Jutarnja kava i listanje tiskovine u kafićima ne može proći bez komentiranja o Hajduku i neispunjenim navijačkim snovima. O moliteljima ili kako ih pojedini pojedinci i mediju nazivaju klečatelji, posprdno i klečavci, koji od studenog svake prve subote okuplja muškarce koji klečeći mole krunicu za razne nakane. Dakako, i o tzv. narodnim obveznicama.
Bahmut, gdje su višemjesečne borbe Rusije i Ukrajine prouzročile smrt tisuća vojnika, a grad pretvorile u ruševine, odmakom vremena nekako je pao u drugi plan, zasad.
Pitanje broj 1. proteklih dana ipak je bilo jesu li narodne obveznice politički projekt ili se željelo omogućiti građanima povoljno i sigurno ulaganje kako bi svoju štednju koja je u bankama po niskim kamatnim stopama, plasirali po čak 12 puta većim kamatnim stopama.
Jedan od mojih jutarnjih kolega zamalo nije briznuo u plač. Dok je bio u dilemi “uložiti ili ne uložiti”, pitao za savjete, čuo razna razmišljanja, “zec mu utekao isprid nosa”, prošao rok za narodne obveznice.
A uložen je iznos od 1,85 milijardi eura, od čega su 1,34 milijarde eura uplatili građani, njih više od 43 tisuća uz kamatnu stopu od 3,65 posto. Građani su ekspresno upisali preko 10 milijardi kuna obveznica i mnoge skeptike, grintavce i mudrace razočarali. S pravom ili ne, koga više briga. Osim onih koji će ostvariti solidnu zaradu svojim ulaganjem.
Vaš Vele!
