Premda je puhala jaka bura u malom mjestu Smilčić u sastavu grada Benkovca u zaleđu Zadra, ista nije spriječila Marija Batura, nositelja istoimenog OPG-a, da nam s ponosom pokaže svoje nasade breskve, maslina te ozbiljne površine pod povrćem.
Malo je ovo mjesto sa svega 200-tinjak stanovnika gdje Batur razvija i proširuje svoju proizvodnju, a planovi su mu i dalje napredovati.
Poljoprivredom se, kaže, bavi cijeli život, iako je do prije 12 godina bio i zaposlen u jednoj tvrtki u okolici. Tada je polako podizao nasad breskve i odlučio da mu poljoprivreda postane osnovna djelatnost. Breskvu je zasadio na pet hektara, ali je nasad smanjio jer se pokazalo s vremenom da ona i nije tako isplativa stoga je sada ima na tri hektara.
Cijena do krajnjeg kupca naraste za 300 posto
"Imam još i masline na dva hektara, te povrće na 15-ak, na kojima uzgajam mladi krumpir, mladi kupus, kelj i mladi luk", ispričao nam je ovaj poljoprivrednik višestruko nagrađivan za svoje maslinovo ulje: "Osvojio sam na Danima masline dva puta zlatnu i jednom srebrnu medalju", zadovoljno je rekao. Plan mu je u budućnosti otvoriti uljaru koju bi koristio za vlastite potrebe.
U radu mu pomaže cijela obitelj te sestra, a od ovog ljeta zaposlili su i dva stalna radnika: "Sezonski nas bude 7-8 u poslovima u polju", kaže te dodaje da je teško naći radnike od sezone do sezone te da bi ih zadržao, posla treba imati preko cijele godine, zbog toga se i odlučio na raznoliku proizvodnju.
Voće uglavnom prodaje na veliko u Zadru te u neke lokalne trgovine. Devedeset posto vlastitih sredstava uloženo je u nabavku mehanizacije za obradu tla te samohodnu platformu za berbu, a prije dvije godine prošao je na natječaju za male poljoprivrednike gdje je s 15 tisuća eura nabavio dodatne priključke i nove sadnice maslina.
"Najviše me tišti tržište, nama su otkupne cijene jako male, do krajnjeg potrošača one narastu ne duplo nego troduplo. Primjerice, breskve se meni plate 1,20-1,50 eura, a dalje nigdje ne možete kupiti ispod 4-5 eura te iste moje breskve". Njemu je, kaže, dovoljno to što on dobije, jer da nije tako propao bi, ali pita se zašto se krajnjem kupcu toliko naplaćuje.
Bez navodnjavanja proizvodnja tamo ne bi bila moguća
I ova proizvodnja, kao i druge, podložna je vremenskim utjecajima, stoga je pravi izazov postići dobre prinose kada su temperature, kaže Batur, danima bile oko 40 stupnjeva Celzija i kada od svibnja do rujna ne padne kiša.
"Bez navodnjavanja se ništa ne bi moglo postići. Čak su i stoljetne masline koje imaju duboko korijenje patile ovu sezonu", ispričao nam je. Tada je, nadodaje, u rujnu i listopadu opet pala prevelika količina kiše što također nije bilo poželjno. U kolovozu je maslina stagnirala zbog vrlo jakog sunca, baš u trenutku kada je trebala proizvoditi ulje, te su zbog toga sada mali postoci ulja u plodu.
Batur navodnjava svoje kulture od samih početaka uzgoja, no od prošle je godine prešao na Pipelife sustav navodnjavanja po preporuci poznanika. "Uspjeli smo ostvariti dobre prinose unatoč tim ekstremima", naglasio je te pojasnio kako kap na kap cijevi koristi u voćnjaku i masliniku, dok kod povrća koristi kombinaciju kap na kap jednogodišnjih traka i rasprskivača.
Preko navodnjavanja radi i prihranu svih kultura, što mu uvelike smanjuje posao. "Vodu crpim iz akumulacijskog jezera Vlačine kojeg nam je omogućila županija te iz vlastitog bunara", priča nam. Trake funkcioniraju tako da ih se nakon sezone miče s polja. Kod kupusa je to, primjerice, 70-ak dana. Tada za novu kulturu idu nove trake.
"Kap na kap je u startu najekonomičniji sustav koji možete izabrati. Ovdje se voda ne rasipa, već se točno u određenoj fazi u određenim količinama daje biljci za njen rast i razvoj", poručio je Davor Gajšek, product menadžer u Pipelife Hrvatska. On uvijek ističe kako se ovakav sustav planira i izračunava točno u kap.
Visok prinos unatoč klimatskim ekstremima
Kupus od dana presađivanja, krumpir od faze intenzivnog rasta (oko svibnja) do vađenja, a voćke i masline od početka intenzivnog rasta ploda svaki je dan zalijevao. Tu nema napajanja korova i uzaludnog bacanja vode, a ona se biljci pušta "obročno" - svaki dan po malo.
"Naravno da maslinik koji je star dvije godine i onaj star 14 godina nemaju iste zahtjeve za vodom te da kupus u početnim fazama rasta i razvoja ima znatno manje zahtjeve nego kasnije", pojašnjava Gajšek. Ističe kako je i krumpiru voda svaki dan bila potrebna budući da je on u svom sastavu ima preko 80 posto.
A kako se sve to odrazilo na prinos? Prema Baturovim riječima, vrlo zadovoljavajuće. Ostvario je 25-30 t/ha mladog krumpira, onog zrelijeg i preko 30 t/ha. Njega predaje tvrtki Agrovelebit s kojima surađuje više godina. Sam dokaz da su njegovi usjevi za primjer je i to što je ova tvrtka prošle i ove godine organizirala Dan polja na njegovoj njivi gdje su prezentirali sorte krumpira tvrtke Germicopa i Danespo koje su najpovoljnije za mediteransko područje.
Budući da kupusnjače vole osvježivanje preko lista odnosno nadzemnog dijela biljke, tada se u noćnim satima pale rasprskivači koji glume kišu. I to mu je također dalo jako dobre rezultate - velike, čvrste i zdrave glavice.
"Oni ne razbacuju visoko kao kod nekih ostalih metoda, ide se od 50, 80 centimetara, pa do nekih 1,10 metara. Biljka dobiva ‘finu kišicu‘ koja će je osvježiti prilikom visokih temperatura", dodao je Gajšek.
Za razliku od prethodnog sustava koji je imao, Batur ističe da je kod Pipelifea prvenstveno vidljiva kvaliteta materijala te cijena koja ih prati, sustav se manje štopa, a stručna podrška tu mu je, kaže, kad god je potrebno.
Ova tvrtka ima na području Hrvatske pet velikih distribucijskih centara (Osijek, Pula, Split, Dubrovnik i dva u Zagrebu) opremljenih gotovo svim dijelovima i potrebnim materijalima tako da se u slučaju mehaničkog oštećenja, glodavaca ili nečeg trećeg, problem vrlo brzo može riješiti.
"Naša podrška je uvijek tu, bez obzira na sve. Nismo tu samo da trgujemo, već da surađujemo i stvaramo dobre rezultate", poručio je Gajšek za kraj.
