Već na samom ulasku na ranč “Wild Spirit” u susret nam je dotrčao predivan čupavi mačak Ante koji nam je maženjem poželio toplu dobrodošlicu. Nekoliko koraka dalje dočekao nas je živopisan prizor suncem obasjanih konja, a društvo su im pravila i dva psa. Sve brige i sav umor istog su trena nestali. Pomisliš da od tog trenutka ne možeš više poželjeti, no prava idila tek je uslijedila. Upoznali smo i ostale stanovnike ranča, točnije trogodišnjeg razigranog ponija, koze i zečeve. Dugo nismo imali priliku biti u tako dobrom i veselom društvu koje nam je odagnalo sve negativnosti i napunilo nas velikom količinom pozitivne energije.
Mala, a opet velika udruga
U potragu za ovim idiličnim i pitoresknim mjestom ne morate ići na drugi kraj svijeta, već je dovoljno da odete oko pet kilometara izvan samog centra Zadra i pronaći ćete Konjički klub “Wild Spirit”, udrugu osnovanu 2017. godine. Jedan je dio isprva bio na Bilom brigu, no onda su se nakon četiri godine preselili na Put Nina, gdje se nalaze i danas.
Udrugu je osnovala Dijana Milin Viskov, a 2021. godine u razvoj kluba uključio se i Tomislav Bakić.
- Kao zaljubljenik u terensko jahanje, živim na relaciji Rijeka - Zadar, na ovom sam području tražio klub u kojemu bi mogao rekreativno jahati. Nedugo nakon korištenja usluga kluba, prirodno i spontano pokazala se potreba za suradnjom, s obzirom na moj osnovni posao upravljanja i razvojem investicijskih i razvojnih projekata. Tako klub postupno razvijamo s tendencijom ka malom, ali kvalitetnom terapijsko-rekreativnom centru kojim bismo terapijsko jahanje podigli na višu razinu i društvu isporučili usluge za rehabilitaciju, osobito najmlađih članova društva, govori nam Tomislav.
Dijana je iskustvo stekla volontirajući u terapijskim udrugama, a čitava priča započela je zbog potreba Dijanine kćeri koja je također išla na terapijska jahanja.
- Mi smo s terapijskim jahanjem krenuli prije dvije godine, kada sam položila za instruktora aktivnosti pomoću konja za osobe s invaliditetom. Nije mi bio plan doći do ovoga sada, ali krenuli smo i eto, tu smo, kazuje nam Dijana koja se kao i Tomislav nada da će sve to dići na još višu razinu.
Članovi Udruge Svjetlo
Broj korisnika koji su trenutačno uključeni u terapijsko jahanje je 11 djece te 13 odraslih osoba s invaliditetom iz Udruge Svjetlo s kojima su u suradnju krenuli od rujna.
- Što se tiče djece, 60 % su djeca iz spektra autizma, no tu su i cerebralna paraliza, mentalna retardacija, višestruke teškoće, neurološka oštećenja, govorno-jezične poteškoće, zdravstvene teškoće... Kod odraslih s invaliditetom imamo isto mješovite teškoće, najčešće višestruke, oštećenje sluha, motorička oštećenja, mentalne retardacije, neurološke i zdravstvene teškoće, navodi Dijana.
I za članove Udruge Svjetlo ranč je utočište i izvor sreće.
- Obožavaju dolaziti. Jahanje i boravak sa životinjama. To je životinja od 400 – 500 kila, a Vi ju jašete, vodite... Mi im damo uzde, nevjerojatno koliko im to utječe na samopouzdanje. Povezuju se i s prirodom pa im to općenito utječe na kvalitetu života, otkriva nam.
Malo je reći da je konj najplemenitija životinja. Neopisiv je osjećaj samo stajati pored te krasne životinje, dok maženje, hranjenje iz ruku pa u konačnici i jahanje odvode u neke druge dimenzije. Sve smo to imali priliku iskusiti u sat vremena, no već smo se nakon tih 60 minuta osjećali preporođeno. S obzirom na navedeno, može se zaključiti kako aktivnosti pomoću konja s terapijskim ciljevima ne poznaju granice, a Dijana nas je upoznala s njihovim brojnim benefitima.
