Malo ljudi zna da je mjesto Vrsi poluotok koji ima 35 kilometara obale. Za sebe kažu da nisu ni boduli ni otočani, ali da su pomorsko, odnosno primorsko mjesto svakako jesu...
U uvali Jaz nalazi se park Vrških pomoraca u kojemu se nalazi kip Sv.Nikole s kapelicom u obliku jedra, brodsko sidro i ruža vjetrova. Na ulazu u Vrsi se nalazi sidro, a kod župne crkve je kip u bronci posvećen vrškim pomorcima iseljenicima, koji su ostajali u inozemstvu,nakon što bi se ukrcali na brod. Malo koje mjesto ima toliko obilježja posvećenim pomorcima, kao što imaju Vrsi.
Pomorstvo datira od 1850. godine...
Neven Predovan predsjednik Udruge pomoraca Sv. Nikola Vrsi nam tako kaže:
-Po našoj evidenciji, koju čak i nemamo kompletnu u pisanom obliku, u Vrsima imamo negdje više od 300 pomorskih knjižica koje su evidentirane, a po sjećanjima starijih mještana i pomoraca Vrsi su dali oko 750 pomoraca. Po našim saznanjima pomorstvo u Vrsima datira još od 1850. godine, jer u našoj župnoj crkvi postoji kip svetog Nikole kojega su donijeli naši pomorci iz Italije. Vrsi je oduvijek bilo pomorsko mjesto i doslovno nema kuće koja nije dala makar jednog pomorca, a u nekim kućama su i djed i sin i unuk, dakle cijela generacija, navigavala.
Sada se na brod ide ciljano i uglavnom idu školovani ljudi, što je dobro i tako treba biti. Prije su ljudi na more išli iz puke potrebe za preživljavanjem i neimaštine. Vrsi su bilo težačko i siromašno mjesto i kako bi se priskrbila, koliko toliko, bolja budućnost za svoju obitelj i sebe, ljudi, odnosno djeca nakon završene osnovne škole su odlazila na more. Dakle nije bilo mogućnosti za školovanjem, a more nam je značilo bolju egzistenciju. Trenutačno u Vrsima ima oko 1800 stanovnika, ako uzmete u obzir da ih je preko 700 bilo na moru, u odnosu na broj stanovnika, mi s ponosom kažemo da smo najpomorskije mjesto na svijetu.
Veze i partija
Kako je Vama bilo otići na brod sa 16 godina u ono vrijeme?
-Kada sam završio osnovnu školu u kojoj sam bio vrlo dobar đak, imali smo veliku obitelj i nije bilo druge nego otići na more. Ja u Zadru do tada nisam ni bio nego kada sam došao napraviti pomorsku knjižicu, i to me je otac vodio za ruku da je napravim. Toga se vrlo dobro sjećam i taj dan nikada neću zaboraviti. Teško se tada bilo ukrcati na naše brodove jer si morao imati ili dobru vezu ili biti član partije. Tako da sam sa ja 16 godina otišao na stranca. Otac me je doveo u Zadar, sjeo na vlak i tada sam otišao kao mulac u Bugarsku u grad Burgas na Brod Taras. Na brodu sam, s obzirom da mi je majka bila s Krapnja, upoznao ljude koji su poznavali moju majku i tako su me prihvatili i primili kao svoga. Takvih slučajeva poput moga je bilo puno, s tim da se dosta njih ukrcavalo i u Genovi. Mi smo dobivali poslove koji bi nam davali, a doseg bi nam bio vođa kormilara, palube, kuhara. Vrlo malo je ljudi došlo do titule zapovjednika u ono vrijeme. Na prvom brodu sam proveo 13 mjeseci, tada sam prešao na slobodnu plovidbu u Šibenik. Tamo sam ostao pet godina. Onda sam razmislio, obzirom da se tada na brodu ostajalo i po godinu dana, kako nastavim li tako, neću vidjeti niti djecu, niti ženu, niti obitelj, odlučio sam se za Jadroliniju koja je povezivala naše otoke i bila u našem moru, i 40 godina sam proveo na njoj do mirovine.
