Naziv mjesta Šopot, nadomak Benkovca, vezan je za slavenski svijet i za izvor vode, a to potvrđuje i i izvor u Šopotu, koji je iznimno značajno mjesto u staroj povijesti Hrvatske. A u aktualnom vremenu otuđenosti Šopoćani i Šopoćanke prava su rijetkost u Lijepoj Našoj. Gostoljubivi su, druželjubivi, vrijedni i radišni, nasmijani i pristojni ljudi koji putnika i dobronamjernika rado pozovu u svoje dvore jer druženje u nekom kafiću ili ispred dućana je nemoguća misija. Nema ih, osim gore u Benkovcu.
- Ljubavi i gostoljubivosti kod žitelja Šopota je u izobilju, često bi govorio, nažalost sada prerano preminuli, legendarni Željko Katuša, druželjubiv, topao, suosjećajan, plemenit, ljudina, čovjek s velikim Č koji je uvijek bio spreman na pomoć svakom.
Danas je ovdje Poslovna zona Šopot, agrotutizam, oko 30 kuća za odmor s bazenima i vilama, novo stambeno naselje, gradi se svakodnevno.
- Gradi se ozbiljno, promišljeno i održivo. Šopot sve više postaje centar ruralnog turizma na vratima Ravnih kotara i Bukovice, reći će Jadre Vuksan.
U razgovoru s točno 14 sugovornika svi se slažu da je osjećaj zajednice i kvalitetnijeg života kada je u pitanju odnos sa susjedima bolji i dinamičniji na selu u odnosu na grad.
Vina ka suza, mrsa za prste polizati
- Od okoline na koju se svatko može naviknuti do lakšeg obavljanja svakodnevnih obveza, manje sredine pružaju mnogo više od užurbanih ulica gradova, govori Ivan Vuksan, jedan od Vuksana kojih ovdje ima oko 40,
A u Vuksana “vina ka suza”, podrum je pun i mirisan. Vino se ispija uz domaće delicije, sir, pršut, perad i kruh ispod peke, zaboraviš na sve zdravstvene savjete i zabrane.
- Svi govore o “školovanom” vinu, ali nema do seljačkog vina učinjenog uz poneke dobronamjerne savjete stručnjaka. Koliko popili da popili Vuksanovog vina, ne boli glava. Tako je to kod šopotskih vinogradara i vinara, tvrdi Dejan Topalović, koji je u Šopot doselio u predvečerje Domovinskog rata, 1991.
Ivan Vuksan je uspješan OPG-ovac. koji se može pohvaliti s konobom s dušom, velikim kominom i u potkrovlju sušaram, u kojoj sve miriše po pršutima, pancetama, kobasicama, šokolom, što li već.
- Mrsa ima za prste polizati. Sve je po domaću i svatko će se zadovoljiti, guštati i tražiti još, poput kralja Salamuna mudro će Ivanova baka,95-godišnja Anđelka Vuksan – Anđa, najstarija mještanka.
Šopot kroz povijest ništa nije moglo slomiti i prelomit. Ni Mlečani, Turci, kuga, glad, Prvi i Drugi svjetski rat i poraće, ni razaranja u Domovinskom ratu.
Stradanje u velikosrpskoj agresiji
- Selo je stradalo u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Tada su srpski odmetnici uz pomoć JNA počinili masovni ratni zločin u ovom selu. Ubijeno je čak 11 mještana čija su imena zauvijek upisana na spomen kapelici Sv. Nediljice i u srcima, kazala je Ana Marinović.
Šopot je 1953. brojio 486, stanovnika, 1971. tu živi njih najviše, čak 572 stanovnika, dok je 1981. ovdje 505 stanovnika.
