Obrana Zadra od napada srpskog agresora bila je početkom listopada 1991. jedan od najdramatičnijih događaja u povijesti grada. Još od 1202. i invazije križarsko-mletačke vojske na Zadar nije zabilježen takav obujam ratnih djelovanja u kojem je cilj bio osvojiti grad. Riječ je o događaju koji je proizveo mnoge kontroverze, ali suvremena historiografija ga naziva Bitka za Zadar kojom je uspješno zaustavljen srbočetnički agresor u pokušaju osvajanja grada.
Napad na Zadar počeo je 1. listopada. U tom trenutku hrvatske snage koje su branile Zadar imale su 2.300 ljudi. Činili su ih pripadnici MUP-a, ZNG-a i Civilne obrane. Pomoć je stigla iz Imotskog, odakle je stiglo 700 hrvatskih dragovoljaca, čime je ukupan broj hrvatskih branitelja iznosio 3.000 prema neprijateljskih 14.000 vojnika. Grad su napadale postrojbe Kninskog korpusa te mornarice i avijacije JNA. Hrvatske su snage najviše bile locirane na Bokanjcu, Bilom Brigu, Sokinom Brigu, Sinjoretovu, Ploči, Dračevcu te u Arbanasima. Kad je u borbama u BiH zarobljen major vojske Republike Srpske, nekad pripadnik postrojbi koje su navaljivale na grad, priznao je hrvatskim obavještajcima da je namjera Srba bila zauzeti Zadar. Međutim, za tu operaciju JNA nije imala dovoljno ljudstva napose zbog očekivanih uličnih borbi. Istovremeno, vojnike i srpske rezerviste Kninskog korpusa, plašilo se da grad brani 30-50 tisuća dobro naoružanih ustaša, lansirajući takve vijesti čak i preko službenih radiopostaja.
Popunjeni Kninski korpus
Kako je u svom sjećanju rekao tadašnji zapovjednik 112. brig. Marko Čulina, snagama 9. kninskog korpusa u prvoj fazi bila je zadaća uz potporu zrakoplovstva, topničku podršku i angažiranjem snaga vojnopomorskog sektora pravcem aerodrom Zemunik - Križ izbiti na crtu Dračevac - Stipčevića kosa - Vidilica - Bokanjac i stvoriti uvjete za prelazak u drugu fazu napada.
- U drugoj etapi trebali su deblokirati vojarne u gradu i rasjeći snage obrane i po dijelovima ih uništiti ili prisiliti na predaju te zauzeti grad Zadar s lukom Gaženica. Naša zadaća bila je upornom obranom na liniji Dračevac - Ploče- Vodovod - Bunar klikor - Bokanjac - Diklo, osloncem na utvrđene položaje zaustaviti prodore pješačkih i oklopno mehaniziranih snaga neprijatelja prema gradu i njihovo spajanje sa snagama u vojarnama. Pomoćnim snagama blokadom vojarni u gradu spriječiti njihov izlazak i spajanje s glavnim napadnim snagama. Neki među nama braniteljima kažu, da su htjeli, Srbi su mogli ući u grad o čemu suprotno govori zapovijed zapovjednika kninskog korpusa, generala Vukovića prije napada na grad. Međutim, hrvatske snage nisu dopustile ulazak i spajanje s vojarnama pa je 6. listopada, potpisom sporazuma o izvlačenju JNA iz grada, Zadar zapravo oslobođen, govorio je Marko Čulina.
Koliki je nesrazmjer u broju branitelja i njihovoj opremljenosti, naspram snaga neprijatelja koji je navaljivao na grad, govori podatak da je u neposrednoj obrani Zadra sudjelovalo oko 1.300 branitelja dok je samo napadni ešalon JNA koji je navaljivao na Zadar brojao oko 5.000 vojnika. Kninski korpus bio je mobilizacijski najpotpunija neprijateljska postrojba u Domovinskom ratu. S pomoćnim i snagama u vojarni, neprijatelj broji oko 8.000 vojnika što je činilo 80 posto popunjenosti. Omjer u ljudstvu bio je 4:1, a u oružju se ne može ni iskazati. Zadaća je bila razbiti snage obrane, uništiti preostale manje dijelove, deblokirati vojarne u gradu te zauzeti luku Gaženica kao bi se osigurala morska opskrba okupacijskih snaga.