Nedostaje li Vam more?
-Pa ne u tom smislu jer ga imamo u mjestu. More ima svojih čari, naročito kad si mlad je upoznaš svijet, a kako sam radio na Jadroliniji, upoznao sam i našu obalu i nema otočića kojega ne poznajem. S druge strane kako smo radili 15 ili 30 dana na moru, a isto toliko bili bismo doma, nije se stvorila, kako mi kažemo, patina da sam toliko ogreza u moru i željezu i da ne možeš bez njega.
Jedini u Hrvatskoj
U Vrsima već 20 godina djeluje Udruga pomoraca Sv. Nikole kojoj ste i predsjednik?
-Da, tada je grupa entuzijsta, pomoraca, koji su već bili u mirovini na proslavi Sv. Nikole, kada imamo i procesiju, na jednom druženju zajedno sa tadašnjim župnikom don Tihom Vulinom odlučila osnovati udrugu obzirom na tradiciju koju održavamo, a i pomorsko smo mjesto. Prvi predsjednik Udruge je bio Josip Perinić-Danin, Josip Perinić-Cjole bio je blagajnik, a tajnik je bio Stojan Milutin. Svrha udruge je da očuva našu pomorsku tradiciju. Tada nas je bilo svega desetak, no 2013. godine upravo zahvaljujući Cjoli, koji je proširio glas po mjestu o nama, udruga danas broji oko 160 članova. Kao takva, naša Udruga pomoraca je jedina u Hrvatskoj, jer mi okupljamo pomorce svih zvanja, počevši od mornara do kapetana. U našoj udruzi je i pet žena koje su plovile. Cilj naše udruge je promicanje istine o Vrsima kao pomorskom mjestu, jer se do sada nije za nas toliko ni čulo. Ja sam kao predsjednik udrugu počeo voditi 2014. godine, imamo po statutu nadzorni odbor i radni odbor.
Pomorska manifestacija
Održali ste velik broj sada već prepoznatljivih manifestacija vezanih uz pomorstvo?
-Čuvajući pomorsku tradiciju Vrsi mi čuvamo pomorsku tradiciju Zadarske županije, a samim time i Hrvatske. Mi smo pomorska zemlja, a kruh pomoraca nije baš lagan i ne bi bilo dobro da se to zanimanje, koje je i Vrsima, a i nama svima donijelo i kulturološki i ekonomski napredak, tek tako ugasi. Pomorci su postali vrški brand pa se ispred naše općine tako nalazi pano na kojemu piše- Dobro došli u mjesto Vrsi- mjesto pomoraca. Na našoj proslavi Sv, Nikole dolaze ljudi iz cijele Zadarske županije pa i šire, napravili smo i izložbu fotografija iz pomorskog života Vrsi. Napravili smo i okrugli stol na temu More, brodovi i Vršani, koji je bio jako dobro prihvaćen. Organizirali smo i Pomorsku večer iz Vrsi, snimali su nas i za emisiju More, snimili smo i film pod nazivom Sedma kora itd. Dobili smo i priznanje od Ministarstva, pomorstva što je za nas velika čast.
Organiziramo i manifestaciju povodom svjetskog dana pomoraca, koja je lani trajala četiri dana, Ministarstvo pomorstva je bilo pokrovitelj, kao i Zadarska županija, Općina Vrsi i Turistička zajednica. Nastupila je klapa sv. Juraj i nadamo se kako će sve preći u tradiciju. Moram se zahvaliti našoj lokalnoj samoupravi jer nas podržava u svemu. Cilj nam je napraviti i monografiju o našoj pomorskoj tradiciji, a isto tako u planu nam je napraviti i pomorsku kuću kada dobijemo prostor koji bi bio adekvatan nečemu takvome...
Naša je želja, jer uz cijelu našu tradiciju koju imamo, da se neki brod nazove po našem mjestu. Prvenstveno tu mislim na naše kompanije jer nije bilo kompanije gdje nije bilo Vršana. Nadamo se da ćemo to ostvariti jer bi to, na kraju krajeva, bio i red...
