Pod suncem koje se igra na površini mora, rađa se umjetnost koja odražava ljepotu mediteranskog pejzaža. U tom plesu svjetlosti i boja, mlada talentirana zadarska kiparica, Zvonimira Karavida, pronalazi inspiraciju za svoja remek-djela. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci 2016. godine te se od tada posvetila kontinuiranom istraživanju umjetničkih medija, posebice stakla.
Stvara predivne ručno rađene staklene skulpture i ukrase koje oživljavaju svjetlost Mediterana na svoj jedinstven način. Osim što je ostvarila nekoliko zapaženih izložbi, njezino stvaralaštvo predstavlja spoj ljepote prirode i umjetničke vizije.
Od djetinjstva kreativka
Njezina se strast prema kreativnom izražavanju manifestirala već u vrlo ranoj dobi. Njezina radoznalost i želja za eksperimentiranjem s različitim oblicima izražavanja bile su vidljive u svakodnevnim aktivnostima.
- Kada pitam mamu kakva sam bila kao dijete, uvijek odgovori da sam samo pjevala, plesala i crtala. Osim toga, sudjelovanje u školskim predstavama i na LiDraNu dodatno je poticalo i moju ljubav prema glumi. Čini se da su mi svi kreativni putevi bili otvoreni, ali tijekom godina, likovna umjetnost je postala moj primarni izbor. Ipak, ne mogu zanemariti činjenicu da i danas uživam u pjevanju i plesanju, kućni nastupi su neizbježan dio moje svakodnevice, kroz šalu započinje Zvonimira.
Kada se prisjeća svog djetinjstva u kontekstu zanimanja, uvijek se izdvaja jedan poseban trenutak koji je u jednu ruku oblikovao njezinu profesionalnu putanju.
- Bila sam u posjeti jednoj slikarici i tada sam prvi put vidjela njezinu veliku sliku na zidu, sastavljenu od više oslikanih platna. Bila sam potpuno oduševljena. Slikarica mi je tada rekla kako ću i ja jednog dana tako slikati. U tom trenutku, ta misao mi je djelovala gotovo nevjerojatno. Činilo se kao da je slikanje nešto što dolazi kao prirodni dar, a ne vještina koju možeš naučiti. No, s vremenom sam shvatila da je stvaralaštvo mnogo više od talenta, to je rezultat rada, učenja i razvoja vlastitih sposobnosti. Na kraju sam, unatoč svojim sumnjama, naučila slikati, prisjeća se Zvonimira.
Fluidni i nepravilni oblici
Iako je već ranije pokazivala interes za umjetnost i kreativno izražavanje, specifična inspiracija za bavljenje kiparstvom došla je tek nakon određenih životnih i umjetničkih iskustava.
- Posebno nakon što sam upisala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, gdje mi je modeliranje prirodno išlo bolje od drugih likovnih tehnika. Tek kada sam upisala Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, jasno sam osjetila svoju želju da krenem tim putem, kaže Zvonimira.
Inspiracija joj se ponekad javlja iz svjesnog razmišljanja o tome želi stvoriti, no češće su najkreativnije ideje rezultat spontanih trenutaka ili dubokih emocija koje dolaze iz podsvijesti.
- Ideje se često rađaju u neočekivanim situacijama i trenutcima. Za mene, inspiracija dolazi iz života oko mene, posebno iz vizualnih elemenata koji su izravno povezani sa životom uz obalu, igrom svjetla na površini mora i životom oko i u moru. Moje staklene skulpture, iako bezbojne, žive kroz teksturu. Tekstura stakla, s njezinim fluidnim i nepravilnim oblicima, izravno reflektira dinamiku mora, čak i kada motiv nema izravnu povezanost s njim, ističe Zvonimira.
Introspekcija promatrača
Bez obzira na to radi li se o jednostavnim oblicima ili teksturama, njezina umjetnost prenosi duboke poruke i poziva na introspekciju kod promatrača.
- To su utjecaji poput jedinstvene tople svjetlosti Mediterana, minimalizma zadarskog Foruma na kojem sam odrasla te usađen ukus mojih roditelja. Sve te različite komponente čine svaku skulpturu osobnom pričom koju dijelim sa svijetom, naglašava Zvonimira.
Motivira je njezina potreba da prenese svoje osjećaje, razmišljanja i vizije koristeći umjetnost kao sredstvo izražavanja.
