Kraj ljeta donio je kulturni rat čija se prva bitka, barem se tako čini, odigrala u Benkovcu. Naime, ondje se od 22. do 29. kolovoza trebao održati festival Nosi se, čiji je program usmjeren na dekonstrukciju rata i nasilja te promicanje nenasilja, solidarnosti i pluralizma kroz izvedbena djela i razgovore u formi Diskurzivnog releja.
Festival je trebao biti otvoren s programom Lakrdija i psovanje rata, nastupom Trupe OvoOno (predstava Ubu ovo ono) i Damira Avdića, bosanskohercegovačkog punk glazbenika, tijekom festivala trebali su se prikazivati filmovi Mirotvorac, Divlje cvijeće i Dečko iz kraja, a u diskurzivnom programu trebali su sudjelovati Staša Aras, Sofija Kordić, Barbara Matejčić, Dunja Gusić, Melita Vrsaljko, Nataša Govedić, Marko Vučetić, Emir Imamović Pirke i Ramiz Huremagić. Festival je trebao završiti 29. kolovoza predstavom Teatra &td Mrzim istinu u režiji Olivera Frljića, uz Diskurzivni relej sinteze pod nazivom Istinom protiv nasilja.
Genda: Frljić nije dobrodošao
No, zbog prosvjeda skupine branitelja i članova navijačkih skupina festival je otkazan i prije početka programa. Branitelji su uz povike “Za dom spremni” i Thompsonove pjesme, između ostalog, verbalno napali novinarku Melitu Vrsaljko, a organizator prosvjeda Nediljko Genda poručio je kako kontroverzni kazališni redatelj Oliver Frljić nije dobrodošao u njihov grad.
- Idemo pokazati gdje se to trebalo održati i da taj Oliver Frljić, koji misli prikazivati takve filmove i prikazivati hrvatske branitelje kao ratne zločince... U konkretnom slučaju treba raditi istragu o četniku koji je ležao uz leš ženske osobe u Republici Srpskoj. Što imamo s Republikom Srpskom? Oliver Frljić je u režiji jedne od tih predstava. Neki mi večeras govore: “Pa što te predstave, šta ima veze da se to održalo?” Ima veze. Ja ne ulazim u njihove predstave, ne zanima me, ali su sporne osobe iz čijih filmova žena izvlači hrvatsku zastavu iz spolovila i ruga se državi koja je stvorena na temelju nas, hrvatskih branitelja, poručio je Genda.
(Ne)shvaćanje umjetničkih metafora
Za Gendu je potpuno nebitno što “film u kojem žena izvlači hrvatsku zastavu iz spolovila” nije uopće film već Frljićeva predstava Naše nasilje i vaše nasilje, nebitno mu je i što ta predstava uopće nije trebala igrati na festivalu Nosi se, već predstava Mrzim istinu u kojoj Frljić progovorio o vlastitoj obiteljskoj traumi, a pogotovo mu je nebitno što scena u kojoj “žena izvlači hrvatsku zastavu iz spolovila” zapravo predstavlja, a to je da žene ne rađaju djecu, već rađaju vojnike, djecu države koja toj državi i služe kao topovsko meso, da bi na kraju i sama bila prekrivena zastavom. Da su benkovački branitelji i borci za ideološki pročišćenu kulturu poslušali Damira Avdića, shvatili bi da se možda oni i lijevo orijentirani bosanskohercegovački punker ne razilaze toliko u stavovima.
- Hebo ti Jugoslavija majku/Hebo ti balkan beat majku/Hebo ti regija majku/Hebo ti Tito i oca i majku/Bratstvo i jedinstvo je završilo na dva flora/Pred streljačkim vodovima i masovnim koljačima/Na kojem od ta dva flora ti igraš?/Pič.. jedna nostalgična, pjeva Avdić u pjesmi Bratstvo i jedinstvo, oštro secirajući nerijetku jugonostalgiju u vlastitim ljevičarskim redovima.
