Na 27. Vinkovu u Stankovcima, najdugovječnijoj ovdašnjoj vinskoj smotri, među 116 pristiglih uzoraka vina iz Zadarske i Šibensko-kninske županije (Sjeverne Dalmacije) Tomislav Grbić imao je najbolje crno vino Merlot s 90 bodova, ujedno i najbolje ocijenjeno vino na smotri, a Denis Rako (Vina otoka Paga) najbolje bijelo sa Chardonnayem od 85,67 bodova te su uzeli šampionske pehare i titule. Govorimo o mladim vinima koja se koliko-toliko razviju do zapovjednog vinskog sveca Sv Vinka, s kojim počinju radovi u vinogradu, a u čast kojem se već 27 godina održava Vinkovo u Stankovcima, s čime je otpočelo ono što nazivamo zadarskom vinskom revolucijom koncem prošlog stoljeća nakon Domovinskog rata.
Godina “odbačenih” vina
Priznanje za najbolju Maraštinu otišlo je OPG-u Mate Sladića iz Plastova, kraj Skradina, s 83 boda i srebrnim priznanjem, a Plavinu je najbolju donio Marko Grdović iz Sukošana, a uzela je broncu sa 78,33 boda. Ova su dva priznanja izraz poticanja njegovanju autohtonih tradicijskih sorti ovog kraja. I ovdje se dodijelilo i priznanje za najbolje ružičasto vino odnosno Rosé, a što se počelo učestalo događati posljednjih godina otkako se ovdje (kao i u svijetu) sve više rade ta vina te ih je sada redovito dovoljno (pet ili više) da se dodjeli posebno priznanje. Nagrada je otišla OPG-u Mate Duševića za zlatni rosé od 85 bodova, a ovdje kažimo da se naši enolozi, koji sačinjavaju povjerenstvo i ocjenjuju vina, iznimno rijetko odlučuju roseima, čak i kada su zreli, a ne tek mladi, dati toliki broj bodova.
No dio navedenih vam bodova otkriva zbilju ove vinogradarske pa onda i vinske godine, koju označavamo “zahtjevnom i izazovnom” jer ne želimo reći - lošom.
Od 116 uzoraka vina 37 je odbačeno jer su manjkava, najčešće zbog oksidacije, ali i drugih manjkavosti. Zbog toga su vjerojatno organizatori, a riječ je o Općini Stankovci čiji je načelnik Željko Perica nastavio tradiciju i ne misli je gasiti, odlučio zajednički na binu (p)ostaviti sve dobitnike bijelih i crnih zlata. Naime bijelih je zlata bilo pet, crnih dvanaest, a ubacio se i onaj jedini zlatni rosé. Od 36 bijelih vina, 17 je odbačeno zbog mana, odnosno s manje od 70 bodova nisu preporučljivi za ljudsku uporabu bez korekcije struke, kod onog dijela koja su popravljiva. I od 12 Maraština dvije su odbačene, kao i jedan od pet roseea. Kod crnih je 17 odbačeno od 63, što je ipak bolji prolaz.
Stankovci privlače profesionalce i hobiste
Stankovci, kao i. prethodni. Nadin, naime osim profesionalaca ili “poluprofesionalaca” na tom putu i “s nogom na tržištu”, okuplja i niz hobista kao i mještana Kotara koja vina tradicijski rade za sebe.
No istaknuta zlata ipak nam kazuju kako su “majstori” a obično ih nazivam vinskim serdarima Kotara, i u takvoj godini napravili zlatna vina koja ćemo guštati. To je u većoj mjeri uspjelo znalcima i poštovateljima struke, a posebice ako su imali grožđe “iz kamena” dakle s kamenitih površina. Vidljivo je da su i mnogi vinski profesionalci (makar je reći da ih se dosta nije pojavilo na smotri) imali poneka vina tek za bronce. Metodologija ocjenjivanje je standardna: zlata od 85 i više, srebro od 80 do 84, bronca od 75 do 79, a ispod 70 bodova su vina koja imaju mane, a sva i nisu preporučjiva za piti, a na tržište i ne smiju. U takvoj klimatskoj godini iznenađenja nije bilo puno, odnosno dominirale su kraljevske crne sorte unijete iz Francuske, kod bijelih je također trijumfirao Francuz odnosno Burgundac - Chardonnay, a ipak se nekoliko Pošipa, u za njega katastrofalnoj godini, “dovuklo” do zlata, dok su poneku Maraštinu spašavala miješanja s Debitom. U crna zlata uvukao se i naš Crljenak, a iznenađenje nam je donio Sladić iz Plastova s Lasinom, ovdje manje više napuštenom, a izgleda vrhunskom sortom. Stjepan Vučemilović od zadnje ovdašnje bio je svojevremeno napravio pjenušac i od nje odustao, uz naznaku da joj njegovo tlo nije odgovaralo, a navodno traži siromašnije tlo, ali puno željeza,... U šibensko-drniškom području joj se vraćaju, a izgleda da bi valjalo i ovdje, jer je otporna i razvija dobre šećere i lijepe arome. Na žalost Privlačka bilina Šime i Frane Mustaća, čije napore s pažnjom pratim već godinama, i sad je navodno zbog oksidacija odbačena, no probati ću je svakako, uz oporavak, a u nadi da ćemo i ovu dragu mi autohtonu sortu vratiti upečatljivije u život.
Zabava uz Vukšićke bećare
Načelnik Perica naglasivši kako je ovo postao nezaobilazan događaj u kalendaru događanja u Zadarskoj županiji u tri temeljna razloga zbog kojih ova manifestacija treba ići dalje naveo je:
- Podizanje kvalitete vina, kroz informiranje i učenje...; razvoj natjecateljskog duha, a što je bitno za trud i poticaj, te popularizaciju vina ovog kraja.
Perica je zajedno s uvijek prisutnim županijskim poglavarom Danijelom Segarićem, i predsjednikom općinskog vijeća Markom Savićem podijelio priznanja. Vinara i gostiju je bilo toliko da je uz dvoranu Doma kulture postavljen i šator, program je kao i uvijek vodio Mihovil Brkić Mijo, dok su za zabavu bili zaduženi Vukšićki bećari. Druženje se proteglo dugo u ugodnu zimsku večer u Kotarima.
