je u 50 godina čak 260 ili nevjerojatnih 44% manje.
- U 18. I 19.stoljeću Jovićani su se zbog siromaštva uglavnom iseljavali u druge krajeve i dijelove svijeta. Taj trend se nastavio i u 20 stoljeću. Štoviše, Jovićane nisu zaobišli ni veliki ratovi u 19. i 20 stoljeću, kao bolesti i druge nedaće, objašnjava Petar Barać.
Sv. Nikola Tavelić i sv. Marija Magdalena
Prema Popisu stanovništva 2021. u 210 stambenih jedinica i 120 kućanstava živi 334 mještana prezimena: Jović, Gruban, Miočić, Stošić, Pržić, Proroković, Barać, Knežević, Verunica, Mustać, Vuleta, Žunić, Kandasić…
- Do konca Drugog svjetskog rata bili smo zaselak Ražanca, reći će 90-godišnjak Mate Jović, šaljivđija od čovika koji je cijeli radni vijek radio u Riječkoj luci.
Od Marije i Zorke Jović doznajemo tko je najstarija mještanka, 99-godišnja Marija Jović.
- Prije turskih vremena ovdje su živjela hrvatska sela Pustojanci, Čakavci Veliki i Mali koji se spominju 1367., za vrijeme hrvatskih knezova Markovića roda Šubića iz Bribira, reći će Prižić.
Lutajući Jovićima, vižitavajući svaki dvor i cilo selo temeljito sam gledao, brojio, pitao i zapisivao.
- Imamo putujuću ambulantu, repetitor, dvije crkve, sv. Nikole Tavelića i sv. Marije Magdalene, groblje, brojne osmrtnice na oglasnoj tabli, područnu školu sa 16 učenika, dva igrališta, 5 bazena, 20-ak kaića, jedinstveno odmorište s pametnom pločom i klupama za sjedenje, MNK Jovići, maslinike, vinograde, voćnjake, košnice za pčele, 5 stada ovaca, svašta nešto, između ostalog nabraja društvo ispred dućana, uz zapušteno boćalište, oglasnu ploču i brod na suhom.
Najlipši na svitu i okolici
Nizbrdo, oko 1.000 metara je razvedena, kamena obala Podvelebitskog kana, Banov porat s brodicama i pogled prema Velebitu koji oduzima dah, kao da si na istinskom djeliću zemaljskog raja.
- Omiljena kupališta Jovićana su Radanovica, Vrulja, Dvogrlice, Baraćovo kupalo, Ikinca, Čelinka, nabraja gospodična Ana.
Topografski pojmovi od sjevera prema jugu: Radanovica, Kosa, Krš, Demanija, Gavranići, Plat, Baraćova glavica, Drače, Staništa, Stubline, Borina glavica, Prispa, Sumporna banja, a nazivi njiva: Juranovka, Jurčinka, Betovka, Bakmačovka…
- Nalipši na svitu su Jovići, ma na svitu i okolici. Mi smo centar svita jer ovdje je čisti zrak i more, plodna polja, domaća hrana, a ljudi dobre volje. Još da nam cesta ne ide kroz selo, gdje bi nam bio kraj, uglas će braća Luka i Lovre Pržić, učenici ovdašnje područne škole u koju iz kuće voze s biciklima i s kacigom na glavi. Svaka vam čast, vama i vašim roditeljima.
Nedjeljom je s početkom u 9.30 sati u crkvi sv. Nikole Tavelića sveta misa koju predvodi don Mario Sikirić, župnik. Nažalost zbog pastirskog pohoda zadarskog nabiskupa mons. Milana Zgrablića u moju župu sv. Kasijana nisam stigao. Hoću za sv. Mariju Magdalenu (22. srpnja) ili najkasnije za sv. Nikole Tavelića (14. studenoga), nebeske zaštitnika Jovića. Samo Božjeg blagoslova, zdravlja i mira.
- Krist ujedinjuje, a u korizmi ga dobrim djelima dostojno dočekujmo proslavljenog. Pokazujemo da Jovići imaju srca, da znaju osjetiti tuđu potrebu i bol te prema svojim mogućnostima pomoći drugima. Skromnim doprinosom možete nekom spasiti život, a život je svet i dragocjen, hvalevrijedna poruka je gospođe Jović te Stošić, Žunić i Pržić.
