Iva Pejković dugogodišnja je urednica portala eZadar i zadarska spisateljica, autorica zbirke Vošta do Tokija i romana Mačka u čizmama te predsjednica Udruge zadarskih pisaca ZaPis. Već iz ovog uvoda vidljivo je da pisanje čini važan dio života ove novinarke i umjetnice, a nas je zanimalo kako je sve počelo pa smo Ivu pozvali na čašicu razgovora.
Od volontiranja na portalu do stila života
Dok sjedimo tako u centru grada promatrajući grupe turista koji sa svakog ‘‘kantuna‘‘ mobitelima love selfije ispred gradskih znamenitosti, Iva započinje svoju priču. Govori nam kako je uvijek voljela pisati i da su joj najdraži sati u školi bili oni na kojima je morala pisati školske sastavke.
- Svi su uvijek imali traume od eseja i sastavaka, a ja sam ih od osnovne škole obožavala. Nakon osnovne škole, došla sam u srednju i upoznala se s gotičkim i mračnijim autorima pa me to inspiriralo za prve vlastite priče. Kako je vrijeme prolazilo, okušavala sam se u dužim formama i zapravo sam uvijek htjela napisati roman koji bi bio zadarska inačica Zagorkine Gričke vještice, ali umjesto toga se dogodio roman Mačka u čizmama, mala studija o odrastanju u gradu, priča Iva.
Ivinu ljubav prema pisanju i tekstu vrlo su rano prepoznali i njezini roditelji pa tako kaže da joj majka i danas govori da je "uvijek znala da će se ona u životu baviti pisanjem." Iako je po struci učiteljica razredne nastave, Iva je radila u školi tek nekoliko mjeseci, ali brzo je shvatila da to nije put kojim želi ići. Kako sama kaže, taj fakultet je završila čisto zbog toga da stekne diplomu i udovolji očekivanjima, ali znala je da to neće biti posao kojim će se baviti, umjesto toga je odabrala novinarstvo - zapravo, ono je odabralo nju! Prisjećajući se svojih početaka u medijima, kroz smijeh nam otkriva da je prvo sama bila tema novinarskih tekstova, a potom postala i kreatorica istih.
- Novinarski put započela sam zahvaljujući prvom objavljenom romanu Mačka u čizmama, zbog kojeg sam postala tema kulturnih rubrika zadarskih novina i portala. Tako sam Antoniji Gospić dala intervju povodom izdavanja romana za tada mladi portal eZadar i posao mi je izgledao zanimljivo pa sam se ponudila da volonterski pišem tekstove za rubriku kulture. Ubrzo je volontiranje preraslo u posao, a danas je to već…stil života, govori.
Bilo kuda, notes svuda
Ističe kako danas ne žali zbog karijere koju je izabrala jer su joj brojni sugovornici i kolege tijekom godina postali i bliski prijatelji, a u dosadašnjoj je karijeri otkrila puno malih, ali velikih ljudi koji je svojim pričama iz dana u dan inspiriraju. Svojoj struci, kaže, ne bi se vratila jer bi joj za posao u školstvu danas trebalo puno manje emocija i puno više živaca..
Osim što piše, rado i crta pa sa sobom uvijek nosi mali notes u koji, uz obaveze, zapiše u poneku pjesmu ili misao ili pak nacrta neku karikaturu ili skicu. Njezin je umjetnički duh i sklonost kreativnom radu potekao prvo od bake koja je životni vijek provela kao učiteljica koja se uvijek trudila svojim učenicima stvari predstaviti zanimljivima pa onda i od majke koja se bavi slikanjem, a ni pisanje joj nije strano.
- Umjetnički duh mi je na neki način u genima, baka je uvijek bila kreativna, a onda i mama koja je uvijek lijepo pisala i slikala, ali je s godinama to zanemarila. No, onda se dogodio COVID i lock down kada je imala više slobodnog vremena i opet je počela slikati. Gledajući nju i ja sam se okušavala u crtanju i slikanju i voljela bih da imam više vremena za to, ali za sada sve ostaje na ponekim skicama i krokijima kojima bilježim svakodnevne trenutke, priznaje Iva.
Jedinstven i prepoznatljiv stil
Ivin se kreativni duh vidi i u odjevnim i stilskim kombinacijama koje su s godinama prerasle u njezin zaštitni znak. Često ju možete vidjeti u crnom, gotičkom i pomalo buntovničkom izdanju koje obilježavaju crne kožne jakne, crno-bijele tajice, žarko crvena kosa i brojno prstenje po rukama. Zbog takvog stila ljudi je često uspoređuju s junakinjama Tima Burtona, a ona ističe da se uvijek osjećala najbolje baš u takvim nekonvencionalnim kombinacijama. Kako su godine prolazile, tako su se i ljudi naviknuli na njezin stil i modni izričaj pa danas više nikome nije čudno kad se pojavi u takvim "nezrelim" kombinacijama.
- Danas mogu obući tajice s prugicama koje će sve podsjetiti na Bubimira, a da uz to obučem majicu s motivima Tima Burtona i da se ne osjećam nezrelo u tome. Mislim da bi bilo dobro kada bi i ljudi u Zadru više njegovali neki svoj jedinstveni stil, a ne samo slijepo pratili trendove, kaže.
U slobodno vrijeme, osim pisanja i crtanja, Iva voli trenirati pa često vikende provodi u prirodi i na street work out poligonima. Voli putovati, a najdraže društvo na putu joj je sestra Diana s kojom je do sada putovala po cijeloj Europi. U mlađim je danima rado posjećivala festivale metal glazbe, dok danas rado obilazi različite glazbene festivale. Velika je ljubiteljica mačaka, a najdraže su joj, naravno, one crne.
Vrijeme je proletilo u ugodnom razgovoru, a nadglasao nas je i žamor turista koji su se uputili u večernji đir gradom. Kako bismo pobjegle iz gužve, uputile smo se prema Ivinoj Vošti, a na rastanku je kolegijalno poručila: "Nemoj da ovaj tekst bude dosadan." S obzirom na svestranu i kreativnu umjetnicu s druge strane diktafona, to je apsolutno nemoguće!