- U osvit Domovinskog rata u Šopotu živi 531 stanovnik. Hrvata ima 369 (69,43%), Srba 148 (37,87%), Jugoslavena 8 (1,59%), neopredijeljenih i nepoznatih 6 (1,11%), precizan je Kvartuč, čija je obitelj 1991. doselila iz Nadina, a jedan od najpoznatijih su preminuli poštar Ante i njegov praunuk Mirko u čijoj je kući prije 100 i više godina postavljena jedna od nosivih greda, kamena stijena iznad kućnih vrata teška čak 3,5 tona.
Rijetko pozitivna demografska slika
Prema popisu stanovništva 2001. Šopot broji 271 stanovnika, deset godina potom 281, dok prema Popisu stanovništva 2021. broji 326 stanovnika ili 45 stanovnika više, što je pravi raritet u općenitoj hrvatskoj demografskoj rupi.
- U 105 kućanstava žive Šopoćani i Šopoćanke prezimena: Knez, Mikulić, Vuksan, Ćusa, Vuksan – Ćusa, Marinović, Zrilić, Kvartuč, Katuša, Rogić, Čačić, Grubić, Pešut, Bačić, Guzić, Jurković, Savković, Krekić, Dereta, Kardum, Drača, Gagić, Topalović, nabraja mladolika Zrilić, opravdavajući se pritom ako je neko prezime preskočila.
Šopot je ipak najpoznatije kao mjesto pronalaska ulomka grede oltarne ograde s natpisom kneza Branimira. Prevažno je mjesto za starohrvatsku arheologiju, 1928. godine pronađeni su temelji starohrvatske crkve i glasovit natpis s imenom kneza Branimira. Kameni zabatni napis najstariji je dokument gdje se spominje ime Hrvat (+BRANIMIRO COM ... DUX CRUATORVM COGIT...)
- Nalazi se u zadužbini koju je hrvatski knez Branimir dao sagraditi, a dovršena je 892. godine. Na Crkvini ispod Grubića glavice pronađeni su temelji crkve. Crkva nepoznata titulara pronađena je na mjestu srednjovjekovnog sela Podbrižane u kojem se održavao Hrvatski sabor. U potpunosti je sačuvana sve do sredine 18. stoljeća kada je srušena. Pala je u zaborav sve do slučajnog otkrića ulomka oltarne ograde 1928., doznajemo u Zavičajnom muzeju Benkovac, u utvrdi Kaštel Benković.
Doseljenici iz Medviđe
Biti u Šopotu a ne spomenitu doseljenike Knezove iz Medviđe, bio bi to veliki grijeh. Naime, iako “Medviđari od vika do vika slave svetog Usika, Ushićenje ili Krstitelja sv. Ivana Glavosjeka”, glavna crkvena i obiteljska fešta Kneza iz Šopota je Velika Gospa.
- Prije gotovo 130 godina braća Martin, Roko i Mijat te njihov stričević Mate došli su ovdje u Šopot vidjeti, a potom su kupili veliko zemljište i započeli s gradnjom kuća u ovom naselju gdje su temelji starohrvatske crkve i glasovit natpis s imenom kneza Branimira. Preseljenje iz kamenog mora Bukovice na plodnu zemlju Šopota u potpunosti se ostvarilo 1.900 godine, temeljit je Ivica Knez.
Knezovi i obitelji Knezove krvi (Ceranja, Škara, Jurjević, Žilić, Jović, Prtenjača, Bačić, Čirjak, Čondić, Tomljenović, Krpina, Šarić) razasuti su diljem Hrvatske (Biograd, zadarske Ploče, Šopot i dr.) te inozemstva.
- Knezi ovdje u Šopotu imaju 25 kuća, nažalost u 14 kuća se stalno živi, a u 11 povremeno dolazi, sasvim iskreno će Ivica iz loze starosjedioca Martina Kneza koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu.
Nije nedostajalo ni priča u kojima su se oni stariji mještani prisjećali nekih prošlih vremena i kojima su mlađim generacijama pokušali prenijeti dio anegdota iz života.
- Nezaboravno. To treba doživjeti, u jednom će dahu gospodična Ivana.