Zauzimanje vojarni
Gomili tenkova i topova izmještenih iz Zadra još krajem 1990. na strateške položaje na Debelom brdu, suprotstavila se: bitnica minobacača 120 mm i vod lakih raketnih lansera 128 mm smještenih u kampu Punta Bajlo. Tu je bio i vod protuoklopnog lakog oružja 9K. 11 na crti Ploče - Bokanjac - Puntamika, vod bestrzajnih topova na Bilom brigu, 2 voda minobacača 82 mm na crti Dračevac - Crvene kuće i VBR Oganj na Vitrenjaku. Protuzračna obrana imala je osam vatrenih položaja od Bibinja do Puntamike. Postrojbe Zbora narodne garde osvojile su u međuvremenu neka postrojenja JNA, od kojih su najznačajnije bile vojarna i skladište “Turske kuće”. Time je između ostalog, zarobljeno oko 2.500 pušaka i 100 M-53 mitraljeza, kao i streljivo. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo je bombardiralo vojarne 22.9. kako bi zaustavili pljenidbu oružja, ali JNA je u vojarnama bila preslaba da se probije iz opsade, pa je došlo do stanovite pat pozicije...
Borba je nastavljena 2.10., kada je JNA napala Nadin. 3.10. Jugoslavenska mornarica je obnovila blokadu jadranske obale. Istog dana, 9. Kninski korpus JNA je opet dobio naredbu krenuti prema Zadru, kako bi se olakšala opsada vojarni JNA u gradu. Napad je otpočeo 4.10. u 13:00, uz potporu artiljerije, mornarice i ratnog zrakoplovstva. Dobio je i potporu vojarni JNA pod opsadom u samom gradu, uz pomoć minobacača i snajpera, izuzev vojarne “Šepurine”. Iako je ZNG uspio obraniti grad i nanijeti značajne žrtve JNA, do noći 4.-5.10. Zadar je bio pod opsadom JNA. Hrvatske vlasti su zatražile primirje i pregovore.
Primirje i evakuacija
Primirje je dogovoreno 5.10. u 16:00 te je nastupilo dva sata kasnije. Ipak, borbe su nastavljene te pregovori nisu održani—JNA je navela opću mobilizaciju u Hrvatskoj kao razlog za otkazivanje istog. Ipak, pregovori su svejedno počeli na zadarskoj zračnoj luci 7.10. i trajali dva dana. U pregovorima su sudjelovali zapovjednik 9. kninskog korpusa general Vladimir Vuković, zapovjednik vojarne JNA u Zadru pukovnik Trpko Zdravkovski i pukovnik Momčilo Perišić, a na drugoj strani major HV-a Krešo Jakovina, Josip Tuličić, zadužen za regionalnu obranu, Ivo Livljanić i Domagoj Kero kao predstavnik grada Zadra. Primirje je nastupilo 10.10. Istodobno, Hrvatska je 8. listopada proglasila neovisnost of SFRJ. JNA je nakon toga počela evakuaciju osoblja iz grada koja je trajala od 11. do 26. listopada. U toj evakuaciji odneseno je preko 2.000 kamiona oružja, opreme i osobnih stvari JNA. Uz oficire i podoficire evakuirane su i mnoge obitelji. Evakuacija je obuhvatila šest vojarni i 3.750 ljudi. Tijekom evakuacije, JNA je predala 20 kamiona oružja SAO Krajini i TO-u.
JNA je ipak ostvarila dio svojih ciljeva time što je zauzela Maslenički most čime je presječen dio Dalmacije od ostatka Hrvatske. Pomorska blokada obustavljena je tek 13. listopada. Na drugu stranu, primirje je omogućilo postupni prekid opsade Zadra te pomorsku vezu preko Paga od Prizne do Žigljena. JNA je ipak ostala u okolici grada s pozicija kojim je mogla prijetiti topništvom.
Perišić i Mladić
U danima obrane, u samom Zadru, preminulo je 34 civila. U rujnu i listopadu 1991. od bombi i granata JNA, oštećeno je 120 zgrada. Hrvatsko pravosuđe je optužilo 19 oficira JNA te im se sudilo u odsutnosti. Među njima su bili i kasniji načelnik generalštaba JA Momčilo Perišić koji je bio u to doba bio zapovjednik Artiljerijskog školskog centra u Zadru i haški osuđenik i ratni zločinac Ratko Mladić koji je bio pukovnik i načelnik štaba 9. kninskog korpusa.
Kasnije, JNA je preusmjerava svoje snage za napad oko zadarskog zaleđa, na sela Škabrnja, Gorica, Nadin i Zemunik Donji. Pri tom se dogodio masakr u Škabrnji. a 21.11. JNA je uništila Maslenički most. 3.1. 1992., Zadar je ponovno bombardiran, ali kratkotrajno. Vanceov plan je potom doveo do primirja. Operacijom Maslenica vraćen je 1993. dio teritorija u zadarskom zaleđu. Operacijom Oluja cijela teritorija današnja Zadarske županije je vraćena pod hrvatsku vlast 1995.
