Infekcije mokraćnog sustava (IMS) danas su više nego ikada važan javnozdravstveni problem. Primijećeno je da se zadnjih desetak godina njihova incidencija povećava, a u bolničkim uvjetima postale su vodeći uzrok infekcija. U izvanbolničkim uvjetima jedino su učestalije respiratorne infekcije. U kliničkoj praksi zabrinjava podatak o pojavi bakterijskih sojeva koji ne reagiraju gotovo na niti jedan poznati antibiotik što bi u budućnosti moglo dovesti do fatalnih posljedica. IMS predstavljaju izrazito veliko financijsko opterećenje za zdravstveni sustav s obzirom da se milijarde dolara diljem svijeta troše upravo za njihovo liječenje.,,
Rizični faktori
Prema smjernicama za liječenje urinarnih infekcija Europskog urološkog društva, radi lakše klasifikacije oboljelih i samim time radi boljeg pristupa liječenju istih, danas se infekcije mokraćnog sustava dijele u nekoliko skupina. Razlikujemo nekomplicirane, komplicirane, rekurentne IMS, infekcije povezane s nošenjem urinarnog katetera te urosepsu.
Nekomplicirane uroinfekcije su one koje se javljaju kod žena koje nemaju poznate anatomske ili funkcionalne abnormalnosti urinarnog sustava ili komorbiditete. Među njima najčešće su nekomplicirana upala mokraćnog mjehura (cistitis), a zatim pijelonefritis (upala bubrega). Najčešći uzročnik ovakvih infekcija je Escherichia coli. Spomenutim oblicima uroinfekcija sklonije su mlade, spolno aktivne žene. Prema statističkim podacima računa se da će kroz život 1 od 3 žene u dobi do 24 godine preboljeti barem jednu epizodu cistitisa. Rizični faktori za pojavu upala predstavljaju seksualni odnosi, promjene seksualnih partnera, javljanje infekcije kod majke te ranija postojanja IMS u djetinjstvu.
Komplicirane uroinfekcije su sve one koje ne pripadaju u skupinu nekompliciranih. U užem smislu, to su one koje se javljaju kod muškaraca, trudnica, pacijenata s anatomskim ili funkcionalnim abnormalnostima mokraćnog sustava, pacijenata s poznatim bolestima bubrega te kod onih koji imaju niz komorbiditeta među kojima vrijedi spomenuti šećernu bolest.
Rekurentnim infekcijama smatraju se one koje se javljaju najmanje tri puta u zadnjih godinu dana ili dva puta u proteklih 6 mjeseci.
Javnozdravstvene kampanje
Nošenje urinarnih katetera važna je tema za kliničku praksu što su prepoznali i zdravstveni djelatnici iz područja preventivne medicine koji provode javnozdravstvene kampanje o korištenju urinarnih katetera u zdravstvu isključivo onda kada je to neizbježno čime se nastoji smanjiti učestalost javljanja urinarnih infekcija.
Urosepsa predstavlja najozbiljniji oblik infekcije mokraćnih puteva kod koje sama infekcija prestaje biti ograničena na mokraćni sustav te uzročnik prodire u krvotok što izaziva neprimjereni odgovor imunološkog sustava i dovodi do pojava niza simptoma kao što su pad krvnog tlaka, ubrzan rad srca, smanjeno stvaranje mokraće, poremećaj stanja svijesti. Ovakve pacijente svakako je potrebno liječiti bolnički dok se prethodno spomenuti oblici uglavnom mogu sanirati i ambulantnim putem.
Otežano i učestalo mokrenje, peckanje prilikom mokrenja, krv u mokraći, pritisak u području zdjelice, intenzivan neugodan miris mokraće te pojava zamućene mokraće neki su od najčešćih simptoma uroinfekcije. S obzirom da su u urologiji poznata i mnoga druga stanja koja se mogu prezentirati na ovakav način, u kliničkoj praksi temelj postavljanja dijagnoze bazira se na kliničkom pregledu, krvnim nalazima, nalazima urina i urinokulturi koji usmjeravaju dalje u pravilno i učinkovito liječenje uroinfekcije.
Kada se uz pomoć spomenutih nalaza dijagnosticira urinarna infekcija, postavlja se pitanje treba li je pod svaku cijenu liječiti. Iako postoje razni uzročnici IMS-a, daleko najčešće su bakterije. Asimptomatska bakteriurija je pojam koji označava postojanje urinarne infekcije kod osobe koja ne pokazuje simptome uroinfekcije. U tom slučaju nije potrebno propisivati antibiotik osim ako nije riječ o trudnicama ili ako nije u planu određeni urološki zahvat. Kad se već jednom uvede antibiotik u terapiju važno je da pacijenti surađuju u procesu liječenja na način da ne prekidaju uzimanje lijeka čim osjete poboljšanje, već da uzimaju terapiju u cijelosti po preporuci liječnika. Prestanak uzimanja antibiotika prije nego što je predviđeno dovodi do stvaranja otpornosti bakterija na lijekove zbog čega danas postoje sojevi bakterija koji više ne odgovaraju niti na jednu liniju antibiotskog liječenja.
Važnost pravilne hidratizacije
Kako bi prevenirali pojavu IMS-a ne može se dovoljno naglasiti važnost pravilne hidracije koja osim adekvatnog unosa vode obuhvaća i konzumaciju uroloških čajeva te održavanje higijene urogenitalnog područja. Važno je ne zadržavati mokraću kad osoba osjeti nagon na mokrenje, a kod onih sklonijih ponavljanim infekcijama moguće je preventivno korištenje probiotika čime se stabilizira i jača prirodna barijera urogenitalne bakterijske flore. Osim navedenog, svoje mjesto u prevenciji IMS danas pronalazi i D-manoza, preparat koji sprječava prianjanje E. coli na sluznicu mokraćnih puteva. Danas, također, postoje i cjepiva usmjerena na poboljšanje kvalitete života kod onih koji boluju od kroničnih oblika upale uzrokovanim najčešćim i najtvrdokornijim uzročnicima uroinfekcija. Osim cjepiva, antibiotici u reduciranoj dozi mogu se uzimati kroz nekoliko mjeseci (najčešće tri do šest), u cilju sprečavanja povrata IMS.
Iako se naglasak stavlja na adekvatne preventivne mjere s ciljem smanjenja incidencije infekcija mokraćnog sustava, to nije uvijek moguće. Osobita je važnost odgovornog pristupa liječenju, pravilnog korištenja lijekova prema uputi liječnika i međusobnoj suradnji samog bolesnika i liječnika.
