Tradicijski božićni običaji temelj su obiteljskog zajedništva i kulturne baštine. Stoljećima su se generacije na ovim prostorima okupljale oko blagdanskog stola, njegujući običaje isprepletene s duhom zajedništva i ljubavi. Uz brzi ritam današnjeg života, mnogi su se od tih dragocjenih običaja iz prošlosti izgubili, stoga Vam donosimo kratak vremeplov.
Prof. dr. sc. Vanda Babić Galić, donedavno sveučilišna profesorica na zadarskom Sveučilištu, danas znanstvena savjetnica u Institutu za istraživanje migracija u Zagrebu, otvorila nam je vrata svijeta tradicijskih božićnih običaja zadarskoga kraja kroz iskaze starijih arbanaških i puntamičkih kazivača.
Paljenje badnjaka
Za Arbanase, predbožićno je vrijeme počinjalo blagdanom Gospe od Zdravlja, kada su se radile i prve predbožićne fritule.
- Slično je bilo i na području Puntamike, jedna od kazivačica ističe kako predbožićno vrijeme započinje osam dana prije samog Božića, što je običaj gotovo cijelog hrvatskog područja, kazala je Babić Galić.
U davnim vremenima, paljenje badnjaka bila je dragocjena tradicija, a najstariji pisani trag o paljenju badnjaka kod Hrvata nalazi se u Dubrovačkom statutu iz 1272. godine, kada su pomorci nagrađivani za donošenje badnjaka i polaganje panja u vatru na Badnjak.
- Stari kazivači u Arbanasima navode kako su običaji na Badnji dan vezani uz karakteristične radnje, odnosno polaganje panja badnjaka na ognjište, kao i njegovo svečano paljenje te unošenje slame u kuću, koja simbolizira slavu Isusova rođenja. Običaj paljenja badnjaka bio je poznat i na području Puntamike, no, prema kazivačima, u manjoj mjeri, što govori da su Puntamičani neke stare tradicijske običaje izgubili ranije nego Arbanasi, objasnila je Babić Galić.
Stanovnici Arbanasa ističu kako su se u prošlosti pridržavali običaja da Badnju večer provedu u bdjenju, simbolično obilježenom paljenjem panja badnjaka.
- Starije kazivačice u Arbanasima napominju kako je u vrijeme Badnjeg dana postojao i običaj postavljanja svilenog kuvertura (prekrivač za postelju). Taj čin bio je obvezan samo za taj svečani dan kako bi se u vrijeme Božića leglo u čistu postelju prekrivenu svilom. Možemo reći da je i to bio jedan od znakova slavljenja Božića te su ljudi za vrijeme božićnih praznika imali običaj živjeti malo raskošnije nego inače, kazala je Babić Galić.
Nemrs, kađenje kuće, zajednički objed
Običaji nemrsa bili su nezaobilazni tijekom Badnjeg dana, kada su se u domovima svi pridržavali tradicije jedenja ribe, a u bogatijim kućama stol je krasio i bakalar.
- Kazivači navode kako se većinom tih dana odvajalo za malo bolju ribu jer se ostalih dana oskudijevalo zbog siromaštva, a status bogatijih imale su rijetke obitelji u Arbanasima i na Puntamici. U svakoj kući se jela riba, a bakalar sa zeljem samo kod bogatijih, naglasila je Babić Galić.
Tradicija kađenja i blagoslivljanja kuće imala je ključnu ulogu u božićnim pripremama, pružajući obitelji i domu zaštitu od zlih i mračnih sila.
- Običaji kađenja kuća uoči Božića obvezni su dio tradicijske kulture Puntamičana, a taj se običaj zadržao i danas, kazala je Babić Galić.
Bez obzira na izazove modernog doba, danas se i dalje se nastoji njegovati tradicija zajedničkog blagovanja za vrijeme blagdana.
- U starije vrijeme u Arbanasima, osnovno je pravilo bilo da svi ukućani u isto vrijeme sjedaju za stol i zajedno ručaju ili večeraju, posebice se to poštivalo u vrijeme blagdana kao što je su Badnjak ili Božić. Puntamičani također ističu tradiciju zajedničkih blagovanja, a taj čin ostao je prisutan i u suvremeno doba te se kao takav nastoji prenijeti na mlađu populaciju, otkrila je Babić Galić.