- Jahanje nam, ovisno o poteškoći, opušta spazme, jača trup, držanje, poboljšava balans, utječe na bolju probavu. Utječe i na koncentraciju, pažnju, opušta psihički i fizički, jača samopouzdanje, nabraja nam samo neke od pozitivnih učinaka terapijskog jahanja te dodaje:
- Ukoliko se dolazi redovito, što se tiče motorike, imali smo vidljive razlike kod par korisnika. Također, koncentracija, pažnja i socijalana interakcija kod većine naših korisnika je poboljšana, zatim pojava empatije koja do tada nije bila izražena, smireniji su i samopouzdaniji, posebno korisnici koji imaju priliku samostalno jahati, ističe Dijana.
Individualni pristup
Naglasila je i kako se terapijski ciljevi postavljaju individualno za svaku osobu na temelju poznavanja njezinih mogućnosti i ograničenja. Izuzev navedenih benefita, tu su također i oni fizički gdje se poboljšava mišićni tonus, povećava se snaga mišića, istežu se skraćene mišićne skupine, povećava se mobilnost zglobova, a poboljšava se i respiracija. Naravno, tu su brojni i psihološki učinci poput dobrog raspoloženja, motivacije, tolerancije, strpljenja, veće zanimacije za vanjski svijet.
Terapijsko jahanje također ima učinak na razvoj i poboljšanje govora te vidne i prostorne percepcije, ali isto tako neizostavan je i onaj socijalni faktor, pri čemu dolazi do, naglašava Dijana, razvoja poštovanja i ljubavi prema ljudima i životinjama.
- Djeca s poteškoćama i mladi s invaliditetom često su u kroničnom nedostatku društva i interakcije s drugom djecom pa zahvaljujući terapijskom jahanju imaju mogućnost razvijati socijalne vještine. Trudimo se da se uz jahanje i zabave, druže i opuste, grade samopouzdanje i steknu nova prijateljstva, nauče prihvatiti različitosti i ono najbitnije - da djeci pustimo da budu djeca, posebno se ističe u ovoj hvalevrijednoj udruzi.
Manjak volontera i razvojna ograničenja
Istaknuli su problematiku razvoja i etabliranja terapijskog jahanja na ovome području.
- Kako je poznato, udruge se financiraju kroz raznovrsne lokalne i nacionalne programe, a da bi se razvoj odvijao planski i temeljito, treba ispuniti niz bitnih administrativnih preduvjeta. Udruga se od osnutka samofinacira iz svojih aktivnosti i vlastitih izvora, a priprema se i za niz programa kojima će podići razinu svoje usluge te razinu materijalne osnove, odnosno opremu. Za razvoj ovakvog projekta potrebno je iznimno puno rada, volje i ljubavi prema ovoj disciplini, naglašava Tomislav te se pritom osobito zahvaljuje Zadarskoj županiji na podršci.
Zadarska županija je sufinancirala, otkriva nam, program inkluzivne radionice za djecu s poteškoćama i djecu bez poteškoća. Program je, navode, vrlo uspješan.
- Jako su bitne te inkluzivne radionice jer je nevjerojatno kako djeca u prirodi zaborave na razlike. Djeca s poteškoćama i ona bez druže se skupa, ne vidi se razlika, surađuju skupa, radi se. Stvarno u prirodi djeca budu djeca. Ovdje su svi skupa i to mi se stvarno sviđa, ističe Dijana.
Jedan od problema je i nedostatak volontera.
- Rad s konjima u svakom smislu je zahtjevan, ali ispunjava. Svakako bi nam dobro došao veći broj volontera, napominje Dijana.
Tomislav je istaknuo kako volonteri imaju velike benefite.
- Ako sagledate širu sliku, volonterima se pruža mogućnost direktnog rada s konjima i učenja općenito o radu s njima te terapijskom radu. Osim toga, oni koji to žele, s vremenom mogu konzumirati i jahanja, što je za neke i životno iskustvo. Imamo nekolicinu stalnih volontera za koje imamo samo riječi hvale s obzirom na njihovu volju i nesebičnost. Divni ljudi. Eto koristim priliku pozvati sve one koji žele razmijeniti svoje slobodno vrijeme za znanje i uživanje u prirodi s našim četveronošcima, poručuje Tomislav.
Ostale aktivnosti
Uz terapijsko jahanje, ovaj konjički klub nudi i brojne druge aktivnosti.
- Tu su rekreativno i terensko jahanje, organiziramo proslave rođendana i posjete škola. Mi smo više fokusirani na western jahanja, u Zadru i široj okolici jedini smo koji njegujemo taj stil jahanja. Trudimo se prakticirati natural horsemanship, konje jašemo na bitles (uzde bez žvale). To pokušavamo promovirati, iznosi Dijana, na što se Tomislav nadovezao:
- ...i konačno ste “na konju”.
