Mnogi ga znaju kao humanitarca, predsjednika zadarske podružnice Udruge leukemije i limfomi, pokretača socijalne samoposluge, spremnoga svakome pomoći. On za sebe kaže da je samo normalan čovjek, pravi Zadranin koji voli sport i humanitarni rad.
Igor Blaslov od malena je gledao kako pomoći drugome, i kad nije od njega tražena pomoć primjećivao je ljude oko sebe koji su bili u nevolji i neimaštini. Još u školskim danima nudio je svoju đačku marendu onima koji je nisu imali.
Borba za život
- Sjećam se, na odmoru bih pitao tko nema marendu. Bilo nas je u obitelji osmero djece, a ja sam bio posljednji. Samo otac je radio, nismo imali puno i bili smo u zakrpanoj odjeći, ali uvijek uredni, čisti, sjeća se djetinjstva u kojem su ga roditelji odgajali da ne bude bahat, da ima empatiju prema drugima, da pomogne ako može.
A uvijek se može pomoći, kaže Igor koji je sa suprugom Tanjom 2014. u prostoru Samostana Sv. Frane otvorio socijalnu samoposlugu, koja i danas pomaže siromašnima kroz osnovanu udrugu “Jakov Zadranin.”
- Osnovali smo udrugu kako bismo se mogli javljati na natječaje, objašnjava Igor Blaslov i naglašava da ta pomoć, iako nije velika, ljudima mnogo znači.
- Uvijek sam se vodio time da je bolje davati, nego primati. A onaj tko daje, uvijek dobiva, kaže Igor koji sa suprugom zna velikodušno ustupiti i smještaj u svom stanu pacijentima koji na liječenje u Zadar dolaze iz drugih gradova.
Sam je prošao mukotrpnu borbu za izlječenje kad mu je 2009. godine dijagnosticiran non-hodgkinov limfom, maligno oboljenje s neizvjesnom prognozom. I kad je teško bolestan došao na red u zagrebačkoj ordinaciji htio je da prije njega uđu drugi pacijenti, koji su mu izgledali puno gore jer su bili bez kose, pa je mislio da bi trebali dobiti prednost.
- Pitao sam dr. Borisa Labara kakvi su mi izgledi, a on je odgovorio da 50 posto pacijenata preživi. Meni se to činilo odlično, rekao sam mu da ću ja biti u tih 50 posto, da neću biti među drugom polovicom koja će umrijeti. Ja nisam taj, prisjeća se Blaslov tih teških dana i ističe da bez optimizma nema izlječenja, te da mu je i doktor rekao da vidi kako će biti dobar pacijent. Danas, kaže, zna da je itekako imao razloga za strah, ali tada se nije bojao. Pet godina je trebalo da bi bio izliječen, u tzv. remisiji.
U prijevremenu mirovinu otišao je nakon što se razbolio, a kao trgovac radio je 22 godine.
Uvijek u “điru”
U mladosti je Blaslov želio biti liječnik i pomagati ljudima, a ova druga želja mu se itekako ostvarila, te je njegov humanitarni rad prepoznat u široj zajednici, pa je sa suprugom Tanjom 2017. godine primio županijsku godišnju nagradu za postignuća u području humanitarnog rada.
Poveznicu s medicinom ostvario je upravo preko Hrvatske udruge leukemije i limfomi, čiju zadarsku podružnicu uspješno vodi već niz godina, organizirajući brojne humanitarne akcije, kao i javnozdravstvena događanja kako bi približio hematološke bolesti široj javnosti, ali prvenstveno pomogao oboljelima. Osim humanitarnih koncerata, podružnica organizira i tribine, na kojima gostuju renomirani hrvatski hematolozi od kojih zadarski pacijenti mogu izravno zatražiti odgovore na svoja pitanja, savjete, preporuke. Rad u udruzi Blaslovu omogućuje da pomogne onima kojima je najteže, a tu pomoć kao bivši pacijent najbolje zna cijeniti.
Još od mladosti igrao je mali nogomet, a upravo taj sport je volio jer, kako kaže, ne treba puno trčati kao na travnjaku. Nije toliko imao loptu u nogama, ali je uvijek znao gdje treba biti u ključnom trenutku.
- Sjećam se da su nakon utakmice svih boljele noge, a samo mene glava, kaže Blaslov koji otkriva da voli dobru knjigu, sluša glazbu i prati sve sportske događaje. Jako voli životinje i ima dvije mačke i vremešnog ši-cua, a ljubav prema životinjama, isto kao i humanitarnu crtu pomaganja ljudima, naslijedila su i njegova djeca.
Ovog zadarskog humanitarca može se svakoga dana sresti u gradu, u kafiću, u “điru” među ljudima bez kojih, kaže, ne može zamisliti dan.
