Maleno dalmatinsko, podvelebitsko naselje Ždrilo nedaleko Masleničkog mosta nalazi se između Vinjerca i Posedarja, a od Zadra je udaljeno 30-ak kilometara. Ima izlaz na Jadransko i Novigradsko more.
- Prava idila. Priroda, samo takva. Netaknuta, predivna svojim mirisima, okusima, bojama. Za one koji žive u užurbanom gradu takva je slika gotovo nestvarna, tvrdi Pere Šabić, Imoćanin na radu u Francuskoj.
Oni željni aktivnog odmora mogu posjetiti Nacionalni park Paklenicu i kanjon Zrmanje. Područje je bogato prirodnim ljepotama i plavim, čistim morem.
-Čista uživancija. Ždrilo za nas predstavlja oazu mira i tišine, mogućnost potpune relaksacije. Ne smeta nam ni bura koja ponekad dere pa dere. Ovdje se živi punim plućima, jednostavno se živi punim životom, uvjerljiv je Šabić, koji je slikovito, osebujno obnovio fasadu na ovdašnjoj autobusnoj postaji.
Život kao u priči
Ali mnogi volju brzo izgube pa radije biraju grad ili neko veće naselje kada shvate da u mjestu nemaju trgovinu, kafić, a i nema više legendarne gostionice, OPG-a Stina.
- Utihula je i škola, nema dječje vike i cike. Protekle godine imali smo jednog a ovu školsku godinu škola je zatvorena jer u Ždrilu nema učenika od prvog do četvrtog razreda. A i djece do školskog uzrasta ima ukupno četvero ili petero, kazala je 83-godišnja udovica Marija Knežević, koja je s obitelji 40 godina živjela u Rijeci.
Baka Marija ima dvoje djece, petero unučadi i petero praunučadi.
- Ovdje žene za svojim mužem i užom obitelji doživotno nose crninu, navodi vitalna baka Marija.
Kao samostalno naseljeno mjesto, Ždrilo postoji od popisa 2011. godine. Nastalo je izdvajanjem od Vinjerca, središta župe.
- Prema popisu iz 2011. imali smo 116 stanovnika, a prema Popisu stanovništva 2021. godine 94 stanovnika, 55 stambenih jedinica, od čega 44 za stalno stanovanje, rekao je jedan od petnaestak sugovornika prezimena Knežević, a kojeg drugog.
Propast pomorskog prometa, siromašno poljodjelstvo, nerazvijena opskrba i nedostatak ustanova, kao i proces inovacija i svijesti o boljem životu drugdje, uzrokovali su depopulaciju.
- U oko 35 kućanstava isključivo žive mještani prezimena Knežević. Ovdje je i gospođa iz Siska a posljednje dvije godine Šabić koji nam je obnovio i grafitima oslikao fasadu autobusne postaje, reći će Joso Knežević (77), koji je cijeli vijek proveo u riječkom Konstruktoru, a sad ga mući obećana obnova krova kuće.
- Ne znam gdje je zapelo, a dobio sam rješenje. Novinaru moj, možete li vi štogod pomoći, zavapio je barba Joso.
Gotovo cijelu subotu lutajući po i uokolo Ždrila obišao sam Rt Korotnjak, Veliku pećinu na Milinovači, kapelu na autocesti A1 kod novog Masleničkog mosta, Četvrtu Dragu, Travnik, Porat, Golubinku, Kusaču, Brinu, Banovce, Gaunaricu, Vlaku, Poljica, Divojačka Poljica…, tako nekako.
- Ovdje je pred početak Domovinskog rata živjelo oko 140 žitelja i odmah nas je bilo preko 40 dragovoljaca koji su bili slabo naoružani ali s velikim srcem, domoljubljem i vjerom u Boga stali na branik jedine nam domovine, ponosno će Ive Knežević (72).
Ždrilo nikada nije palo u velikosrpske agresorske neprijateljske ruke zahvaljujući ljudima koji su ga početkom devedesetih godina i Domovinskog rata uspješno obranili. Ne spominje se danas ni u jednom udžbeniku, premda je riječ o strateški važnom terenu, kako u obrani Zadra, ali i ostalih mjesta uz primorje i Dalmacije, pa tako i cijele Hrvatske.
- Hrabri i odvažni bojovnici zaustavili su neprijateljski prodor prema Pagu, a da su probili obranu za dvi ure bi bili u Pagu. S nama su bili žitelji obližnjeg Vinjerca, Vučijaka, Magaša, Ćoza, Žunića, Srzentića, odvažni bojovnik iz Slivnice i drugi. Nažalost, poginula su dva hrvatska viteza, u jednom će dahu dugogodišnji poznanik Ive.
Ive Knežević je prije 50 godina oženio svoju Mandu iz Rovanjske i ovog je ljeta u kolovozu s obitelji, rodbinom i prijateljima proslavio zlatni pir.
Naselje gdje more ljubi planinu
- Naša obitelj je blagoslovljena s dvoje djece, Goranom i Anitom, te s petero unučadi, razdragano će dida Ive, koji je bio pomorac.
Na blagdan sv. Ante (13. lipnja) ovdje je fešta, slavi se mjesni svetac, zaštitnik Župe sv. Ante Padovanskog i titular istoimene župske crkve u Vinjercu izgrađene 1652.
-Tada je ovdje najveća fešta, U Vinjercu se nakon svečanog misnog slavlja održava procesija vjernika s kipom sveca. To je najdraži, najlipši i najsvečaniji dan u godini od Ždrila do Vinjerca, naglasio je još jedan Ive Knežević, vitalni 74-godišnjak koji je za radnog vijeka bio u Jugoliniji i 30 godina na Remonkeru u Rijeci.
Podno moćnog Velebita, gdje more ljubi planinu, ne postoji sa sigurnošću dokument o prvom naseljavanju Ždrila.
- Ovdje je impresivni spoj prirode, planine i mora, mediteranske s planinskom klimom, tradicije s današnjicom, kazao je Ante Knežević, dobro znani dugogodišnji konobar Jadre u Zadru i deset i više godina u restoranu Zlatna luka u Sukošanu, nedaleko sadašnjeg Jose i Matanovih dvora.
Osim kapelice sv. Ante na ulazu u selo podignute za tragično poginulog 22-godišnjeg zadarskog košarkaša Tomislava Kneževića, farme kokoši nesilica Koka Tomcro Ivana i Ante Kneževića, plaže Divojačka Poljica nadnaravne ljepote, dječjih i višenamjenskih igrališta, doduše praznih, ovdje su između ostalog vile Didov Dvor i Bamovi te nekoliko kuća za odmor s bazenom. A do plaže Divojačka Poljica ili kako je neki nazivaju Prnjavica, možeš se gotovo dobaciti kamenom.
- Ždrilo je predodređeno za turizam, samo nam treba više dišpeta, odvažnosti za turističko poduzetnišvo, jer nam je to jedina životna injekcija. Svaki će pomak biti važan jer je u Ždrilu ostalo tek devedesetak žitelja, a dice je sve manje, poručio je prijatelj Ante, dok još s rive nije otplovio s barkom “uloviti koju lignju”.
