Po rođenju je, započinje dr. Dijan, sa svojom majkom Ankom i ocem Šimom dospio u mali, jednosobni stančić u Cale Califfi.
- To je mala uličica, kao pritoka čuvene Kalelarge uz nekad najpopularniji zadarski dućan, Vice. Cale Califfi je nosila ime po čuvenoj kamenoj palači koja se i dan-danas nalazi u toj ulici, ali danas pod imenom Majke Margarite, po liku iz pjesme Jurja Barakovića. U bivšoj državi je ta moja mala uličica nosila naziv Prilaz Đure Daničića, prisjeća se dr. Dijan.
Tu je proveo prekrasno djetinjstvo u igri i prijateljevanju s dječacima iz svoje ulice, kazuje nam:
- Petorica braće Jurin, od kojih je najpoznatiji Venci, pa Željko i Ivica Miketić, pa braća Marjanović, braća Milin, pa Mirko-Đino Višić bili su moje društvo prijatelja i naša je igra započinjala ujutro, a završavala u suton kad bi se čuo s prozora glas naših majki koje su nas pozivale da konačno uđemo u kuću, kroz smijeh priča dr. Dijan...
...
Njegovo je djetinjstvo bilo vezano uz Kalelargu, ali i uz Bristol. Radi se o predjelu gdje je danas, nažalost zatvoren, hotel Zagreb. - Naime, ta lijepa, ali zapuštena zgrada na našoj rivi je zapravo dvojna zgrada čija je jedna polovica hotel, a druga stambeni objekt. Upravo u zapadnom dijelu zgrade je 22.3.1902. godine bio otvoren hotel Bristol i Zadrani su još dugo godina koristili taj naziv. Upravo iz te i još par obližnjih zgrada se formirala nogometna momčad NK Bristol. To je ono što je mene jako privuklo i ja sam kao dječak svugdje pratio te momke i sve njihove utakmice. Dakle, u stambenom dijelu Bristola su bile ugledne zadarske obitelji: obitelj Dešpalj dirigent Pavle Dešpalj, violončelist Valter Dešpalj, pijanistica Maja Dešpalj - svi iz jedne obitelji, a vrhunski glazbenici koji su zadužili hrvatsku glazbu. Nadalje, ugledna obitelj Padelin, prof. Ševero Padelin, ugledni kirurg i svojevremeni ravnatelj zadarske bolnice dr. Julijan Padelin, pa neuropsihijatar dr. Sergije Padelin, pa prof. Čatlak i profesorica Čatlak. Ali, tu su stanovale i proleterske obitelji Rogić, Orlović, Radović i upravo iz tih obitelji se regrutiralo 5-6 igrača prije spomenutog, meni dragog, NK Bristol. Još je u susjednoj zgradi bio Živko Matulić, pa Rade Arambašić, pa iz moje ulice Ivo Rušev i Bero Milin i Ante Jurin i evo jedanaest igrača i pravi tim za veliki nogomet. Jedino je “stranac” bio Mario Sterle, on je bio s Relje. Bio je izuzetno cijenjen u nogometnim krugovima i moj dragi Bristol je igrao izvrstan nogomet. Koliko talenata na tako malom prostoru!, naglašava dr. Dijan...
...
Možda je najljepše u mom poslu kad onom koji nije spavao zbog bolova noć ili dvije, otklonim bol. Prije nekoliko dana mi je jedan pacijent poslao poruku nakon moje intervencije na njegovom bolnom zubu: “Kako je lijep život kad zub ne boli”. Prije nekoliko godina mi je jedna pacijentica napisala: “Kako Vam je lijepo ujutro ustati kad znate da ćete u tom danu nekome donijeti radost”!, govori dr. Dijan...
...
Redovno, a to znači najmanje jednom godišnje, bio sam u svakom od vrtića, pa i u nekim osnovnim školama. Medicinska sestra koja bi me pratila je nosila sterilizirana zubna ogledalca i zubne sonde tako da bi ja na licu mjesta, dakle, u vrtiću obavio sistematski pregled zuba, a sestra bi sve to upisala u karton djeteta. Nakon toga bismo radili kolektivno četkanje zuba s organskim fluorom i poučavanje djece kako pravilno prati zube. U svakom od vrtića sam u dogovoru s odgajateljicama održao i sastanak s roditeljima tako da je svaki roditelj dobio točne informacije o stanju zuba svog djeteta te sam ujedno poučavao roditelje kako se kod kuće ponašati da bi njihova djeca imala zdrave zube. Vrlo precizno sam davao upute o oralnoj higijeni, režimu ishrane, nepodesnim navikama…., govori dr. Dijan. Žao mu je da se to danas ne radi i da je preventiva karijesa kod djece na vrlo niskom stupnju...
...
U vrijeme Domovinskog rata ordinacija nije bila zatvorena niti jednog dana.
- Čak ni 4. i 5. listopada 1991. godine kad je najjače naš grad bio granatiran i bombardiran. U gradu nije bilo ni struje ni vode, ali mi smo imali svoj agregat za struju i hidrofor za vodu. Dolazili su nam gardisti s prve crte bojišnice zbog bolova ili upale zuba, kazuje dr. Dijan...
...
Kaže da je njegov hobi sport, posebno košarka.
- Volim sve sportove s loptom, ali košarku najviše. Zar je to čudno kod nas Zadrana? Svugdje smo poznati po našoj košarci, mogu kazati košarka je u našem Gradu više od sporta, više od igre. KK Zadar je bio naš prozor u Europu, u svijet… Mogao bi na dugo o tome razgovarati i o svim sociološkim, kulturološkim, modnim reperkusijama na širu zajednicu. No to bi bila jedna druga tema!, kaže nam - uz puno više toga - za Zadarski tjednik dr. Živko Dijan, kojem je hobi i dentalna medicina i tu troši puno vremena...
CIJELI RAZGOVOR U VELIKOM INTERVJUU MOŽETE PROČITATI U NOVOM BROJU TISKANOG IZDANJA NAŠEG I VAŠEG ZADARSKOG TJEDNIKA!
