Izv. prof. dr. sc. Antonija Mlikota s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, koja je javnosti itekako poznata kao povjesničarka umjetnosti, dobitnica državne nagrade za znanost, autorica knjige o obnovi Zadra, ispričala nam je kako je odrastanje u Metkoviću oblikovalo njen put, kao i kako je Zadar postao mjesto gdje je pronašla svoj dom i svoje poslanje.
Obrazovanje u Metkoviću
Metković je, započinje Mlikota, mali grad uz Neretvu iz kojeg je poteklo nevjerojatno puno uspješnih i obrazovanih ljudi. Javnosti su možda najpoznatiji nogometaši, rukometaši, misice, ali čitav je niz vrhunskih stručnjaka koji su iz Metkovića.
- Mislim da je ključ bio u velikom ulaganju u obrazovanje, tu je prije svih prednjačila velika metkovska firma Razvitak, koje danas nažalost više nema. Naši kabineti iz predmetne nastave bili su opremljeniji nego u većini škola danas, primjerice na jezicima smo imali kabine sa slušalicama, na kemiji svatko svoj radni dio s opremom, informatička učionica bila je opremljena Apple IIc računalima itd. U osnovnoj školi smo u nižim razredima imali garderobe unutar učionice sa svom mogućom opremom za igranje u slučaju ružnog vremena, dvorana i škola bile su povezane, ispred smo imali veliko ograđeno igralište i oko škole prostrani uređeni park na koji smo svi morali paziti, priča Mlikota i dodaje da je zanimljivo da su imali školsku radionicu - zadrugu u kojoj su primjerice radili drvene reljefe koji su prikazivali Neretvanke koje vuku brod te su bili dio plakete koje su se dodjeljivale za Dan grada, a izradila bi ih osnovnoškolska djeca, radili su i nakit i svijeće, to su prodavali po firmama, a novac koristili za izlete. Ono što joj je bilo posebno drago je njen volonterski rad u školskoj knjižnici, a najveća sreća je bila kada ju je knjižničarka Sonja Barbir pustila da volonterski radi i u Gradskoj knjižnici, otvorio joj se, kaže, cijeli novi svijet.
- Naravno da sam kao gimnazijalka izlazila vani, svirala sam gitaru, igrala tenis i nešto malo rukomet, ali sam od njega brzo odustala jer je to izrazito grub sport. U Metkoviću je u to vrijeme još uvijek u odgoju djece i mladih funkcionirao društveni korektiv, ili bi te sami ukorili ili bi ti roditelji vrlo brzo saznali za svaku nepodopštinu, dodaje Mlikota koja kaže da ne zna točno kako to da je za studij odabrala baš Zadar.
Rad na HRT-u
- Došla sam na prijemni, otišla doma i saznala da sam položila prijemne i stekla pravo upisa na studij sociologije i povijesti umjetnosti i tako je počeo moj život u Zadru. Vrlo brzo je počeo rat i ja jednostavno nisam mogla napustiti ovaj grad, iako sam stekla pravo na nastavak studiranja u Njemačkoj jer su mi roditelji tamo živjeli, ja sam se ipak odlučila ostati u Zadru iako su bila svakodnevna bombardiranja, bili smo bez struje i vode, ali smo i bili svi skupa, svi u istim problemima i sve smo dijelili. Kasnije sam počela raditi u montaži HRT-a, radili smo pod policijskim satom i vrećama pijeska na prozorima, ali ja sam imala osjećaj da pridonosimo borbi za istinu, slobodu i mir. Od tada je Zadar postao moj grad, za njega su me vezali i moji prijatelji koje sam stekla tih ratnih godina i nešto kasnije, oni su mi i danas prijatelji, zapravo su mi s vremenom postali kao obitelj i na njima sam zahvalna, jer oni su moj Zadar, naglašava.
More - najbolji način odmora
A ljubav prema povijesti umjetnosti se, kao i svaka ljubav, - dogodila.
- Možda najviše kroz priliku koju sam dobila odabirom teme za doktorsko istraživanje, a to je poslijeratna obnova Zadra. Naime, nakon nekoliko godina rada na televiziji, profesor Vinko Srhoj mi je ponudio posao asistenta i jako sam mu zahvalna na tome. Tada sam imala stalni posao na HRT-u i moj tadašnji šef Drago Čulina nije mogao vjerovati da doista odlazim, ali otišla sam na Sveučilište i danas sam sretna zbog te odluke, ali isto tako zahvalna i na svim zanimljivim godinama koje sam provela s kolegama na HRT-u. Teme kojima sam se počela baviti su mi nekako dolazile same po sebi, one Vas ponesu ili ne ponesu, u svemu, pa i u ovome je bitna strast, kao i rad, disciplina i jako je važno ne odustati kada je teško, kada ne ide kako ste mislili da će ići, govori Mlikota koja svojim najvećim uspjehom smatra svog sina - odgoj djece je najljepši i najteži posao.
Slobodnog vremena ima malo ili nimalo, no trenutačno je, kaže, u fazi kada će morati malo stati na loptu i odmoriti.
- Kada ipak uhvatim slobodno vrijeme, volim ga provoditi s obitelji i prijateljima, često odlazimo na izlete. Za mene su more i plovidba najbolji način odmora, kada isploviš zaboraviš na sve probleme jer ispred tebe je samo more, ono sve popravi na bolje, zaključuje.