Ideološki predznak i sadržaj kulture
No, ništa od toga Gendu i pobunjene branitelje ne zanima, njih zanima četništvo, Srbija, Republika Srpska, komunizam, Josip Broz Tito i slični neprijatelji s kojima nisu prestali ratovati posljednjih 35 godina. Stoga je potpuno ironično, ali na neki način i očekivano, bilo otkriće da kći Nediljka Gende za život zarađuje pjevajući na tečnoj ekavici hitove Svetlane Ražnatović Cece, udovice srpskog ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana. Gendi to ne smeta, čak štoviše, pobunjeni branitelj je za televizijske kamere izjavio kako je “možda i sam slušao Cecu”, pokazujući time kako on i njegovi kolege imaju problem isključivo s ideološkim predznakom koji su nerijetko sami učitali u kulturu, a ne sa samim sadržajem te kulture.
Nekoliko dana kasnije kulturni rat se preselio 70-ak kilometara južnije, u Šibenik gdje se već trinaestu godinu održava FALIŠ - festival alternative i ljevice, a zamišljen je kao mjesto otvorene rasprave o društvenim, političkim i kulturnim pitanjima koja, kako naglašavaju organizatori, često ostaju izvan vladajućih matrica. Ovogodišnji program nosi naziv “Rat i mi(r): između nasljeđa antifašizma i trijumfa (etno)nacionalističke volje”.
Statistički salto mortale
- U jeku trijumfalnih zaključaka o uspješnoj sociopolitičkoj preobrazbi čovječanstva – kada su nas statistike uvjeravale da nikada nismo živjeli mirnije ni prosperitetnije – dogodio se, gotovo preko noći, salto mortale. Od rusko-ukrajinskog rata, preko politike novog kursa Sjedinjenih Američkih Država i strateškog pregrupiranja u EU, pa do destabilizacije Bliskog istoka, Južne Azije i Afrike – svijet se sve dublje prepušta logici sile, teritorija i identiteta”, stoji u programskoj najavi.
Organizatori upozoravaju da nova epoha (etno)nacionalističkih ambicija i revanšističkih projekata nije došla iznenada, već ima korijene u devedesetima, na Balkanu, gdje je, kako navode, međunarodna zajednica “nauštrb pravde i nasljeđa antifašizma prigrlila brutalan model realpolitike: zločin se isplati, ako njime može biti zajamčena stabilnost neoliberalnog poretka”.
- Trideset godina kasnije, živimo posljedice te odluke. Rat nije nestao, samo je promijenio retoriku. Agresija se naziva očuvanjem slobode, invazija preventivnim djelovanjem, okupacija dugoročnim planom stabilizacije”, piše u najavi festivala.
FALIŠ ističe da će i ove godine otvoreno promišljati što ostaje od antifašizma “kada se vrijednost ljudskog života mjeri pragmatičnim interesima u profašističkom ključu”, što ostaje od solidarnosti “kada ona prkosi logici postojećeg (etno)nacionalističkog poretka” i “što uopće ostaje od nas, kao pojedinaca, zajednica i društava – kad više nismo u stanju razlikovati pobjedu od zločina, oslobođenje od dominacije, pravdu od osvetoljubivosti”.
- U tom duhu, od 3. do 6. rujna, na vašoj i našoj Maloj loži, poslušajte goste FALIŠ-a kako ova pitanja promišljaju izvan vladajućih matrica, i to u vremenu kada se svaka alternativa istima sve rigidnije suzbija. Dobrodošli!”, poručili su organizatori.
Pobuna protiv antihrvatske “ljevice”
Ništa od toga nije se svidjelo šibenskim braniteljima koji su, premda se festival održava već 12 godina, ovog puta izašli u javnost sa zahtjevom da se festival prestane financirati javnim novcem.
