Najorginalnije sukošanske Babe luže, ružne maškare ili zvončari s vrećom luga, predstavljaju posebnost ovoga kraja i prenose kulturno naslijeđe na mlađe generacije.
- U režiji i po scenariju Matea Grginovića, započelo je snimanje dokumentarnog filma koji će biti prikazan na državnoj televiziji i priložen zahtjevu za upis u Registar nematerijalnih kulturnih dobara RH, istaknuo je Andrija Vanjak.
Naime, Babe luže, pored Trke tovara, Memorijala kenje Viole i slasnog sukošanskog jela "čufrit" ili tripica s janjećim nogicama, Sukošanci žele sačuvati od zaborava i upisati u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, kao nematerijalnu kulturnu baštinu.
Snimanje povijesnog filma
- Sve je započelo u konobi u Staron selu gdje su sukošanske Luže pričale povijest i svoje maškarane dogodovštine. Vrhunac je bio na Poklade, nezaboravno, reći će Sukošanci.
Ružne maškare možete vidjeti samo u Sukošanu i to na pokladni utorak. Maškaraju se samo muškarci i to ne bilo kako, već u "Babe luže". Obučeni u staru odjeću, zaogrnuti ovčjim runom, na glavi mizerije (ovčje ili kozje mišine), oko pasa zvona i razna druga čuda, u ustima trumbeta ili pištac, u ruci vrića puna luga (pepela), a na ramenima Did, krivac za sve nevolje i nedaće, kaže Joso Sudinja Dorkuja.
Babe luže, zvončari s vrećama luga, jedinstvene su maškare u Hrvatskoj i na cijelom Mediteranu. Slični su im tek Halubajski zvončari iz Istre. Poganski su kultovi pretvoreni u junačke, na koncu i u puku zabavu.
Sve je saživjelo početkom 20. stoljeća, prije više od 120 godina, kad je obitelj Josipa Vlaha iz istarskih Matulja doselila u Sukošan i sa sobom donijela karnevalski običaj zvončara. Kako su maškare do Poklada, dan prije Pepelnice i početka korizme, tako su na incijativu Ivana Smolića Lapćine maškare u vrećama nosile lug. Pritom su mještane lužali, pepeljali i uz znak križa na njihovim čelima izgovarali riječi: "Obratite se i vjerujte evanđelju", objašnjava Vele Šanduka Bepov.
Ludovanje, veselje, pjesma
Nakon što, uz pjesmu i zaglušnu zvonjavu, obiđu cijelo selo i uđu u svako dvorište ostavljajući za sobom trag pepela s prvim mrakom sakupljaju se na Gornjim vratima gdje lužaju sve nemaskirane mještane i goste. Svaka grupa ima svoga "dida" (krivca za sve nevolje u protekloj godini). Nakon ludovanja i čitanja optužnice, zapale se "didovi", skidaju se maske i završava vrijeme poklada, a započinje vrijeme korizme.
- Nije ni lako hodati i po nekoliko kilometara, zavriti u što više domaćinstva, poisti i popiti. Treba za to biti rođen i imati mota, objašnjavaju iskusni i dobro oznojeni zvončari Vuk, Tome-Božo i Lota, Pito, Dorkuja, Kesa, Crnko i dr.
Nakon fažola s kobasicama mešta Hrvoja Veleslavića Pape i druge okrijepe sve završava navečer na trgu Gornja vrata kada Babe luže optuže i zapale Dida, krivca za sve nedaće u protekloj godini dana. Potom je sa zvonika sv. Kasijana zazvonila ponoć i započela 40-dnevna korizma - vrijeme odricanja, molitve i dobrih djela.
