Na sjednici održanoj 6. srpnja 2023. godine, Vlada je usvojila konačni prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i uputila ga u saborsku proceduru, točnije u drugo čitanje u Hrvatski sabor. Kako je pojasnio potpredsjednik Vlade i ministar Oleg Butković, predstavljajući zakon, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je u okviru Nacionalnog plana za oporavak i otpornost izradilo Nacrt prijedloga, a koji je Hrvatski sabor usvojio na sjednici održanoj 8. veljače 2023. godine.
Zakon je nakon izmjena i burnih rasprava u Saboru danas na dnevnom redu za glasovanje. Vrijedi tom prigodom podsjetiti na intervju koji je o ovoj temi Zadarskom tjedniku dao akademik Nikola Bašić. Naime, Znanstveno vijeće za turizam i prostor HAZU još je u studenome prošle godine uputilo znanstvenoj, političkoj i širokoj hrvatskoj javnosti, preporuke za poboljšanje novog Zakona, odnosno njegovog vraćanja na temeljitu doradu.
Zaštita nedirnute prirode
U preporukama se moglo pročitati da treba ukinuti mogućnost izdavanja koncesija u funkciji turizma na rok od 99 godina, kako bi se sačuvala tržišna konkurentnost. Osim toga, stogodišnje koncesije strateško bitnih obalnih područja, kakvih više nema ni u Africi, izravna su prijetnja geopolitičkoj opstojnosti hrvatske države. Dužinu koncesijskih rokova potrebno je usuglasiti s uobičajenim ciklusom investicijskog povrata u turizmu, a koji ne bi smio biti duži od 30 godina.
- Područja pomorskog dobra s obilježjima nedirnute prirode (terra vergine) treba izuzeti iz neselektivnih oblika koncesioniranja i preuzeti nad njima javnu odgovornost u cilju zaštite njihovog izvornog karaktera. Ta nedirnuta priroda nalazi se izvan područja naselja, turističkih zona, morskih luka ili institucionalno zaštićenih prirodnih rezervata pa zato nije “pokrivena” odgovarajućom razinom prostorno-planskih dokumenata i podzakonskih akata kojima se uređuju zahvati u prostoru. Na pomorskom dobru s atributima nedirnute prirode ne smiju se dopustiti nikakvi graditeljski zahvati koji bi se poduzimali u svrhu obavljanja gospodarskih djelatnosti u području koncesije, rekao je Nikola Bašić.
Primjer tkonskog Škrapinga
Bašić dodaje kako se na pomorskom dobru ne smije dopustiti isključenje javnog pristupa i fizičke propusnosti prostora ni u kojem obliku koncesije. Zato čvrsto zastupa stajalište da se u cjelokupnom području pomorskog dobra koje se nalazi izvan područja naselja, luka, turističkih zona i zona zaštićene prirode, koncesijska odobrenja mogu izdavati samo za one gospodarske djelatnosti koje su u odnosu na izvorna svojstva prostora dokazano neutralne, odnosno za one koje ne zahtijevaju nikakvo nasipanje, građenje i sl. To se poglavito odnosi na nježne obale nenaseljenih otoka koje su do sada ostale izvan bilo kakvog oblika institucionalne zaštite. Da je i u takvim uvjetima na pomorskom dobru moguće kreirati turistički proizvod, sjajan je primjer tkonskog Škrapinga.
Na pitanje o stajalištu Akademije glede ograđivanja plaža Bašić je kazao:
Ograđivanje plaža
- Nikad nije dovoljno isticati da je komunikacijska dostupnost i propusnost jedno od najvažnijih svojstava hrvatskog običajnog i pravnog nasljeđa u području obale i otoka. Hrvatski ljudi, kako oni koji žive na obali i otocima tako i oni koji obitavaju u različitim kontinentalnim područjima domovine, jednako su osjetljivi na svaki oblik ekskluzivnosti u korištenju pomorskog dobra, a pogotovo kada to znači njegovo isključenje iz opće uporabe fizičkim ograđivanjem. Bitno je istaknuti da se koncesijom, kako se to često pogrešno misli, nikome ne ustupa prostor, već se dopušta obavljanje određenih poslova u tom prostoru. Koncesijom se opća upotreba pomorskog dobra može stupnjevano ograničiti, ali se fizičko ograđivanje prostora može prihvatiti samo u iznimnim slučajevima i to samo u onim djelatnostima za koje Zakon nalaže takvo isključenje. Ni u jednom obliku turističkoga gospodarstva ne postoji Zakonom utvrđena nužnost fizičkog ograđivanja prostora. Oni koji su uvjereni da ekskluzivni hoteli moraju ostvariti pravo na isključivo korištenje makar i samo jednog dijela plažnog prostora, slijede predrasude iz kolonijalističkoga poimanja turističke ekskluzivnosti, koje su visoko razvijena i socijalno osjetljiva društva odlučno napustila. Da bi se razjasnilo kako je fizičko isključenje pristupa pomorskom dobru nepotrebno i neprirodno, a onda i društveno neprihvatljivo, pokušat ću slikovito objasniti: ulaz u svaki hotel, pa i onaj najviše kategorije, svakome je slobodan, a usluge koje hotel pruža daju se na zahtjev gosta. Zašto isto pravilo ne bi bilo primijenjeno i na plažu koja je u koncesiji takvog hotela? Pristup plaži je slobodan, a pristup usluzi - po želji i na račun konzumenta. Srećom, mi ne pripadamo onim egzotičnim područjima planete u kojima se sigurnost turista ostvaruje bodljikavom žicom. Zašto bismo fizičke barijere preuzimali kao paradigmu ekskluzivnosti, pa makar te ograde bile od zlata.
Odbačene preporuke EU
Važno je istaknuti i preporuku HAZU-a da se na pomorskom dobru Zakonom utvrde povlastice za domicilno stanovništvo onda kada je razvidno da te povlastice štite dugoročnu demografsku, gospodarsku, kulturnu održivost i otpornost krhkih otočnih zajednica. Primjerice, prednost pri dodjeli veza onda kada on služi tradicijskom gospodarstvu, pomorstvu i ribarstvu, priznala je i EU, referirajući se na članak 20 stavak 2. Direktive 2006/123EZ, ali je naš zakonopisac odbacio preporuku radi tobožnje diskriminacije na unutrašnjem EU tržištu.
U zaključku svog istupa Bašić kaže kako suvremeni turizam, nije samo gospodarski, nego i socijalni fenomen. Njegova opća socijalna održivost zasniva se na strategiji inkluzivnosti koja potiče socijalnu interakciju između turista i lokalne zajednice. Stoga je ideja o ekskluzivnom odvajanju turista i domicila fizičkim barijerama relikt prošlih vremena duboko suprotstavljen socijalnoj i kulturnoj održivosti turizma. Zbog svega navedenog, ograničenje opće upotrebe pomorskog dobra u području plaža treba riješiti plažnim redom koji se može pridodati pravilniku o kategorizaciji turističkog smještaja, a kojim se određuje stupanj ograničenja opće upotrebe pomorskog dobra u plažnom području sukladno kategoriji usluge koncesionara. I na kraju, najpoznatiji zadarski arhitekt kaže kako pomorsko dobro ne smije biti streljivo u rukama politike već nešto što je poviše toga jer obala pripada svim građanima Hrvatske.