- Neizostavan je i vanjski faktor, a to je podrška publike koja voli i poistovjećuje se s mojim radom. Ta podrška mi daje dodatni poticaj i motivaciju da nastavim stvarati i dijeliti svoje umjetničko djelo s drugima, kaže Zvonimira.
Refleksija svjetla
Staklo kao materijal omogućuje joj stvaranje umjetničkih djela koja oživljavaju svjetlo na poseban način, stvarajući igru boja i refleksija koja dodaje dubinu i dimenziju njezinim radovima.
- Staklo mi omogućuje da stvaram forme koje se stapaju s okolinom i igraju s osvjetljenjem na jedinstven način. Također, tekstura stakla pruža dodatnu dimenziju mojim radovima, čineći ih živahnijima i dinamičnijima. Osim toga, rad sa staklom zahtijeva preciznost i strpljenje, što mi pruža izazov i mogućnost kontinuiranog učenja i rasta kao umjetnice, naglašava Zvonimira.
Početna ideja obavijena je inspiracijom i jasnom vizijom, a nalet kreativne energije upušta je u intenzivno razmišljanje i istraživanje kako bi precizno definirala svoju prvotnu zamisao.
- Prvi je korak crtanje skice i detaljno osmišljavanje izgleda skulpture ili ukrasa. Zatim, koristeći prozorsko staklo, izrezujem, brusim i slažem željeni oblik. Nakon toga, skulptura prolazi kroz fazu zagrijavanja u peći za staklenu fuziju na visokim temperaturama do 800 stupnjeva Celzijevih. Da bih postigla željeni zakrivljeni oblik skulpture, koristim kalup od gline ili Siporexa, dok teksturu koja je karakteristična za moj rad postižem “crtanjem” na posebnom prahu na koji postavljam staklo prije fuziranja, objašnjava Zvonimira.
Skulpture dva dana u peći
Sposobnost rukovanja s ovim osjetljivim materijalom ključna je za uspješno stvaranje umjetničkih djela koja očaravaju svojom ljepotom i elegancijom.
- Vrijeme potrebno za završetak jednog projekta varira ovisno o njegovoj složenosti, ali u prosjeku mi treba oko tjedan dana za izradu jednog rada, bez uključivanja vremena za osmišljavanje izgleda skulpture, raznih proba rezanja i pečenja prije izrade završnog rada što može potrajati mjesecima. Skulpture i ukrasi provode otprilike dva dana u peći dok se ne ohlade na sobnu temperaturu kako bi se spriječilo pucanje stakla tijekom procesa hlađenja. Rezultat je jedinstvena staklena skulptura ili ukras kojeg sam stvorila s puno pažnje i ljubavi, kaže Zvonimira.
Staklene periske zauzimaju posebno mjesto u njezinom srcu i još uvijek ostaju njezin najdraži rad, a tako će biti vjerojatno zauvijek.
- One su prvi rad s kojim sam izašla u javnost, a publika ih je brzo prihvatila, što me duboko dirnulo. Iako su staklene periske prvotno bile inspirirane potrebom za podizanjem svijesti o očuvanju prirode, one zapravo predstavljaju mnogo više od toga, kaže Zvonimira.
Dualnost periski
Periska je izrazito krhka, no istovremeno posjeduje iznenađujuću otpornost na različite izazove okoliša. Ta sposobnost prilagodbe omogućuje joj da opstane iako je izložena nepredvidivim silama prirode.
- Ta dualnost me duboko dotaknula jer se s njom poistovjećujem na osobnoj razini. Kroz staklene periske izražavam svoje strahove, ali i svoju snagu i otpornost. Svaka periska koju oblikujem postaje refleksija mojih misli, emocija i viđenja sebe u svijetu koji me okružuje i time one postaju intimna ispovijest koju dijelim s publikom, navodi Zvonimira.
Svi radovi su joj dragi na svoj način, no trenutno jedan od dražih joj je tamni veliki galeb od 90 cm. Uspjela je uhvatiti snagu i eleganciju galeba, stvarajući djelo koje odiše životom, slobodom i dinamikom.
- Bio je predstavljen za Noć muzeja 2024. u Muzeju antičkog stakla u Zadru na prvom hrvatskom bijenalu umjetničkog stakla, a nakon te izložbe ide u privatnu kolekciju jednog mog stalnog kupca. Nazvala sam taj rad “Povrh svega nimat straja” pa ovaj galeb postaje poziv na ohrabrivanje, podršku i razumijevanje jer, baš poput Oliverovog, podsjeća da smo svi galebovi koji traže slobodu izvan okova vlastitih ograničenja, zaključuje Zvonimira.
