Povijest Sirane Gligora vezana je uz životni put i rad njezinog osnivatelja Ivana Gligore i njegove obitelji. Ivan se rodio 1950. godine u težačkoj i siromašnoj obitelji u kući u Kolanu na otoku Pagu koja se i danas nalazi kraj nove sirane. Njegov djed Frane (nadimka Franeša) još je 1918. godine počeo samostalno proizvoditi Paški sir, a istu ljubav prema ovčarstvu i siru prenio je na Ivanove roditelje, Šimuna i Evicu, koji su nastavili gajiti stoljećima staru tradiciju proizvodnje Paškog sira.
Nije mogao pobjeći sudbini
Međutim, Ivan, naš sugovornik, imao je sklonosti za društvene predmete i književnost te su svi, naglašava Ivan, očekivali da će biti spisatelj.
- Moja učiteljica u osnovnoj školi prognozirala mi je veliku spisateljsku karijeru. No, životne oklonosti učinile su svoje i odvele me u drugom smjeru, započinje Ivan Gligora.
Nakon osnovne škole u Kolanu upisao je pedagošku gimnaziju u gradu Rijeci uz novčanu pomoć svoje braće Frane i Josipa. Kada mu braća ipak više nisu mogla novčano pomagati, napustio je gimnaziju, a jedini način daljnjeg obrazovanja bila je moguća stipendija. Sasvim slučajno, iz članka u novinama, saznao je da poduzeće “Zagrebačka mljekara” traži učenike za kadrove u mljekarstvu i daje stipendije. Na taj način, kao da nije mogao pobjeći sudbini nastavka obiteljske tradicije, ušao je u svijet mljekarstva. Mljekarsku školu upisao je kao stipendist i završio je u Sloveniji u Kranju koja je u to vrijeme bila jedina mljekarska škola s vlastitom mljekarom u bivšoj Jugoslaviji.
- Htio sam se školovati, nisam htio ostati na gimnaziji. U Kranju sam proveo četiri godine školovanja i prakse. Imali smo i teoretsku i praktičnu nastavu svaki dan, sve je bilo zaista vrhunski organizirano, tako dobrih škola nema ni danas nažalost. Tamo sam naučio sve o mljekarstvu. Kad bismo izašli iz te škole, mi smo mogli preuzimati gotove tehnološke linije u mljekarama diljem Hrvatske ili bilo gdje drugdje, ma mogli smo sve, prepričava Gligora.
Ljubav prema rodnom otoku
U sastavu “Zagrebačke mljekare” bila je i tadašnja jedina otočka mljekara “Sirana Pag” pa ga je Zagrebačka mljekara nakon školovanja, kao svoga stipendista i jedinog školovanog tehnologa s mora, poslala 1970. godine na rodni Pag.
Nakon nekoliko godina, u potrazi za većim stručnim izazovima, Ivan odlazi sa svojom suprugom Marijom u grad Zadar raditi u puno većoj Mljekari Zadar gdje se zaposlio kao tehnolog u laboratoriju. Tijekom 20 godina rada u Mljekari Zadar skupljao je stručna praktična znanja iz mljekarstva i sirarstva i bio postupno unaprijeđen do šefa proizvodnje.
Za vrijeme Domovinskog rata u 90-ih godinama, iako svakodnevno granatiran, pogon proizvodnje kojem je Ivan bio na čelu, neprestano je radio i opskrbljivao grad sa svježim proizvodima. Nakon tih teških godina u Zadru odlučio se s obitelji, suprugom Marijom i djecom Marinom i Šimom, vratiti na rodni otok, što ga je i vuklo cijeli život.
Zaposlio se 1993. godine opet u istoj otočkoj tvornici sada imenom “Paška sirana” kao voditelj proizvodnje. Kako mu nemiran kreativni duh nije tu našao podlogu za rast, odlučuje 1994. godine skupa sa svojom suprugom Marijom u svom rodnom mjestu Kolanu pokrenuti malu proizvodnju sira, te osniva tvrtku imena “Sirena - mala sirana” čiji je pogon bio smješten u podrumu i garaži njihove obiteljske kuće u Kolanu.
- Potaknulo me to što sam vidio da se mljekarstvom bave ljudi koji nemaju veze s mljekarstvom, kaže Gligora i dodaje da su slijedile teške godine odricanja i rada.
Otkrio nam je recept
U godinama od 1996 do 2002. Ivan i Marija bili su suočeni sa svim mogućim poteškoćama i pritiscima od strane konkurenata, nekoliko puta i pred propašću tvrtke, ali Ivan je znao da jedino svojim znanjem, radom i kvalitetom može pobijediti te ju je krenuo, osim kod potrošača, dokazivati i na brojnim domaćim i stranim sajmovima.
- Moja sirana Gligora pretvorila se u najnagrađivaniju siranu u Europi, postigli smo najviše u sirarstvu, svugdje smo prepoznatljivi po kvaliteti koju smo razvili i održali, kaže nam Gligora kojeg smo pitali recept za uspjeh.
- Recept su volja i upornost, treba žarko željeti i sve podrediti ostvarenju svog cilja. Ako to nisi u stanju, bolje da ni ne pokušavaš, odgovara.
Sada posao vodi sin Šime, a Ivan je izuzetno zadovoljan njegovim radom.
- On je nastavio tamo gdje sam ja stao i razvio to još više nego ja, zadovoljno će Gligora.
No, malo po malo, radeći u gospodarstvu, zapostavio je pisanje, ali uvijek je bio u doticaju s umjetnosti riječi.
- Život me jednostavno odveo u nekom potpuno drugom pravcu. Ništa od prognoza moje profesorice da ću postati veliki pisac, šaljivo govori Gligora koji je prvu pjesmu napisao u sedmom razredu osnovne škole i koji je talent za pisanje naslijedio od oca koji je bio pučki pjesnik.
Pogriješio profesiju
Nedjeljko Jusup, osnivač i prvi glavni urednik Zadarskog lista, odigrao je veliku ulogu u Gligorinom spisateljskom putu. Naime, 2017. godine, nakon što je zaključio da je Gligora pogriješio profesiju, predložio mu je da piše kolumne.
- Vidio je moje objave na društvenim mrežama i shvatio je da dobro pišem. Sugerirao mi je da se kolumna zove Gligorin poučak, to me zagolicalo, tako me nagovorio i pisao sam dvije godine kolumne u Zadarskom listu. Nastalo je 70 kolumni koje sam objavio i u knjizi Mojih sedamdeset kolona, govori Gligora koji je u kolumnama pisao o svim ljudskim djelatnostima; životu, ljudima, običajima, pjesmama, jeziku, govoru...
Na promociji je dvorana Ogranka Matice Hrvatske u Zadru bila dupkom puna i ljudi su bili oduševljeni knjigom.
- I dan-danas postoji interes za tom knjigom, napominje Gligora koji je nakon toga pisao poeziju te objavio zbirku “O’ sunca rodu do sunca počitku”.
Naslov zbirke stari je kolanjski izraz koji današnja generacija više ne koristi, a Gligora želi takav stari izričaj otrgnuti od zaborava. Knjigu je posvetio svom ocu pokojnom Šimi Gligori, pučkom pjesniku, koji je na njega prenio ljubav prema poeziji. Iz djetinjstva pamti književne večeri koje su se uz svijeću održavale u njegovoj rodnoj kući.
Među koricama zbirke može se pronaći misaona, ljubavna, pjevna, dijalektalna poezija...
A sada Gligora radi na romanu čija se tematika odnosi na Kolan u 15. stoljeću.
Veselimo se čitanju!
