U subotu poslijepodne poskok je ugrizao muškarca kod Obrovca. Mještani su za Večernji list kazali kako je čovjek u četrdesetim godinama, inače mještanin Kruševa, imao sreće i preživio ugriz poskoka.
-Poskok ga je ugrizao u ruku dok je bio u šumi kod Kruševa. Jako brzo je došla hitna pomoć i dala čovjeku protuotrov. Čuli smo da će se izvući. Možda je poskok prije nešto drugo ugrizao pa je imao manje otrova, pa je zbog toga srećom preživio. Još pamtimo kako je prije puno godina ovdje jedna žena umrla nakon ugriza poskoka - ispričali su mještani za Večernji koji je iz zadarske bolnice dobio informacije o stanju pacijenta.
-Dobro je pacijent. Na vaskularnom odjelu kirurgije se nalazi i primio je dva protuotrova i neće trebati operacija jer pomažu i oblozi. Ipak još to ne možemo znati do kraja. Sada se pacijent odmara, jak je i bit će dobro. Bilo je već ugriza ove godine, a najbitnije je da žrtvi odmah bude podvezano iznad mjesta ugriza i da čim prije dobije protuotrov- kazale su sestre u zadarskoj bolnici. Uvijek treba znati izvesti podvezivanje u slučaju ugriza poskoka kako ne bi nastupio potpuni prekid cirkulacije krvi i, ako to traje dugo, može nastupiti amputacija podvezanog uda (noga, ruka) - rekao je jedan zadarski infektolog Za Večernji list-.
Inače, u prvim danima rujna poskok je uočen i u samom centru Splita.
U najvećem dalmatinskom gradu, samo u posljednja dva dana vatrogasci bilježe čak tri intervencije potrage za zmijama. U petak je poskok uočen u središtu grada, na parkiralištu, stotinu metara od osnovne škole i dječjeg igrališta. Na teren su odmah izašli vatrogasci. Najopasnija europska zmija nije pronađena, ni dan nakon što su ga uočili građani, opasnoj zmiji ni traga ni glasa: Dobra je vijest da su u splitskoj bolnici spremni za sve moguće scenarije, saznaje RTL.
Poskok (lat. Vipera ammodytes) je vrsta najotrovnije i najopasnije europske zmije iz porodice ljutica. Živi na kamenitim i sunčanim područjima južne Europe i Male Azije. Područja rasprostranjenosti obuhvaćaju sjevernu Italiju, Ticino, Južnu Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Makedoniju, Rumunjsku, Bugarsku i Malu Aziju u Kavkazu.
U Hrvatskoj živi i na otocima: Krku, Pagu, Viru, Ugljanu, Pašmanu, Korčuli, Hvaru, Braču i Mljetu. Nalazimo ga i u Lici, na Medvednici, Žumberku, Banovini, Kordunu, Gorskom kotaru, Kalniku, Istri, Zagori i Hrvatskom Zagorju.
Boja je promjenjiva, pa mu je leđna strana siva, žuta ili smeđa s tamnom cik-cak prugom. S trbušne strane je bjelkast s crnim točkama. Mužjak naraste do 1 metar. Na Velebitu su zabilježeni rijetki primjerci koji premašuju tu veličinu, a ženke su manje od mužjaka. Uz izlomljemnu prugu na leđima, prepoznatljiv je po trokutastoj plosnatoj glavi, okomitoj zjenici i roščiću na vrhu njuške, u ustima ima dva duga otrovna zuba povezana s otrovnom žlijezdom. Jezik mu je dug i rašljast. Pomoću njega osjeća opip i miris. Pari se potkraj travnja do početka svibnja, a ženka od rujna do listopada okoti 10 do 20 mladih, koji odmah poslije izlaska iz majčina tijela probiju nježnu opnu jajeta.
Poskok živi do 15 godina. Neprijatelji su mu ptice grabljivice i male zvijeri, posebno orao zmijar i mungosi. Voli suha kamenita područja s dosta grmlja. Aktivan je većinom noću, a danju sklupčan spava probavljajući hranu. Sporiji je, tromiji te otrovniji od riđovke. U hladnijim krajevima spava zimski san. Posebno je opasan u jesen, kada se penje na drveće gdje dočekuje ptice, a tada lako strada i čovjek, ako neoprezno prolazi i dotakne ga.
Ugriz poskoka za ljude može biti smrtonosan. Čak i netom izleženi mladunci dugi od 15 do 18 cm, opremljeni su otrovom i otrovnim zubima te mogu zadati vrlo ozbiljan i opasan ugriz. Otrov se pretežno sastoji od hemotoksičnih tvari, koje zgrušavaju krv i izazivaju šok. Njegov snažan otrov može ubiti manje kralješnjake u roku od nekoliko sekundi. Za čovjeka je smrtna doza u prosjeku 25 - 40 mg ovisno o dobi, zdravlju i mjestu ugriza. Snaga njegovoga otrova čak je jača i od nekih kobri, prvi simptomi trovanja su bol i/ili oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1 cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Ugriženog treba što hitnije odvesti liječniku, uz što manje samostalnog kretanja, da mu pruži djelotvornu pomoć simptomatsku terapiju i/ili protuotrov - injekciju protuotrova (seruma).
Prema statistici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ukupno od 2011. do 2015. u hrvatskim bolnicama i ambulantama hospitalizirano 124 osobe zbog doticaja s otrovnim zmijama, što je oko 25 osoba prosječno na godinu. Četiri petine ugriza dogodilo se tijekom toplih mjeseci, od početka svibnja do kraja kolovoza, uglavnom u svibnju i lipnju. Istraživanja ističu da prosječna učestalost ugriza otrovnica u Dalmaciji iznosi godišnje 5,2 na 100.000 stanovnika. Ugrizi poskoka (Vipera ammodytes) bili su češći od ugriza riđovke (Vipera berus), a od ugriza su stradavale sve dobne skupine, a najčešće (46 posto) stariji od 50 godina, te djeca i adolescenti u dobi od 0–19 godina (27 posto). Od ugriza otrovnica uglavnom je stradavalo seosko pučanstvo za poljoprivrednih radova.
U narodu se pričaju legende o poskokovom skakanju i o njegovom savijanju u kolut i kotrljanju nizbrdo. To su priče nastale zbog ljudskog straha jer je poskok vrlo nepredvidiv i njegov je ugriz među najbržim od svih zmija. Poskok može pužno smotati stražnji dio tijela pa onda uzdignuti prednji i brzo ga izbaciti naprijed da ugrize žrtvu. Doseg takvog skoka je 40 centimetara.
Plijen osjeća po mirisu i uglavnom ga dočekuje, čekajući ponekad danima. Kao i sve zmije, može dugo izdržati bez hrane. Hrani se uglavnom miševima, pticama i gušterima, ponekad krticama, drugim zmijama i sljepićima. Zabilježeni su i slučajevi kanibalizma. Svoju žrtvu najprije usmrti otrovom, a onda je guta...