Svinje, tuke, fritule, fermentunica
Svečanost Božića u Arbanasima dobivala je svoj početak već u prvim satima 25. prosinca, odmah nakon ponoćke.
- Prema arbanaškim kazivačima ponoćka bi se dočekala u svjetlu petrolejke jer za vrijeme takvih starih božićnih običaja u Arbanasima nije bilo struje. Nakon oglašavanja crkvenih zvona Arbanasi su se okupljali u crkvi na svečanoj misi, gdje se slavio Božić molitvom i pjesmom. Za Arbanase, pogotovo za tadašnju arbanašku mladež, ponoćka je bila jedan od najzanimljivijih događaja u godini jer je to bio jedini dan kad bi se ostajalo budno nakon ponoći, istaknula je Babić Galić.
Nakon svečanih misa, vjernici bi s radošću krenuli prema svojim domovima, gdje ih je čekao božićni ručak, obiteljski trenutak radosti i zajedništva.
- Bilo je obitelji koje su neposredno prije Božića kupovale svinje i tuke na sajmovima te su ih nastojale što bolje ugojiti do tog obiteljskog blagdana kako bi svi mogli jesti, bez susprezanja, jer su tadašnje obitelji bile mnogobrojne. Jele su se tuke i pečene kokoši, a kod bogatijih se blagovala janjetina, kazala je Babić Galić.
Fermentunica je, uz fritule, bila poznata slastica koja se pripremala na jedinstven način, obogaćujući blagdanski stol posebnim okusima i mirisima iz prošlih vremena.
- Osim poznatih fritula koje su se jele i uoči Božića, kao često poznatog kolača u većini obitelji ne samo na području Arbanasa i Puntamike, već i cijelog hrvatskog područja, valja istaknuti i nekadašnji kolač pod nazivom fermentunica. Međutim, za razliku od fritula, ovaj kolač nije ostao u tradiciji pripremanja slastica uoči božićnih blagdana, objasnila je Babić Galić.
Završetak ciklusa crkvenih blagdana
Božić je bio jedna od rijetkih prilika kada su stariji ukućani radosno darivali djecu.
- Darovi su bili veoma skromni, a djeca su običavala tih dana dobivati bajame koji su im prije nego bi ih pojeli služili kao sredstvo u različitim igrama na sreću. Na blagdan svete Lucije djeca su običavala ostavljati čarape na određenim mjestima jer su vjerovala kako će ih sv. Lucija darivati. Darovi su bili jako skromni, slično kao i uoči Božića, istaknula je Babić Galić.
Sveta tri kralja označavaju završetak ciklusa crkvenih blagdana i ponovno okupljanje obitelji, a u Arbanasima taj se dan posebno nazivao “zapovijedan blagdan”.
- Kazivači na području Arbanasa i Puntamike opisuju specifičnost vezanu uz običaj postavljanja figurica trojice kraljeva u jaslice. Postojao je običaj postavljanja jaslica na Badnji dan. Jaslice su se uređivale od mahovine i slame, a samo su rijetke obitelji posjedovale figurice Isusa i trojice kraljeva, navela je Babić Galić.
Duga povijest božićnih običaja u Arbanasima i na Puntamici svjedoči o bogatoj tradiciji, ali nažalost, tijekom vremena, mnogi od tih tradicijskih običaja i obreda su se ugasili.
- Arbanaški i puntamički običaji vezani uz Božić donekle su se uspjeli očuvati jer su ljudi na zadarskom području veoma naklonjeni očuvanju tradicionalnih vrijednosti i bogatstva. Valja istaknuti kako su arbanaški običaji vezani uz crkvenu proslavu bogatiji te se izdvajaju od crkvenih običaja na Puntamici, no zajedno čine snažnu kršćansku tradicijsku sliku i posebnost, kako grada Zadra, tako i zadarskog područja, zaključila je Babić Galić.