- Neprihvatljivo nam je da se u sklopu Šibenskog kulturnog ljeta takva ideološka priredba, odnosno politički skup antihrvatske ‘ljevice’ promovira novcem poreznih obveznika Grada Šibenika i Turističke zajednice, rekao je Željko Šižgorić, ratni veteran i bivši pripadnik 4. gardijske i 113. brigade HV-a.
Dodao je da je, prema njihovom mišljenju, festival “isključivo ideološki, s kulturom nema nikakve veze i već trinaestu godinu u srce Šibenika donosi svoje ‘istine’ suprotne svemu za što smo se borili u Domovinskom ratu – relativizira se sloboda koju smo stekli svojom krvi, izjednačavaju se žrtva i agresor, rat se proglašava građanskim”. No, zbog čega im je trebalo 13 godina da reagiraju?
- Političko okruženje nam je takvo kako je, mi to realno prosuđujemo. Zahvalni smo premijeru Plenkoviću za njegovo nedvosmisleno mišljenje o pjesmi ‘Čavoglave’, zatim i predsjedniku Sabora Jandrokoviću jer je odao počast stradalnicima Golog otoka te potpredsjedniku Vlade što je isto napravio nad jamom Jazovka. To je političko okruženje pod kojim se nešto događa. Vodstvo FALIŠ-a nas proglašava lažnim braniteljima, vrijeđa nas između redaka govoreći o nama kao o polupismenim desničarima koji ne shvaćaju što je demokracija. Nikad nismo napadali na način kako “fališevci” napadaju nas: s visoka, svojim zacementiranim “antifašističkim” stavovima, vječnim, ispravnim istinama. Sve drukčije od toga proglašavaju primitivnim, nedemokratskim, zaostalim, “ognjištarskim”. Oni će učiti i preodgajati našu djecu, usmjeravati ih na “prave” puteve, da izrastu u “antifašiste”. Da bi bili kao oni: bez osjećaja za dom, pognute glave pred strankama i ‘kulturnim vijećima’ koji ih čitavo vrijeme financiraju, istodobno pljujući po svemu što je hrvatsko jer Hrvatsku nikad nisu niti željeli, poručuju šibenski branitelji.
Kulturni rat u režiji politike
I upravo u ovome leži sva istina. Andrej Plenković i njegova Vlada stvorili su okolnosti da ovakav oblik cenzure i desnog radikalizma uđe u javni prostor svojim “dvostruko konotirajućim” tumačenjem pozdrava “Za dom spremni”, premijerovim fotografiranjem s Markom Perkovićem Thompsonom dan prije njegova koncerta na Hipodromu, o čemu je pisao i slavni New York Times, a sve vjerojatno s isključivo jednim ciljem. Plenković, naime, zaogrnut i dalje u ruho europejskog političara, želi opet privući desnicu HDZ-u i na taj način se riješiti kamenčića u cipeli koji se zove Domovinski pokret, a najbolji način za to je ovakav kulturni rat, što je ranije pokazalo razdoblje u kojem je ministar kulture bio Zlatko Hasanbegović, s kojim je ovaj desno-lijevi antagonizam i započeo, te nije nikad ni prestao, samo se primirio na određeno vrijeme.
Dok država tone u sve veću inflaciju, dok standard građana sve više pada, a mladi se zbog nemogućnosti ostvarenja osnovnih životnih i egzistencijalnih potreba sve više sele u države Europske unije, hrvatski branitelji progovaraju i bune se isključivo protiv onoga što smatraju nepodobnom kulturnom proizvodnjom, podsjećajući tako na mrski im jugoslavenski SUBNOR. Realni problemi građana ih ne zanimaju, to nije njihova briga, oni imaju svoju državu dok pušu u politički rog vladajućih, a kakva je ta država ostalima, njima je manje važno. S obzirom na trenutno stanje, teško je očekivati da će se ovaj kulturni rat tako skoro završiti, no možda ni ne treba. Jer kako kaže Damir Avdić: “Bratstvo i jedinstvo je završilo, vrijeme je da se upoznamo onakvi kakvi stvarno jesmo.”
